"Kak' je doma?" na ZagrebDoxu

U 60 posto raspadnutih brakova nalazi se jedno ili više dece, a upravo su deca rastavljenih roditelja tema kojoj se posvetila mlada filmašica Kaja Šišmanović u svom filmu "Kak' je doma?".

Kultura

Izvor: Izvor: Lana Bunjevac/Jutarnji.hr

Četvrtak, 28.02.2013.

09:35

Default images

Naime, prošle se godine, tada još kao srednjoškolka, na nagovor prijateljice prijavila na Slobodnu zonu, kamp festivala angažovanog dokumentarnog filma u Beogradu, da bi snimila svoj prvi film, prenosi Jutarnji.hr.

Kaja se, naime, i sama našla u sličnoj situaciji: njeni roditelji odlučili su se razvesti nakon 20 godina braka, a film “Kak’ je doma”, koji je sinoć premijerno prikazan na ZagrebDoxu, nešto je poput Kajinih osobnih dnevničkih zapisa kojima propituje vlastite misli i osećaje koji su joj se u toj situaciji nametnuli.

Kako su reagovali njeni ukućani kada je rekla da želi snimati film o rastavi roditelja?
- Proces rastave mojih roditelja počeo je paralelno s mojom prijavom na kamp, s time da je u početku to trebala da bude priča o deci razvedenih roditelja, no s vremenom se tema suzila na moju osobnu priču. Moji roditelji nisu imali ništa protiv da radim takav film, ali tata je rekao da on ne bi učestvovao u njemu i govorio pred kamerom, dok je mama pristala. Tatu nisam nagovarala i poštovala sam njegovu odluku - kaže.

Kaja je svoju porodicu osim kamerom snimala i mobilnim telefonom i fotoaparatom, a iako je, kaže, autocenzura uvek bila prisutna, nije ispuštala ni neugodne trenutke. Iako sam film počinje porodičnim slavljem, odnosno arhivskim snimkom proslave desete godišnjice braka Kajinih roditelja, u jednoj sceni kamera svedoči i svađi između majke i oca, uz povišene tonove.

Film je, pod mentorstvom Nebojše Slijepčevića, dovršila godinu dana nakon prijave na beogradski kamp i tako je danas 19-godišnja studentkinja prve godine režije na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti postala najmlađa učesnica ovogodišnjeg ZagrebDoxa, na kojem se takmiči u regionalnoj konkurenciji.

Na njenu odluku da se bavi filmom zasigurno je uticalo i to što je odrastala uz roditelje koji su takođe iz filmske branše: otac Davor je scenarista, a majka Ljiljana urednica na HRT-u i rediteljka nagrađivanih dokumentaraca kao što su “Posljednji zaljev Panonskog mora” i “Znak na Kajinu”.

- Bojala sam se da roditelje ne izložim previše, baš stoga što ih ljudi iz sveta filma poznaju - priznaje Kaja te dodaje da ju je odluka o razvodu njenih roditelja zatekla, ali ni ona ni njena dve godine mlađa sestra nisu ih pokušavale odgovoriti od razvoda ili spašavati obiteljsku situaciju.

- Ni sestra ni ja nismo imale osećaj da gubimo obitelj; tata se odselio, ali i dalje imamo odlične odnose s njim, a njihovi odnosi s nama nemaju veze s njihovim međusobnim odnosima. To su nam i oni sami govorili, i baš zato sam i krenula u to jer u celoj priči nisam videla neku preveliku dramu. Oni su i dalje naši roditelji, bez obzira na to jesu li zajedno ili nisu - odlučno priča Kaja.

Priča Kajinih roditelja tipična je priča o razvodima: 20 godina imali su skladan brak i niko nije mogao pomisliti da bi se jednoga dana mogli rastati. Kao i u svakom braku, najteže je verovatno bilo doneti odluku o rastavi, no mama je, kao što i sama kaže u filmu, jednoga dana shvatila da želi živeti život kakav želi, a ne kakav mora. Kaja se ni tada, a ni dok je snimala film, nije petljala u tu odluku jer, kaže, nije smatrala da se roditelji njoj kao detetu trebaju opravdavati.
Iznimno duhovito Kaja je u filmu prikazala svoju baku, maminu mamu, koja nekoliko puta tekom filma naglašava da se ona nije rastajala zbog dece i kako je zapravo čitav svoj život žrtvovala za druge.

U odluku Kajinih roditelja se ne meša, ali kako pripadnica starije generacije kojoj je brak svetinja, vidi se da nije sretna zbog razvoja događaja. No, s vremenom je prihvatila činjenicu da je bolje razvesti se nego ostajati u lošem braku.

Ipak, bakina topla pojava i situacije u kojima svima kaže što ih ide prikazane su na vrlo humorističan način, pa nije ni čudo da su upravo scene s bakom izazvale najviše smeha u publici.

- Ovaj film delom je bio i moj ispusni ventil, da bih mogla preraditi događaj koji je promenio moju obitelj. A možda sam mami i tati htela poručiti nešto što bi na ovaj način bolje došlo do njih, da vide kako iz moje perspektive izgledaju neke stvari koje ja primećujem u njima - kaže za kraj mlada autorka, koju se kao frišku rediteljku najviše dojmilo što je, kako veselo objašnjava, prvi put bila u situaciji da njeni saradnici čekaju da im kaže što treba da rade.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: