"Svi smo mi i žrtve i dželati"

"Kad su predrasude u pitanju svi smo mi i žrtve i dželati u isto vrijeme", kaže za B92 bosansko-hercegovačka umetnica Šejla Kamerić, čiji su kratkometražni filmovi deo ovogodišnjeg Festivala autorskog filma.

Kultura

Izvor: Izvor: M.S. / B92

Petak, 29.11.2013.

15:48

Default images

"Tribute to Šejla Kamerić" deo je pratećeg programa ovogodišnje FAF-a. Tim povodom, 29. novembra u Dvorani Kulturnog centra Beograda, sa početkom u 19 časova, biće prikazana njena tri filma: "ta ja znam", "Apolo: prvo ratno kino" i "Sreća".

Kamerićeva, koja je studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na Odseku za grafički dizajn, privukla je pažnju na sebe kontroverznim radom "Bosnian girl", čije su kopije vremenom preplavile različite krajeve, ne samo bivše SFRJ, već celog sveta. Baš kao i tim radom, i svojim kratkim filmovima i video-radovima priča o sopstvenom iskustvu osobe koja je preživela rat.

“Šta ja znam” je vaš prvi film i upravo se on prikazuje na FAF-u. Kako ste došli do filma kao sredstva izražavanja?

Film 'Šta ja znam' je snimljen 2007. godine. Inicijalna ideja je bila da na osnovu priče koju sam već duže vrijeme imala napravim četverokanalnu video instalaciju. Producenti filma Amra Bakšić Čamo i Jovan Marjanović su mi predložili da uz to napravim i jedno-kanalnu verziju koja bi mogla funkcionisati kao kratki igrani film. Meni se to učinilo kao dobar izazov. Film 'Šta ja znam' je premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu, a četvero-kanalna video instalacija ima veoma bogat izložbeni život.
Šta ja znam (www.sejlakameric.com)
Za mene ne postoji mnogo razlike između tih medija. Ideja koju neki rad nosi se može ispričati u različitim formama pa zbog toga ne volim razvrstavanje po sredstvima izražavanja. Ja sam umjetnica koja voli da koristi različite medije. U posljednje vrijeme pravim filmove, ali paralelno sa tim radim radove koji se baziraju na ručnom radu, tkanju, vezu, heklanju. Taj kontrast između filma i ručnog rada mi jako prija.

Još jedan film koji će biti prikazan na FAF-u je “Sreća”, inspirisana citatima iz knjige “Nebeski zaručnici” Mirka Kovača. Zbog čega ste baš izabrali Kovačeve citate, i zašto baš iz te knjige?

Paralela koju sam osjetila između Berlina i Sarajeva me podsjetila na zbirku pripovjedaka “Nebeski zaručnici” koju sam prvi put pročitala 1993. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Tada sam imala 16 godina, pokušavala sam da shvatim situaciju u kojoj se nalazimo i tražila sam nadu ponavljajući riječi iz knjige: “Sreća je kad osjetiš da je ono što je izgledalo tegobno postalo jedini smisao života.” Tek mnogo godina kasnije shvatila sam puno značenje tih riječi. Sreca je živjeti, preživjeti, sjećati se.
Apollo: Prvo ratno kino (www.sff.ba)
Film “Apollo: Prvo ratno kino” pripoveda dokumentarističkim stilom neverovatnu priču o bisokopu "Apollo", koji se rodio u veoma teškom trenutku za stanovnike Sarajeva. Zbog čega ste odabrali baš tu sarajevsku priču za jedan od svojih filmova?

Ja sam dio te priče i bilo mi je sasvim prirodno da se njom i pozabavim. Almir Palata - Prle, koji je bio jedan od pokretača Prvog ratnog kina "Apollo" i njegov tehnički direktor, pozvao me je da napravim nešto od video materijala na kojem je zabilježeno imenovanje kina i premijera filma "Sirove strasti" u februaru 1993. Htjeli smo da napravimo nesto čime bismo obilježili dvadeset godina od pokretanja kina u ratu. Gledajući iz jednog ugla, napraviti kino usred rata u opkoljenom gradu je ravno ludilu, ali iz nase pozicije to je bilo sasvim prirodno. To je bio način otpora. Živjeti i preživljavati nije isto, za preživjeti je potrebno samo malo osnovnih stvari, a za život je potrebna kultura, potrebno je stvarti i pokazivati umjetnost.

Iako su se objektivne okolnosti promenile nabolje, situacija za bioskope nije bas sjajna. Da li bioskopi i filmovi danas mogu da imaju takvu ulogu kao što je "Apollo" imao za vas?

Situacija nije sjajna, ali nije ni očajna. Uloga umjetnosti je neupitna u bilo kojem se vremenu nalazili.

Vaši filmovi beogradskoj publici biće predstavljeni na Festivalu autorskog filma. Koliko je, iz vašeg ugla viđenja, autorski film važan danas u svetu?

Komercijalni film je čista racunica i po svemu sve manje zabavan, a meni posve neinteresantan. Kroz autorske fimove, bilo da su dokumnetarni ili fikcija, publika uči, oni nude različite vizije, pokazuju drugačije pozicije i zbog toga će uvijek biti jako važni.
Bosnian girl (www.sejlakameric.com)
Pojedini vaši radovi, iako se mogu svrstati u opus filmske umetnosti, bliži su video-radovima nego filmovima. Kako pravite razliku između tih formi?

Ne zamaram se razlikama u formi. Film koje se prikaže u galeriji automatski postaje shvaćen kao video-rad, a video-rad koje je u kinu gledamo kao film. Ali razlike zapravo nema ili je ona sasvim nebitna. Za mene je bitna jedino ideja tj. emocija koju neki rad nosi. Ili da ponovo citiram Kovača iz "Nebeskih zaručnika": "Bol ne pati od forme".

Svojim najpoznatijim radom “Bosnian Girl”, između ostalog, progovorili ste o stereotipima i predrasudama koje na (uslovno rečeno) zapadu postoje o nama sa ovih prostora. Mislite li da “na zapadu” uglavnom bolje prolaze one priče sa Balkana koje se uklapaju u njihovu sliku o nama?

Rad "Bosnian Girl" nije samo o predrasudi koju drugi imaju prema nama već i o predrasudama koje svi nosimo u sebi. Kad su predrasude u pitanju svi smo mi i žrtve i dželati u isto vrijeme. Umjetnik uvjek posmatra svijet oko sebe, pa samim tim se i nameće da se bavi temama koje su mu bliske, koje ga okružuju. Pozicija o kojoj vi govorite nije sasvim tačna, ne mislim da se od nas traži da se uklopimo u neki stereotip koji zapad ima prema nama, ali se definitivno očekuje da se bavimo sobom. Ta pozicija koja se nameće nije strogo zadata, niti treba da osjećamo frustraciju zbog nje. Umjetnik mora biti iskren prema sebi i mora da radi ono u šta vjeruje, sve ostalo se ne pika.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: