"Spaljena je svaka biblioteka u kojoj se ne čita"

Obnova biblioteke na Kosančićevom vencu, koju su pre osam decenija uništili nemački avioni, jedna je od ideja Vladimira Pištala, upravnika Narodne biblioteke. U intervjuu za DW govori i o značaju knjige u doba korone.

Izvor: DW

Ponedeljak, 05.04.2021.

15:45

Foto: DW

DW: Pre desetak godina sam ti spomenuo ideju da bi na mestu srušene Nacionalne biblioteke na Kosančićevom vencu trebalo izgraditi novu – i to zajedničkim srpsko-nemačkim naporima. Ti si, za razliku od mnogih, odmah tu ideju shvatio kao veliku šansu. Da li bi takva ideja sada, 80 godina od nacističkog bombardovanja i razaranja Narodne biblioteke, imala veću šansu da je prepoznaju kao ponudu koja seže u budućnost?

Vladimir Pištalo: Tog šestog aprila biblioteka je pogođena zapaljivim bombama. Uništen je knjižni fond od 500.000 svezaka, zbirka od 1.424 ćirilična rukopisa i povelja od dvanaestog do sedamnaestog veka, kartografska i grafička zbirka od 1.500 brojeva, zbirke od 4.000 naslova časopisa i 1.800 naslova novina, značajna i nedovoljno proučena zbirka turskih dokumenata o Srbiji, inkunabule i stare štampane knjige i celokupna prepiska značajnih ličnosti iz kulture i političke istorije Srbije i Jugoslavije.

Ivo Andrić je mislio da književnici treba da pišu o čudesnim fenomenima ozdravljenja. Svaka knjiga je samo onoliko vredna koliko učestvuje u fenomenu ozdravljenja. Koliko je samo mogućnosti ozdravljenja uništeno u požaru iz 1941!

Obnova biblioteke na Kosančićevom vencu bio bi jedan od najsmisaonijih projekata koji su srpski i nemački narod zajedno uradili od Drugog svetskog rata do sada. O mogućnosti obnove biblioteke sam pre svega razgovarao u Ministarstvu kulture. Zainteresovali su se i ljudi iz Akademije nauka, Saveza bibliotekara Srbije, oba saveza književnika, udruženja izdavača. Pomenuću to i nemačkom ambasadoru kad se sretnemo. Već je trebalo da se nađemo, ali me je sprečilo to što sam bio pozitivan na kovid. Osamdeset godina se nije ništa radilo na tome. Uz relativno skromna ulaganja, postoji veliki kulturni i moralni kapital u tom projektu.
Foto: Profimedia
Tvoja majka je bila bibliotekarka, tvoj otac, što malo ko zna, direktor sarajevske Vijećnice u trenutku kada je razaraju srpske granate. On je sa građanima Sarajeva tada pokušavao spasiti knjige iz vatre. Da li sa imenovanjem na novi položaj sebe vidiš kao nastavljača porodične tradicije – kao čoveka koji je vrhovni čuvar knjiga i biblioteka u Srbiji?

Moj otac je uporno apelovao da se knjige prenesu na sigurno mesto i naišao na malo razumevanja. U vreme kad je Sarajevo bilo u centru interesovanja, postojala je mogućnost da biblioteke koje su imale knjige iz Vijećnice naprave kopije, pa da ih pohrane u praznim vojnim magacinima u Mađarskoj. Ni tu nije naišao na interesovanje.

Moja majka se zamalo nije porodila u biblioteci. Naravno da se osećam kao nastavljač porodične tradicije. Kao mlad čovek sam radio na železnici. Železničari su voleli svoj posao jer je njegov cilj bio očigledan – prevesti putnike iz jednog grada u drugi. Bibliotečki posao je pun smisla. Biblioteka je i dom i avantura. To je mesto obnove uma. U knjigama uvek gori svetlo. Učionica je mesto tuđih interesovanja. Biblioteka je slobodna, beskrajna. Spaljena je svaka biblioteka u kojoj se ne čita. Nepročitane knjige su – antibiblioteka, a vreme u kom se ne drži do biblioteka je antirenesansa.

U Americi si bio profesor, ovde si na čelu najvažnije institucije za knjige u zemlji. Da li se nešto promenilo u odnosu Pištala, značajnog srpskog pisca, i njegove profesije? Na kojem mestu si bliži književnom pozvanju?

Pod uslovom da ne prestaneš da pišeš, a ja ne propuštam nijedan dan, to je isto. To su dve strane medalje bavljenja književnošću. U biblioteci teče nema pesma knjiga. Biblioteka je mesto borbe za interpretaciju. Ako stekneš moć interpretacije sveta, određuješ uslove sopstvene vidljivosti.
Foto: Billion Photos/Shutterstock
Da li si uspeo da stekneš pregled stanja bibliotekarstva u Srbiji? Da li ćeš se držati Beograda i Narodne biblioteke, ili će te kolege videti i u, recimo, Leskovcu?

Volim da putujem po bibliotekama u Srbiji. Putovao bih i više da nas nije sprečila korona. NBS nije samo lepa zgrada na Vračaru. Ona je krovna institucija mreže srpskih biblioteka. Mi nismo odvojeni od drugih biblioteka. Mi smo jedan sistem.

Šta će ostati isto, a šta želiš da ostvariš u narednom periodu?


Prvo, želeo bih da udvostručim broj laboratorija koje rekonstruišu i održavaju vredne stare knjige. Sa kolegama iz Kragujevca, Užica i Niša pokrenuo sam taj proces. To je konkretizovana ljubav prema tradiciji. Busanje u prsa nije patriotizam. Čišćenje reka i čuvanje knjiga jeste. U saradnji sa Ministarstvom i Akademijom nauka radićemo fototipsko izdanje Miroslavljevog jevanđelja. Intenzivnije smo se uključili u program Uneska za zaštitu srpske nematerijalne baštine.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 8

Pogledaj komentare

8 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: