Alisa Stojanović: Stidim se što bilo šta pričam

Ljubimci iz školskih čitanki ispali su ideolozi rata. Pogledajte samo sastav Aleje velikana!

Izvor: Izvor: Politika, Borka G. Trebješanin

Nedelja, 24.04.2011.

11:34

Default images

Najnoviju dramu Miloša Radovića "Trst” Alisa Stojanović režira u Ateljeu 212 u Beogradu sa brojnom glumačkom ekipom. Predstava koja govori o prošlosti, rastanku sa iluzijom mladosti, sećanjima vezanim za grad Trst biće premijerno izvedena 17. maja na Velikoj sceni Ateljea 212. Premijerom komada "Trst” ujedno će biti otvoreni ovogodišnji "Mucijevi dani”.

Alisa Stojanović iza sebe ima bogato rediteljsko iskustvo, do sada je potpisala preko 40 predstava. Pozorišnu i radio režiju diplomirala je 1991. godine u klasi profesora Dejana Mijača i Egona Savina na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, gde je 2008. godine izabrana za vanrednog profesora. Od 2009. godine samostalno vodi klasu Pozorišne režije.

Savremeni komadi su, reklo bi se, Vaša "šolja čaja”. U svojim predstavama bavite se novostvorenim fenomenima današnjice. Kojim fenomenom se bavi drama "Trst”?

"Trst” se bavi zaglavljenošću u mitovima koje sami proizvodimo pa ih prenosimo na decu. Recimo, mit o blaženim osamdesetim! Taj provod je bio toliko fenomenalan da se završio najkrvavijim ratom. Miloš Radović je fokusirao fenomen ličnih mitova kroz odnose majki i dece. U Trst dolazi majka iz Drugog svetskog rata, iz sedamdesetih, iz osamdesetih, iz devedesetih godina i jedna današnja. Sa svojom decom ili zbog njih. Tu je i Umetnik opšte prakse, carinik iz Sežane.

Kakve emocije će ova predstava probuditi kod publike s obzirom na to da drama priča o Trstu, gradu koji su Jugosloveni posebno voleli?

Neko se seća Trsta po žvakama, neko po farmerkama, mokasinama, neko po šarenim sveskama, većina po srećno-porodičnom izletu u inostranstvo sa ljupkog letovanja na Hrvatskom primorju. A ima i onih koje je baš briga za Trst. Možda su to emocije prema vremenu u kojem se nismo mnogo udubljivali u stvarnost. Svakako ne u politiku, kad je svaki posao bio doživotan, kad novac nije bio tema, a svaka familija išla na more. To što kod nas nije bilo šarenih izloga nije bio problem, jer mogli smo u Trst.

Kakvu reakciju očekujete od publike mlađe generacije, koja je rođena i živi ovo posttrstovsko vreme?

Od Trsta ćete videti samo parče jedne sobe hotela "SavoiaExcelsiorpalace”, u scenografiji Darka Nedeljkovića. I Kineze. Oni danas naseljavaju veliki deo Trsta. To je realnost. A videćete i Branku Petrić, Seku Sablić, Daru Džokić, Isidoru Minić, Milicu Mihailović, Katarinu Žutić, Feđu Stojanovića, Svetozara Cvetkovića, Branislava Zeremskog… Neko će možda, prvi put videti Atelje 212.

Retko radite klasiku?

Malo je onih u srpskom, i pozorištu uopšte koji mogu da igraju na primer Beketa, onako kako ga ja čujem. I klasiku uopšte. Takav je moj ukus. Mnogi bi mi parali uši. Za klasiku se nisu stekli produkcioni uslovi ili sam se razilazila sa ukusom nekog pozorišta oko uloga. Moji studenti režije na FDU radili su Čehovljevog, "Galeba” sa glumcima druge godine, klasa Biljane Mašić. Duhovito i sasvim drugačije. Nadasve hrabro. Ako uđu u sistem, kao ja, neće više biti hrabri kao sada. Praviće puno kompromisa... Tako to biva.

Laž više nije samo loš pojam, već neophodan, sastavni deo života. Politika je postala trgovina, vreme, novac... Socijalno, kolektivno kao da je iščezlo. U kakvom svetu živimo?

U svetu otrova – nuklearne energije i genetski modifikovane hrane. Na planeti koju čovek uništava. Zbog bahatog života, čovek ubija floru i faunu... i ljude… Živimo na otrovima koje sami proizvodimo. Novac sve može da kupi, osim života!

Dobro pamtimo Vaše reči: "Ja živim sada. Gledam u budućnost!” Pripadate takozvanoj "medijskoj generaciji”. Kako ocenjujete medijsku sliku Srbije danas?

Besmrtnost! Taj ideal dostignut je Internetom. Sve stavljeno na mrežu postaje besmrtno. Internet spada u osnovna ljudska prava u mnogim zemljama. Najveći problem u Srbiji je što nemaju svi ljudi Internet. Svaka informacija bi im bila proverljiva. Ako žele. Licemerno je što javnost svaljuje krivicu za loše stanje kulture, svesti, morala na rijalitije. Televiziju ne morate da gledate. Rijaliti programi su istinitiji i uzbudljiviji od domaćeg dramskog televizijskog programa, onog od novca poreskih obveznika i pretplatnika. Generacija mog sina više i ne gleda TV, osim sportskih kanala. Svi su na netu.

Mnogi misleći, osećajni ljudi se povlače, sklanjaju, preziru močvaru neljudskosti oko sebe. Ko su danas javne ličnosti? Da li je prošlo vreme pravih zvezda i uzora?

Uvek su „zvezde” i javne ličnosti bile isto. Bliže vlasti – bliže lovi. Štos je samo kako je ko upotrebio svoju javnost. Da promeni sebe ili svet oko sebe? Da li znamo ime Kineza koji je izmislio točak? Od Drugog svetskog rata ovde se ne zna ko je ko i šta je šta. Ljubimci iz školskih čitanki ispali su ideolozi rata. Pogledajte samo sastav Aleje velikana! Šta nam to govori o istoriji ove zemlje. Ko smo to "mi”? Skromni ljudi valjda gledaju svoja posla. A i ja se stidim što bilo šta pričam. Kao, ja nekom objašnjavam ono što svi znaju. Ali moram da reklamiram predstavu. Dođite na "Trst”!

Kakvu budućnost gradimo za našu decu? Ima li za nas leka, nade?

Za mene je lek kad vidim uzbudljive predstave bivših studenata. "Histerija” u JDP-u Ivana Vukovića i fenomenalna Ninkovićkina "Heda Gabler” u režiji Snežane Trišić u Narodnom pozorištu i njena "Samoudica” u Ateljeu 212. Moja bi uteha bila da studenti FDU istraju u svom ukusu. I da stvaraju, samo da stvaraju. Zapamtite ova imena: Igor Vuk Torbica, Jovana Tomić, Petar Popović, Maja Maletković, reditelji, Sara Radojković, Vuk Bošković, Tamara Antonijević, Tamara Bjelić, dramaturzi, Stojan Đorđević, Milena Živanović, Milan Marić, Sonja Kovačević, Marija Bergam, Nemanja Stamatović, Matija Živković, Iva Stefanović, Vaja Dujović, Marija Stokić, Ivan Zablaćanski, glumci. Deci predlažem da svoju budućnost grade sami, da nas što manje pitaju, još manje slušaju.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: