Smatra se da je Dučić rođen 15. jula 1872. godine u Trebinju. Pesnikov otac Andrija bio je trgovac i poginuo je u ustanku 1875. godine, a majka Jovanka, pored Jovana Dučića i ćerke Milene, imala je dvoje dece iz prvog braka.
Osnovnu školu Dučić je završio u Trebinju, kada se porodica preselila u Mostar Dučić upisuje trgovačku školu kod svog polubrata, jer tamo nije bilo gimnazije.
Školovanje nastavlja u Sarajevu 1890. i 1891. godine u učiteljskoj školi, a zatim u Somboru, gde maturira 1893. godine.
Jedno vreme je bio učitelj u Bijeljini, odakle su ga proterale vlasti zbog patriotskih pesama, pa je bio prinuđen da radi u manastirskoj školi u Žitomisliću.
Diplomatsku karijeru Dučić započinje 1907. godine u Ministarstvu inostranih dela Srbije. Radio je u Carigradu, Sofiji, Rimu i Madridu. U Kairu je bio od 1926. do 1927.godine, a potom je privremeno penzionisan.
Godine 1937. postavljen je za prvog jugoslovenskog diplomatu u rangu ambasadora u Bukureštu.
Dučić je u svom poetskom razvoju imao više faza. Počeo je sa prvom objavljenom pesmom
"Samohrana majka" (1886). Od 1896. godine redovno izdaje u mostarskoj "Zori". Od 1901. njegove pesme izlaze u "Srpskom književnom glasniku".
On kasnije odlazi na Zapad, gde upisuje Filozofsko-sociološki fakultet. Sedam godina je studirao u Ženevi (1899 do 1906), ali je često boravio u Lozani, Parizu i Minhenu. To je period kad on najintenzivnije uči. Tečno je govorio francuski, nemački i ruski jezik.
Život u tuđini, ma koliko znimljiv bio, pobuđivao je u njemu bolnu nostalgiju za zavičajem. Kao i njegov prijatelj Aleksa Šantić, Dučić je u početku svog pesničkog stvaranja bio pod uticajem Vojislava Ilića, ali kasnije se u inostranstvu tog uticaja sasvim oslobodio i izgradio svoju individualnu liriku prema uzorima francuskih parnasovaca, dekadenata i naročito simbolista.
U doba opšteg kulta mode sa Zapada, njegova je poezija odista značila novinu i osveženje, i u motivima i u izražaju.
On otkriva sasvim nove motive u našoj poeziji, dotle neslućene, retka osećanja, bizarna, prefinjena. Čak i lična raspoloženja, svoju erotiku, neće reći jednostavno, niti će dozvoliti da izgleda obična.
On je objavio više od 10 knjiga poezije, a izdavačko preduzeće "Narodna prosveta" je izdalo Dučićeva sabrana dela u pet tomova (1929. do 1930) -
"Pesme sunca" (1929),
"Pesme ljubavi i smrti" (1929),
"Carski soneti" (1930),
"Plave legende" (1930),
"Gradovi i himere" (1930).
"Blago cara Radovana: knjiga o sudbini", objavljena je je 1932. godine.
Jovan Dučić je umro u Sjedinjenim Američkim Državama 7. aprila 1943. godine.
Izložba posvećena sedamdesetogodišnjici smrti slavnog pesnika "Retka izdanja Dučićevih knjiga povodom 70 godina od pesnikove smrti" biće otvorena 8. aprila u Pozajmnom odeljenju Biblioteke grada Beograda.
Na izložbi će biti predstavljena prva i retka izdanja Dučićevih dela i sabrana dela koja se teško igde mogu videti, pogotovo na jednom mestu.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 5
Pogledaj komentare