Krađe, prevare, pastirski rok ili najbolji bend ikad: Fenomen "Bijelo dugme"

Jedan od prvaka singl-formata bilo je Bijelo dugme, a aktuelno dvostruko vinilno reizdanje "Singl ploče (1974–1980)" – Kroacija rekords, na vrlo pregledan način posvedočiće kolika je bila prodornost hit-singlova grupe koja je redefinisala domaći šou-biznis kao niko pre nje.

U samo sedam godina rada obuhvaćenog na kompilaciji singlova sažeto se vidi koliko je Bijelo dugme ne samo proizvodilo hitove, nego se i stilski menjalo i uozbiljavalo. Od pastirskog roka do introspektivnih balada i uticaja novih talasa, upravo je razdoblje između 1974. i 1980, koje album "Singl ploče" pokriva, bilo zlatna koka i domaće diskografije i Dugmeta.

Svakako, radi se o reizdanju dvaju kompilacijskih albuma iz 1982., "Singl ploče (1974-1976)" i "Singl ploče (1976-1980)", ovaj put u formi zajedničkog dvostrukog albuma. Osim početnih instant-hitova "Top", "Da sam pekar", "Glavni junak jedne knjige", ili balada "Selma" i "Ima neka tajna veza", posebno su zanimljive manje poznate pesme s B-strana singlova, poput naivne rane varijacije Led cepelina "Ove ću noći naći blues", izvrsne "I kad prođe sve, pjevat ću i tad" i "Goodbye Amerika", snimljene u Njujorku, gde su došli već 1976. Osim banalnih štos-pesama poput "Bila mama Kukunka, bio tata Taranta" i "Milovan" – najgorega što je Dugme ikad objavilo – sezona hitova tek je došla s "Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac" i "Ne spavaj mala moja muzika dok svira", ali je pored instantne simpatičnosti Dugme moglo biti i slojevitije s temama poput "Ne gledaj me tako i ne ljubi me više", "Došao sam da ti kažem da odlazim", "Eto, baš hoću!" ili "Bitanga i princeza".

Posebno je zanimljiva pjesma "Šta je tu je" iz filma "Lične stvari" 1979. (B-strana singla "Pristao sam bit ću sve što hoće"), zadnji "narodnjački" udar Dugmeta u vreme kad su se "Bitangom i princezom" odmakli od pastirskog roka s početaka karijere, ali se još znala provući i stara taktika.

"Dobro vam jutro, Petrović Petre" jedini je singl s albuma "Doživjeti stotu" i hronološki poslednja pesma u kolekciji, nakon koje je Dugme za Jugoton snimilo još "Uspavanku za Radmilu M.", Bebek je otišao iz sastava, a Bregović s Dugmetom krenuo drugim smerom, zapravo unatrag prema narodnjačkim počecima. Naslovnica ovih kompilacija singlova zapravo je preuzeta s omota sjajne biografske knjige "Ništa mudro" Darka Glavana i Dražena Vrdoljaka objavljene 1981, a radi se montaži inače odvojenih fotografija iz 1979, Bregovića u tonskom studiju dok snimaju "Bitangu i princezu" i Bebeka s koncerta na turneji albuma.

Autor propratnog teksta na omotu i urednik tadašnjih izdanja Siniša Škarica ističe ono što je tada i diskografima i diskofilima bilo bitno, da je kompilacija singlova precizno anotirana popisom svih saradnika, datumima i mestima snimanja.

"Obe trake i pripadajuće kasete, zamišljene kao idealan praznični poklon, objavljene su krajem oktobra 1982. godine. Bila je to svojevrsna rekapitulacija karijere velikog benda u dvogodišnjem zatišju do konačnog albuma desetogodišnje saradnje Jugotona i Bijelog dugmeta – 'Uspavanke za Radmilu M.'".

Ukratko, ako je pre rok-scena tadašnje države bila skup pojedinačnih pokušaja, tek ih je uspjeh Bijelog dugmeta pretvorio u samodohodovnu pop-industriju i "preveo" na lokalno primjeren, masovno prihvaćen govor. Uverljiva albumska diskografska serija Bijelog dugmeta iz tih godina, koliko god varirala u dometima i stilovima na singlovima, efektno je dokinula pretenciozni estradni "progresivni rok" na ovim prostorima, rok-ikonografiju pretvorila u svačije vlasništvo, te uz poduhvate Buldožera pripremila teren za dolazak novog talasa. Od jednostavnosti prvog albuma do ultrakomercijalnog, lošijeg nastavka "Šta bi dao da si na mom mjestu" (1975.) prodanog u astronomskoj, izdanju – na kojem se nalazi početak serije impresivnih balada, ali i štos-hitovi poput "Hop cup" – Bregović se vratio na pravi put albumom "Eto, baš hoću!" (1976.) na kojem je ambiciozna "Sanjao sam noćas da te nemam" bila uvod u preloman, najzreliji album grupe "Bitanga i princeza", da bi raskid s prošlošću definitivno stigao s "Doživjeti stotu".

Uskoro se ta prošlost vratila u estetski gorem obliku novokomponiranog folk-roka zadnje faze rada Dugmeta, jer kako velika izreka kaže, "istorija se uvek ponavlja lošije". Možda je trajalo kratko, ali ovo razdoblje rada Dugmeta može poslužiti kao ogledan primer velikog uspeha i plastičan prikaz kako su se menjali i bend i domaći šou-biznis.