Poslednji razgovor sa Milanom: "Čak me je lagao, govorio je da se odlično oseća"

Prošlo je 25 godina od prerane smrti frontmena grupe Ekatarina Velika i čoveka koji je obeležio “novi talas” jugoslovenskog roka, Milana Mladenovića.

Kultura

Izvor: Sanja Æulibrk

Sreda, 06.11.2019.

10:06

Poslednji razgovor sa Milanom:
Foto: Zadužbina Milana Mladenoviæa / Goranka Matiæ

Tim povodom održana je tribina u Domu omladine na kojoj su govorili muzički kritičari Momčilo Rajin i Aleksandar Žikić, Nenad Milovanović iz Zadužbine Milana Mladenovića i Dragan Ambrozić ispred DOB-a. Osim tribine održana je i projekcija snimka sa koncerta iz 1987. godine u Mladenovićevu čast.

Nekadašnji bubnjar ovog sastava Ivan Fece Firči, za B92, govori da njegove prve pomisli na Milana Mladenovića ne vezuju se za muziku, već na njihova druženja i činjenicu da mu svih ovih godina nedostaje drug. Na pitanje da li se seća njihovog poslednjeg razgovora, on odgovara:

“Bilo je to poslednjih dana njegovog života, ja sam redovno zvao, tad sam bio u Americi. Nisu naši razgovori bili patetični, čak me je lagao, govorio je da se odlično oseća i da je baš juče obišao jedan krug oko zgrade, u stvari je lagao, ležao je sa malo kilograma u krevetu. Nikad nije klonuo duhom! Magi mi je rekla da je do poslednjeg časa bio pun života I njegove poslednje reči su bile ’Hajdemo!’.” Rok kritičar Momčilo Rajin prisetio se svog prvog susreta sa talentovanim 20. godišnjakom koji je pred njega stao 1977. godina u sali SKC.

„Svaki razgovor o Milanu je s jedne strane lak jer koji god epitet da iskoristite ne bi bio preteran, ali s druge strane i veoma težak, zbog čega će nam svima i zadrhtati glas, zbog njegovog preranog odlaska", kazao je sinoć Rajin, sećajući se „srećnijih vremena" u SKC, vremena u kojem su imali, kako kaže, prostor slobode u kome se cenila kreativnost.

Na tribini se isticalo da je tadašnja rok scena funkcionisala kao zajednica i svi su se međusobno pomagali. Druženja su bila nezaobilazni deo njihovog života, ali i stvaralaštva. Neretko su delili ideje, ali i instrumente.

Ističući da je tadašnje vreme bilo izuzetno teško, a pogotovo za stvaralaštvo, Aleksandar Žikić, rok kritičar za B92 kaže da je Milan bio čovek koji je i u takvim uslovima ipak uspeo da izvuče maximum iz svog talenta:

“Nije dozvolio da ga pobedi vreme, niti okolnosti niti bilo kakvi izgovori I pritom nije podlegao iskušenjima zloupotrebe talenta, on je neko ko je integritet uvek stavljam ispred oportunizma.”
Foto: Radiša Nikodijeviæ / Trèanje za kulturom
Kako je istakao, Mladenović je neprestano napredovao, svaki put kad se pojavi on je bio bolji gitarista, bolji vođa benda, bolji tekstopisac, to je jedinstven slučaj:

”Milan je ostavio nasleđe koje je vredno pažnje svih generacija, nije delovo samo u jednom vremenu i nije se obraćao samo jednoj generaciji. Taj uticaj potiče iz same suštine umetnosti I pristupa kojim se bavio.”

Ovo je bila prilika za kratku retrospektivu, ne samo lika i dela Mladenovića već i jugoslovenske rok muzike. Mladenović i danas inspiriše mnoge umetnike, njegov rad u grupi EKV spada u neprolazne vrednosti rok muzike sa ovih prostora.

Nenad Milovanović je ispred Zadužbine Milana Mladenovića najavio izložbu i reizdanje albuma „Angels breath", uz saradnju sa Narodnom bibliotekom Srbije, u kojoj su trenutno smeštena njegova autorska dela, instrumenti i drugi predmeti povereni na čuvanje.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

65 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: