"Ne sećam se nijednog dobrog ministra kulture"

O svojim filmskim, ali i ostalim umetničkim delima, o ministrima i novcu, Konstantinu i Kosovu, u Kažiprstu B92 autorke Tatjane Aleksić, govorio je reditelj Slobodan Šijan, ovogodišnji dobitnik nagrade "Tradicija avangarde".

Izvor: B92

Petak, 25.04.2014.

10:38

Default images

U obrazloženju Upravnog odbora Fonda “Vujica Rešin Tucić i Vojislav Despotov”, koji dodeljuje nagradu “Tradicija avangarde”, navodi se da se to priznanje za doprinos avangardnoj umetnosti za 2014. godinu dodeljuje Slobodanu Šijanu, filmskom reditelju iz Beograda, “za njegov upečatljiv i visoko samosvojan doprinos ukupnoj art sceni, imajući u vidu ne samo njegov kultni kinematografski opus najšire poznat po dugometražnim igranim filmovima Ko to tamo peva, Maratonci trče počasni krug, Davitelj protiv davitelja itd, nego i višedecenijsko bavljenje ovog umetnika neoavangardnim i postavangardnim praksama, od eksperimentalnog filma i psihodeličnog slikarstva do konceptualne umetnosti, kemp kolaža, performansa i umetnosti ponašanja”.

Ipak, čini se kao da je višestrano Šijanovo stvaralaštvo ostalo u senci njegovih filmova.

“U principu, nisam bio vrsta umetnika koji je težio preteranom eksponiranju”, navodi Šijan, dodajući da je prvu svoju izložbu organizovao tokom služenja vojske, kako bi dobio vojno odsustvo. “Od (negde) 1974, pa do recimo 1980. sam izlagao na grupnim izložbama u okviru raznih umetničkih eksperimenata u Studentskom kulturnom centru. Nastavio sam i kasnije, ali kako sam dobio priliku da radim profesionalne filmove, to me je malo odvuklo u drugom pravcu. Ipak, nastavio sam da se bavim i ovim stvarima, pa kada su ti filmovi malo usahli, vratio sam im se.”

-- Pročitajte i Vizuelni eksperimenti Slobodana Šijana --

Na konferenciji povodom proglašenja ovogodišnjeg dobitnika nagrade “Tradicija avangarde”, Šijan je, osvrnuvši se na stanje u kulturi, ocenio da Srbija po tom pitanju ide unazad, a takođe prisutni Svetislav Basara izjavio je da je naša kultura retrogradna.

Možda je preciznije reći da zvanični koncepti i ideje o kulturi kao da idu unazad, kao da se inspirišu nacionalnim romantizmom XIX veka”, objašnjava Šijan u Kažiprstu. “Umetnici i dalje stvaraju vrlo relevantna dela u svim oblastima kulture, ali je zvaničan koncept kulture arhaičan. Da li zbog nedovoljne obrazovanosti ljudi koji o kulturi govore, ili možda većina ljudi tako vidi kulturu…”

-- Pročitajte i Slobodan Šijan o Tomu Gotovcu -- Upitan da li to može da poveže sa aktuelnim ministrom kulture i na koji način, Šijan odgovara: “Novi ministar tek treba da se iskaže svojim konceptom. On, kao i mnogi do sada, mnogo obećava. Ali videćemo…”

Reditelj ističe kako je rad ministra Ivana Tasovca doneo i razne sukobe i tenzije, ali polaže nade da će se stvari izgurati nabolje.

Ne sećam se nijednog dobrog ministra kulture. Možda je to i nezahvalna pozicija”, izričit je Šijan. On dodaje i da su pojedini trendovi političkih nastupa određenih kulturnih predstavnika novih vladajućihi struktura “malo zbunjujući”.

Uzmite taj čuveni spektakl o Konstantinu, koji nisam gledao. Možda je to dobra predstava, ali nejasno je bilo šta se tu zapravo proslavlja - to da li je Konstantin veliki Srbin ili je to pak proslava hiršćanstva? I zašto nismo svi mogli to da vidimo? Možda je za te novce, za koje nisam ni siguran koliki su, moglo da se snimi desetak filmova, da se mlađim ljudima da novac.”

Ipak, Šijan više puta navodi kako novac nije glavni problem, niti bi trebalo da bude glavni pokretač stvari u kulturi.

