"Svima je kupovao doručak na poslu i nikad nije imao spremnu emisiju"

Jednog julskog ponedeljka 1975. rodila se čuvena radio emisija "Beograde, dobro jutro" Duška Radovića. Kažu da Duško ujutru uglavnom nije imao spremno šta će izgovoriti i zbog toga je bio pomalo nesrećan, pa je umeo da dođe prvi i onim hodnicima šeta, ukrug, idući sve brže i brže, pognut napred, piše Nedeljnik u svom novom broju.

Kultura

Izvor: Nedeljnik

Subota, 19.01.2019.

19:15

Foto: Screenshot, Youtube, RTS

Čuveni osnivač i prvi direktor Studija B Dragan Marković je pisao i da se emisija spremala još od pet ujutru, kada je Duško polazio iz svog stana kod Liona i na Bulevaru revolucije ulazio u tramvaj osluškujući razgovore ranoranilaca. "Kod Markove crkve izlazio je iz tramvaja i ponekad upijao cvrkute preostalih ptica na beogradskom asfaltu. Zatim pešice do Beograđanke, pa do njenog vrha i njegove sobice. Predavao se onda laganom razmišljanju uz kafu i cigaretu. Negde posle šest počinjao bi da piše. Ulazio bi u studio tromo i namrgođeno."

Književnik i novinar Petar Petrović Marš, jedan od osnivača Studija B, kaže da je to jutarnje pripremanje za emisiju jedna od dve stvari po kojima ga posebno pamti.

"Ujutru uglavnom nije imao spremno šta će izgovoriti i zbog toga je bio pomalo nesrećan, pa je umeo da dođe prvi i onim hodnicima šeta, ukrug, idući sve brže i brže, pognut napred. Nije bilo dobro tada mu se naći na putu jer bi vikao da mu se svi sklone. Onda bi u sedam seo za mašinu i tih nekoliko minuta kao furija napisao ono što će reći", priseća se on.

"Svaka reč je bila sadržajna, a za neke i teška. Nikada nisam tome prisustvovao, ali čuo sam da je umeo da bude vrlo neprijatan prema onome ko bi mu blatio prijatelje ili Studio B, i to visoko kotiranim ljudima. I izuzetno je poštovao žene", dodaje Popović.

Petar Petrović Marš se seća da, dok su bili postavljeni da predvode Studio B u jednom periodu, Duško je došao na ideju da ne prihvate te veće plate koje pripadaju rukovodiocima.

"Mi smo tada sve delili. Duško je predložio da ostanemo na starim zaradama a da novac, jer nam ne treba, podelimo na zaposlene. I tako je bilo oko deset meseci."

To se uklapa sa onim što je rekao njegov brat- da je voleo obične ljude, kao i da im pomaže.

"Nije ga zanimao novac, voleo je da kupuje slike i da poklanja stvari, pa i novac, da bi pomogao ljudima koji su u težoj situaciji od njega, uvek je to radio."

Radović se priseća i da je njemu stalno nešto nudio, ali da Brana nije hteo da uzme, pa tako i neke zlatne manžetne.

"Kada sam odbio, rekao mi je: 'Ti si izgleda gori od mene.'"

"Kada bi došao ujutru na posao, obavezno bi svima koji su tu kupio doručak u pekari. Bio je dobroćudan i dobar čovek", kaže Popović.

Uglavnom je išao autobusom, tramvajem ili peške. Ali se užasno bojao pasa, koji su ga i napadali.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

48 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: