Parni valjak za B92: "I posle 44 godine, još uvek sviramo sa jednakim guštom"

Nastala na temeljima čuvene zagrebačke Grupe 220, zvanično osnovana 11. novembra 1975. godine, legendarna grupa Parni valjak upravo je u Beogradu, pre tačno 44 godine zabeležila svoj prvi nastup, 29. novembra na zajedničkom koncertu više bendova u Hali sportova.

A.A. M.J.Izvor: B92
Podeli
Foto: Dario Njavro
Foto: Dario Njavro

Od samih početaka predvođen Huseinom Hasanefendićem Husom i harizmatičnim pevačem Akijem Rahimovskim, Parni valjak je tokom svoje dugogodišnje karijere objavio dvadesetak studijskih, nekoliko živih albuma, mnoštvo kompilacija i nekoliko video-izdanja.

Hus "odgovorno tvrdi" da njegov bend, i posle toliko godina, još svira sa "jednakim guštom", jer su njegovi članovi zaljubljenici svog posla koji vole da sviraju i da svoju energiju s bine prenose na publiku.

Na dugačku listu dobro poznatih bezvremenih hitova: "Lutka za bal", "Stranica dnevnika", "Neda", "Uhvati ritam", "Jesen u meni", "Ugasi me", "Sve još miriše na nju", "Zastave", "Sunčanom stranom"... nadovezuje se prošlogodišnji album "Vrijeme" (Croatia Records), na kome se uz pet prethodno neobjavljenih pesama, nalaze i singlovi iz poslednjih nekoliko godina: "Samo ti (Norma Belle)", "Prolazi sve, zar ne?", "Za malo nježnosti", "Opet se smijem", "Ljubav", "Vrijeme", "Kad nemaš kud" i "Otkud ti pravo".

Parni valjak je u karijeri održao na stotine koncerata, koji ostaju upamćeni po odličnoj povezanosti s publikom i vrhunskoj muzičko-scenskoj izvedbi, koju uvek prati produkcija i organizacija svetskog kvaliteta. Ništa manje se ne očekuje ni od velikog subotnjeg koncerta u okviru turneje "Runda 44", koji u beogradskoj Štark areni organizuje promoterska kuća Long Play.

"Dobra pjesma uvijek nađe put. I sad snimamo pjesme koje postaju hitovi, bar po tome kako ih ljudi pjevaju po koncertima", ističe Hus.

U okviru turneje "Runda 44", legendarni rok bend Parni valjak održaće veliki beogradski koncert 9. novembra u beogradskoj Štark areni, s početkom u 20:30 časova. Ulaznice su u prodaji, po cenama od: 1.800 dinara za parter, 1.800, 2.000, 2.500 i 2.800 dinara za tribine.

Da li se "Vrijeme" (2018) može nazvati konceptualnim albumom?

Hus: "To je danak toga što sam kao klinac čitao 'Sliku Dorijana Greja', pa sam skužio da ću jednog dana umrijeti. A do tad mi to nije palo na pamet. Bio sam premlad da bih to procesirao. Pa me onda paranoja lovila već sa dvadeset i kojom godinom. Sad se nekako lakše nosim s tim. Generalno ima tu poveznicu, jer govori o vremenu na dva načina: o vremenu koje prolazi i o vremenu u kojem živimo. Vrijeme se ne može vratiti, ne možeš ga kupiti".

Pesma "Otkud ti pravo" posebno ima neku duhovnu crtu.

Hus: "Vrlo sam ponosan na tu pjesmu. Imam dilemu: kako ozbiljni vjernici sebi daju alibi za zlo koje čine? Ili lažu da su vjernici ili je neki ozbiljan nesporazum u pitanju. Iz te dileme nastaje ideja te pjesme. Imamo kod nas nekih biskupa koji zle stvari govore, nekih ljudi koji su u politici i imaju dobačaj, pa govore zle stvari, a svi su veiliki vjernici. Ne znam koja to religija propovjeda neku agresiju 'ubi bližnjeg svog'. Znam za ljubi bližnjeg svog. Tu je neka ta dilema i ideja pjesme nastala, u dahu. I mislim da je teološki ozbiljna rečenica 'vrijeme je Bog, vrijeme svodi račune'. Vrijeme je jedina konstanta."

"A ja neću (nikada)" govori o ranim danima kad se svuda išlo vozom hiljadu kilometara i nije bilo problema da se stigne na neku svirku.

Hus: "To je istina, mi smo zaista bili spremni na sve da uspijemo."

Aki: "Sa 20 godina spreman si na sve, samo da sviraš, da se dokažeš."

