Kako su se družili Nušić i Ilić?

"Pogreb jednog promrzlog druga, možda suseda, bio je iz Beograda, ostavio je neizbrisiv trag u sećanju i Ilića i Nušića. Slika tog sumornog sprovoda u Jagodini, po kiši i blatu, sa taljigama i umornim pokislim kljusetom, koje ih jedva vuče, ostavilo je trag u njihovom delima", piše jagodinski istoričar Ninoslav Stanojlović u knjizi "Nušić i Jagodina" u izdanju Pozorišnog festivala "Dani komedije" u Jagodini.

Ubrzo posle rata, još iste godine, s jeseni 1886. godine, obojica su opisali taj prizor, svaki na svoj način, ali gotovo isto i skoro istim rečima. Nušić u prozi, u kratkoj priči - sličice iz srpsko bugarskog rata "Sprovod", a Ilić u jednoj od svojih najbolji pesama "Sivo sumorno nebo".

Obe stvari objavili su u novosadskom "Stražilovu", listu za zabavu, pouku i književnost, piše Stanojlović.

Ovaj poznati jagodinski istoričar i publicista, napominje da je posebno značajan istrojski pisani zvor, vezan za Nušića i Jagodinu, sećanje Petra Pere T. Aranđelovića, tadašnjeg apotekara koji je na gotovo literaran način predstavio Nušićeve jagodinske dane, odnosno ličnosti i događaje, koji su čuvenog srpskog komediografa, naveli četvrt veka docnije da napiše glasovitu komediju "Put oko sveta. Čudnovati doživljaji Jovanče Micića Jagodinca, u dest slika, sa pevanjem i igranjem".

"Sa sigurnošću možemo tvrditi da je Nušić, tada još Alkibijad Nuša, prvi put posetio Jagodinu 1883. godine", dolazeći u posetu bratu Konstantinu Đ. Nuši, magistru farmacije koji je imao apoteku u Ćupriji. Posećujući svog brata Alko, kako su tada zvali Nušića, često je dolazio u posetu jagodinskom apotekaru Antoniju Šohaju.

Ličnost apotekara Šohaja poslužila je Nušiću, kasnije, za lik apotekara Zemljičke u "Putu oko sveta", napominje Stanojlović.

O vojevanju u Jagodini sam Nušić piše: "bilo je to još 1885. godine u srpsko - bugarskom ratu. Bio sam tada kaplar u sedmom puku i borio se na Slivnici. Po zaključenju primirja naša vojska se povukla u gradove da tu kantuje i da se reorganiše i opremi za slučaj ponovljene akcije. Petnaesti puk, kojemu je komadant bio major Radomir Putnik, upućen je tada u Jagodinu na kantovanje", piše Nušić, uz napomenu da je taj puk "u prošlim borbama imao velike gubitke i radi popune ljudstva, svi dobrovoljci koji su se tada upisivali u Beogradu upućeni su u 15. puk".

Za njihovu obuku nedostajao je podoficirki kadar, koji je naročito u velikom broju izginuo. Toga radi, stiže jednog dana sedemom puku naredba da izebere deset "otresitijih" kaplara koji će obučavati dobrovoljce i regrute. I mene su ubrojali u "otresitije" i ja sam tako sa ostalima upućen u Jagodinu u 15. puk, piše Nušić o svom vojevanju u Jagodini.

"Dobio sam vod od dvadesetak vojnika da ga obučavam i možete zamisliti moje iznenađenje, kada sam na čelu tog voda, kao dobrovoljca, opazio Vojislava Ilića. Tako sam ja morao da obučavam Vojislava Ilića, te je od mene naučio koja mu je leva, a koja desna noga i šta je to disciplina", piše Nušić.

O tom susretu, Nušić još piše, da je u "vodu bilo deset do petanest Beograđana dobrovoljaca" od kojih je tadašnji komandir čete obrazovao poseban vod "da mu ne kvare ostale vojnike".

Na Jagodinskom polju, kada sam primao vod, "podviknuh vodu 'Mirno!' Beograđani se ukrutili, pođoh strogim, kaplarskim pogledom da pergledam svoj vod. I možete zamisliti kako sam se zaprepastio kada na desnom krilu voda, u nekom starom, otrcanom šinjelu spazih Vojislava Ilića, Ukrutio se propisno i ne trepće očima već me gleda pravo u oči". Ja ne mogoh da se uzdržim od smeha, zabravih na svoj visoki položaj, i pritrča Vojislavu te se izljubismo.

O zajedničkom vojevanju sa Ilićem u Jagodini Nišić piše: "Provodili smo tada jedan buran bohemsko-vojnički život, delili sve što smo imali i novac i hleb i ćebe, pod kojim smo spavali, pa čak i ljubav. Zajednički smo se zaljubili u jednu lepu Jagodinku i izjavljivali da će nam samo tako draga biti ako nas bude obojicu podjednako volela".

Glavni junak u Nušićevom "Putu oko sveta" Jovanča Micić, sigurno je bio dobrodušni i srdačni kafedžija Jovanča Simić, vlasnik tada glasovitog lovačkog kafenčeta imenom "Dardaneli", napominje Stanojlović.

Jagodinsko lovačko kafanče "Dardaneli", imenjak onovremene kultne skadarlijske "restoracije", odavno više ne postoji, napominje jagodisnki istoričar i dodaje "ostalo je neizbrisivo saćanje da se u njemu 'rodio' i iz njega u beli svet otisnuo, vazda glasoviti Jagodinac, Jovanče Micić, trgovac i svetski putnik".