Kriza ideja je ono glavno. Hajde, recimo, da analiziramo tu situaciju sa Konstantinom. To je bilo urađeno da bi Srbija pokazala da je bitan deo svetske kulture, da bi došla u fokus svetskih medija… Zar nije onda bilo bolje pozvati papu u Srbiji? Tada bi Srbija bila u centru zbivanja, a ovako - ko je čuo za tu predstavu u svetu? On je kazao i da nije pristalica razbacivanja novca u kulturi, kao i da ne podržava “kukumavčenje za parama”.

Mislim da je važnije da se ono malo sredstava što imamo deli sa kriterijumom - šta je kultura, šta je umetnost, šta je bitno. Da se ne ulažu milioni evra u besmislenu manifestaciju, već da se uloži novac u značajne manje, alternativne predstave, koje s manje novca mogu da izazovu mnogo značajniji efekat.”

Šijan ipak priznaje kako ne bi prihvatio poziciju ministra kulture, jer smatra da je to veoma nezahvalno mesto, pogotovo u trenutku kada je Srbija u ekonomski nezavisnoj pozciji. Kada je u pitanju njegovo vođenje Jugoslovenske kinoteke, priznaje da je i to došlo u nezahvalnom trenutku, da se na kraju zbog određenih političkih pritisaka povukao.

“Ne postoji prava svest kod nas o značaju kulture. Busamo se u grudi da sačuvamo Kosovo, a zašto? Nije to zbog prvaka u bacanju kamena s ramena”, tvrdi Šijan pritom kritikujući opčinjenost sportskim svetom. “To je zbog tekovina neke države koji su važni za nas i našu kulturu. Pa ako dvadeset godina Srbija trpi zbog kulturnih artefakata koji su tamo, hajde da se pozabavimo značajem te kulture danas.”

Kada je reč o našem kulturnom "mejnstrimu", Šijan tvrdi da u Srbiji uvek postoje “dobri proizvodi u kulturi”.

Mi smo vitalna sredina što se tiče talenata, imamo sjajnih stvaralaca koji stalno izlaze sa novim stvarima, koje su na međunarodnom planu uočene i priznate. Ali mislim da naša država ne zna da potpomogne tamo gde treba, već pomaže onamo gde je beznadežno. Ti romantično-nacionalni koncepti… Kao da ćemo sada da zadivimo svet ako im pokažemo taj prevaziđeni koncept.
Foto: Beta / Media centar Beograd / Ana Dokucevic
Sličnu situaciju on vidi i na polju domaćeg filma, gde uočava da se sve vrti oko para i fondova. Komentarišući i najnoviju odluku da RATEL ne mora da odvaja novac za finansiranje filmova, Šijan navodi kako je u pitanju stalna borba za male pare.

“Nije komplikovano smisliti sistem da se taj novac vraća. Sve se da izračunati, samo neko treba da izračuna, a ne sekirom da preseca”, objašnjava on.

“Razumevanja nema, jer tu nije reč o kulturi, već o borbi za novac, kao i u svemu. Svuda se svodi na to ko će iz jadnog budžeta da dobije pare i da ih prelije da li u svoj džep ili partijsku blagajnu kroz različite ‘projekte’”, dodaje reditelj posebno kritikujući megalomanske filmske projekte “u kojima svi izgledaju kao gospoda sa Brodveja, a ne kao naši ljudi”.

-- Pročitajte i Filmski centar Srbije o odluci Ustavnog suda --

Na pitanje zašto više ne snima filmove, Šijan navodi da i dalje relativno redovno konkuriše upravo kod fondova o kojima je govorio, ali da najčešće drugi projekti budu odabrani. Novac na taj način nije dobio poslednjih petnaestak godina.

“Ove godine mi je odbijen projekat po scenariju Svetislava Basare, a ne može da se kaže da nisam imao dobar scenario. Mislim da ne postoji potreba za tim što ja mogu da dodam”, smatra on ističući kako su svi odabrani projekti veoma dobri, baš kao i autori koji stoje iza njih.

Nisam pristalica ni te fondovske kinematografije. Verovao sam da filmovi treba da se izbore za svoje postojanje, pa ako malo može da se pomogne, dobro je. Znam da mogu da dobijem novac u regionu, ali za početak moram da dobijem novac u svojoj zemlji, zbog zakonskih regulativa. Šteta je što ne koristimo više iz regionalne saradnje.”

A kako sada gleda na svoja legendarna filmska ostvarenja koja su obeležila domaću kinematografiju, kao što su filmovi “Maratonci trče počasni krug” ili “Ko to tamo peva”? Veoma jednostavno…

“Lepo je što oni još žive i dalje funkcionišu. To su filmovi koje sam snimio pre trideset godina i čoveka počne da zamara kad pominju nešto što je radio jako davno.”

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: