Srpski DVD bez engleskog titla

Rezultati istraživanja, objavljeni na sajtu "Balkan Insight", pokazuju da stariji filmovi, među kojima "Ko to tamo peva", "Maratonci trče počasni krug", "Variola vera" i "Balkanski špijun", po pravilu nemaju engleski titl.

U jednoj od najvećih prodavnica DVD-ova u Beogradu, BIRN je ustanovio da samo 50 od 300 domaćih filmova ima prevod na engleski jezik.
Prema rečima jedne dugogodišnje prodavačice, stranci su postali veoma zainteresovani za srpske filmove. "Ali ja ne mogu da im pomognem jer većina filmova nema engleske titlove. Da imaju, mogla bih da ih prodam mnogo više nego sada".

"Tuck", najveći filmski distributer u Srbiji, drži prava na DVD izdanja za nove srpske filmove, i ona uglavnom imaju titlove, a prema rečima zaposlenih, titlovanje uglavnom zavisi od želja i mogućnosti producenata, postojanja stranih distributera i drugih faktora.

S druge strane, "Delta Video", sudeći po internt katalogu, drži prava na distribuciju više od 180 srpskih filmova, uglavnom starijih.
"Deltina" izdanja su veoma jeftina, po ceni od 149 do 299 dinara, bez bonusa - i većina nema engleske titlove.

U istraživanju se navodi da je u osiromašenoj Srbiji razvijena filmska piraterija, da ilegalni DVD-jevi srpskih i stranih filmova lako mogu da se kupe na beogradskim ulicama za manje od 250 dinara, i da u takvim okolnostima, jeftini DVD-jevi poput "Deltinih" vladaju tržištem legalnih izdanja.
Međutim, dodaje se, "Delta Video" nije jedini domaći video distributer koji ne prevodi srpske filmove iz svog kataloga.

"Dimedija", koja više ne radi, sredinom 2000-tih je objavila seriju DVD-jeva uglavnom međunarodno cenjenih balkanskih hitova, među kojima su i oni koji su snimljeni prema scenarijima Dušana Kovačevića: "Ko to tamo peva", "Maratonci trče počasni krug" i "Balkanski špijun", ali ta izdanja su išla bez engleskog prevoda.

Prodavci DVD-jeva kažu da se razlozi za neprevođenje mogu tražiti u ceni prevoda i titlovanja, dok filmski producenti Nikola Pantelić i Vladan Šobajić kažu da se radi o letargiji i lenjosti.

Prema rečima Pantelića, producenta "Srpskog filma", prevod može da se uradi "za 100 do 150 evra a titlovanje za 100", a Šobajić, bivši umetnički direktor "Beograd filma", ukazuje da se radi o minimalnim troškovima, a da je najteže naći dobrog prevodioca sa srpskog na engleski jezik.

"Ne razumem zašto u doba digitalnog formata distributer ili producent ne prevodi svoje filmove na engleski. Lenjost i glupost su jedini razlozi koji mi padaju na pamet", izjavio je Šobajić.



Istraživanje je napravljeno povodom vesti o teškoćama da se stari srpski filmovi kao što su "Variola vera" Gorana Markovića, "Sveto mesto" Đorđa Kadijevića i "TT Sindrom" Dejana Zečevića, adekvatno predstave pred selektorom festivala "Fantazija" u Montrealu za potrebe specijalnog programa
"Subverzivna Srbija" na kome je prikazano sedam srpskih filmova.

Za spomenuta tri filma nisu se mogli naći digitalni skrineri - promotivne, zaštićene kopije za predstavljanje pred klijentima - već su umesto njih u Kanadu poslata zvanična DVD izdanja koja nisu imala engleske titlove.

Među njima, "TT Sindrom" je, sa dozvolom vlasnika prava, otišao u piratskoj DiVX kopiji, pošto producenti i distributeri nisu mogli da nađu nikakav DVD - sa ili bez titlova.