Hus: "Nisu godine bitne. Klinci danas nešto probaju, pa nisu uspijeli u šest mjeseci i već rade nešto drugo. Mi smo se zaista našli u tome. Imali smo sreće da smo brzo postali poznat bend, pa smo mogli svirati, ali i da nismo mi bi grizli dok ne bi uspjelo, jer je jednostavno ta strast bila velika. Sjećam se, po selima smo svirali, krene koncert i ne funkcioniramo. Moramo slomiti publiku, moramo imati bis, moraju nas zvati ponovo da dođemo. To je bila filizofija benda. Pauza nakon deset pjesama u garderobi. Natrag na binu sa nekom novom energijom. Bilo nam je stalo da, jednostavno, kad ljudi odlaze sa koncerta kažu: 'Jebote ovi su ozbiljni'."

Kako pamtite taj prvi koncert pod imenom Parni valjak u Beogradu? Kako je, u stvari, došlo do toga da Grupa 220 postane Parni valjak?

Hus: "Zapravo, Aki je došao u Grupu 220. Unutar benda je to nametnulo odluku da se profesionaliziramo, jer on je došao živjeti u Zagreb. To nije mala stvar. Ti si klinac od 20 godina i dolaziš živjeti od onoga što radiš. Moraš svirati dovoljno da čovjek živi. Mi smo svi na neki način bili zbrinuti. Ja sam živio sam u Zagrebu, ali sam imao roditelje koji su bili otišli u Brčko, ostavili mi stan i pratili zbivanja. I kad je god trebalo - evo mame. To je neki vid sigurnosti, iako sam živio isto tako od novaca koje sam zaradio. Nisu svi (u Grupi 220) bili spremni i tu smo nas dvojica odlučili ajmo napraviti novi bend. (Vladimir Mihaljek) Miha nas je podržao, menadžer sa jakim vezama. Sastavili smo novi bend i imali smo sreću da vrlo brzo ljudi znaju za Parni valjak, da možemo otići svirati okolo. Mi smo prvu godinu odsvirali 154 koncerta."

Tada još nije bilo albuma, možda neki singl?

Hus: "SInglovi su bili. Rintali smo ko konji. I filozofija je bila 'slomi, nema milosti'."

Aki: "Sve se sviralo po selima. Kad si osvojio selo, onda si prešao u grad."

Da li je bilo preispitivanja odluke o dolasku u Parni valjak?

Aki: "Ne. Hus i ja smo zajedno bili, dijelili smo sve. Živio sam jedno vrijeme kod njega. Nikad nisam razmišljao o tome. Moja je ideja bila da izdržim. I sva sreća..."

Tad se nije znalo koliko će to trajati.

Aki: "Ne, niko nije razmišljao o trajanju. Nema nikakvih garancija. Baš kad smo svirali sa Yu grupom, oni su slavili pet godina, a nama je to izgledala cifra..."

To je bila prva turneja?

Hus: "Da. To je bila velika stvar, Yu grupa je bila popularan bend, to je bila garancija da će biti publike i ta turneja je bila pristojno posjećena. Dobili smo šansu da pred velikim brojem ljudi sviramo. Imali smo pet, šest pjesama, ali Bože moj, ljudi su nas vidjeli. Ljudi su vidjeli Akija koji je za ono vrijeme bio čudo prirode, energija ludačka, totalno. Grizli smo ko blesavi da potvrdimo ono što se nama sviđa. Svaki nastup je bilo osvajanje i nije se moglo desiti da olako izađemo na binu i preko neke stvari sviraš, zato jer si taj dan nešto indisponiran."

Aki: "Vojvodina je bila jedan od rokerskijih krajeva. To je nevjerojatno, mi smo prošli nema sela gdje nismo."

Hus: "Koje god selo ima vatrogasni ili omladinski dom - to se sviralo. Dobro, nije bilo konkurencije u smislu ponude zabave. Nije bilo ni disko klubova, tek kasnije se pojavljuju."

Ko je sve još bio na vašem prvom nastupu 29. novembra 1975. godine u Hali sportova?

Aki: "Bila je Pop mašina, Oliver Mandić..."

Hus: "To je bio period nekoliko godina za redom u Hali sportova. Prve koncerte Saša Tijanić organizira. On je tada bio neki omladinski funkcioner, jedno dve, tri godine je radio te koncerte. Bilo smo najavljeni i dogovoreni kao Grupa 220. U međuvremenu se desio Valjak i onda smo odradili obavezu. Ne znam ni šta smo svirali. Mislim da smo imali repertoar vrlo šaren."

Aki: "'Ja sam Parni valjak' smo već tad svirali, i bio je Grand Funk Railroad, Allman Brothers..."

Hus: "Svirali smo repertoar k'o gaža bend sa dvije svoje, pa četiri, pa šest, pa osam pjesama. Pa smo malo po malo prešli u isključivo autorski bend."

Da li je bilo više varijanti za ime ili se Parni valjak odmah iskristalisao?

Hus: "Parni valjak je dao naš basista (Zlatko Miksić) Fuma. 'Ja sam parni valjak' je bila prva pjesma koju smo kao nova formacija počeli uvježbavati, jer je bilo za očekivati da ćemo snimit singl, pa album. I onda je Fumić rekao: 'Kako se zove pjesma? Pa onda neka bude Parni valjak'. Može zašto da ne? Buldožer, Teška industrija, ta imena su se nosila u to vrijeme. Ne bih danas nazvao bend Parni valjak vjerojatno nikada, ali prije 44 godine se malo drugačije razmišljalo."

Kako sada gledate na prvi album "Dođite na show" (1976)?

Hus: "Naivno je. Put do pakla popločan je dobrim namjerama. Znam šta sam htio reći ali nisam znao kako to reći. Nismo imali ozbiljnog producenta. Vedran Božić je potpisan kao producent, a nije bio nijedan put na snimanju. I uvijeti su bili... Nismo u studiju znali ništa. Uživo smo svirali dobro, u studiju nismo znali tu energiju preslikati. Dok nismo otišli u Milano. Tamo smo sazrijeli, pojavljuje se 'Stranica dnevnika', prvi hit, lagana pjesma. Odjednom ženska publika počinje dolaziti. Vrlo značajan moment je odlazak u Milano i snimanje u ozbiljnom studiju. Imali smo producenta Valentino Mađoni se zvao, Talijan. Jednostavno smo se vratili kući sa albumom koji donekle zvuči kao mi uživo."

Ima li neka ploča iz tog perioda za koju mislite da je postavila Parni valjak na jugoslovenskoj sceni onako kako ste planirali I hteli?

Aki: "Gradske priče" (1979).

Hus: " 'Gradske priče' donekle. Mislim da su 'Vruće igre' (1980) album koji po meni je neku prekretnicu napravio i postava se promjenila. (Rastko Milošev) Ras je došao, (bubnjar) Paolo Sfeci i Srećko Kukurić, koji je akademski glazbenik i svirao je bas vrlo neuobičajeno. Jedan pomak je donio. Ras - jedan fenomenalan gitarista. Paolo jedan vrlo muzikalan bubnjar. I ta zbirka pjesama je za to vrijeme bila dosta moderna, iznjedrilo se par hitova. Prvi put nam se dešavaju neka vrištanja na koncetrima, neke klinke trče za nama, skaču po nama, ljube nas. Malo te slave koje smo gledali na filmovima. Tu smo već postali dvoranski bend. Sa 'Vrućim igrama' prvi put radimo samostalno Malu dvoranu (Doma spotova) koja je rasprodana. Od tad smo isključivo dvorane radili. Sljedeći 'Vrijeme je na našoj strani' (1981) isto mali Dom i onda prelazimo u veliki. Mi smo 14 puta veliki Dom sportova rasprodali. Svake godine je išao album i Dom sportova."

Zatim je "Uhvati ritam" (1984) postao veliki hit.

Hus: "Album je bio manje-više gotov kad je Siniša Škarica došao preslušati album. Rekao je: 'Album izlazi pred ljeto. Fali neka ljetna na prvu loptu'. I ja sam doslovno rekao: 'Fakat'. I napravio 'Uhvati ritam', koji nije bio u nacrtu za taj album."

Za "Jesen u meni" (1987) je bilo nekih prozivki...

Hus: "Zagreb samo, i to dio kritike koji je reagirao da smo počeli koketirati sa narodnjacima. Ako na nešto vuče, to je neka romansa, starogradska. Pa to je legitimno, to je naše nasljeđe! Leksika ih je zbunila. 'Rano moja, hej'. Pa šta? Neka mala patetika, zašto da ne? "

Mala posveta počecima sa Grupom 220 je bila Valjkova obrada "Uvijek kad ostanem sam" na "Sjaju u očima" (1988).

Hus: "Snimili smo i duet sa Dragom Mlinarecom (iz Grupe 220) 'Idu dani' (1985 na albumu 'Pokreni se'). Imao sam dojam da je Drago nekako zaboravljen. Povukao se, otišao je živjeti u neko selo. On je imao prvi domaći ozbiljan hit ('Osmijeh' 1967). On je jedan od razloga zašto sam se uopće počeo baviti i zaljubio u glazbu."

strana 1 od 14 idi na stranu