Težimo da se divimo naše gore listovima koji steknu svetsku slavu, kada prezime koje se zavšava na "-ić" bude povezano sa nečim velikim, kada neko stavi Srbiju na globalnu mapu. Ali to nije slučaj sa Marinom Abramović, koja je decenijama polarizujuća figura na svetskoj sceni.
U Srbiji je mrze jer smatramo da je pretenciozna, u Americi je mrze, verovatno, jer je Srpkinja. Gotovo svi koji su van tekovina kulturne scene misle da je satanista. Kada bi je pitali kada dolazi u Beograd, ona bi ljutito odgovarala: "Kada me pozovu", kao da je bila nepoželjna.
Njeno nago telo i sve što radi sa njim neki smatraju vrhuncem umetnosti, dok je nekome potrebna kičica, platno i renesansne proporcije da bi nešto nazvao umetnošću. Svakom svoje.
Marina se čini nedodirljivom, vanzemaljskom pojavom, ali sa dokumentarnim filmom "Povratak kući - Marina Abramović i njena deca", koji beogradsku premijeru ima sutra u online bioskopu MOJ OFF u 19h, shvatamo da je ona (osim toga) i, kako kaže reditelj filma Boris Miljković, "usamljeni svetionik na pučini".
Intimni pogled na njen život i umetnost prikazuje nam strogost njene majke, potisnutu seksualnost, plakanje u ormanu.
Kako mrzi svoj nos i svoje telo.
Mrzela je sve što je bila Jugoslavija, ali istovremeno, zbog Titovih govora je shvatila šta je performans i da je to njen put.
Performans tek sa Marinom postaje nešto što se izlaže u muzejima širom sveta. Na njenim izvedbama ljudi grcaju u suzama. Ništa od toga nije slučajno. Boris Miljković se na konferenciji za medije prisetio kako je video Marinu prvi put kada je imao samo 14 godina. U SKC-u, punom "čudnih" likova, Marina je, kako je objasnio, zračila posebnim svetlom znanja, hrabrosti i erotike, "tako krakata, visoka i nosata".
"Ovaj film je hod od 40 godina otkad sam je upoznao", kaže Miljković, svestan da je zadobio veliko poverenje ove umetnice.
Godine su ulagane u njihov odnos i navodi da nema nikakvih skrupula - zato je pričala sa njim potpuno ogoljeno o svom životu.
"Dao sam joj mnogo razloga da ona bude takva. Da nije bilo tako, napustio bih projekat", rekao je Miljković novinarima.
Reditelj Miljković nas vodi kroz simboličko putovanje Marininog života punog autodestrukcije, tereta, i njenih vapaja da bude slobodna.
Ona je htela da oslobodi svoj glas, svoja sećanja i svoje telo od svih stega i to je činila kroz svoju umetnost, koja ju je često ostavljala krvavu, promuklu, sa bolovima u vratu i kičmi, dehidriranu i gladnu.
Ima nečeg asketskog i metafizičkog, gotovo terapeutskog, u svemu što radi. Kako sama kaže, treba izdržati taj bol i nema boljeg osećaja nego kada se on prevaziđe - ona stalno postavlja sebi pitanje "da li možeš da izdržiš?". Njena umetnost je mučeništvo i prelaženje u neko drugo stanje svesti.
"Sve što sam ikada želela je da budem slobodna", kaže Marina u filmu, a ta rečenica ostaje lajtmotiv i obrazloženje zašto nikada nije imala dece ili stabilni odnos sa partnerima, zašto je nikada nije držalo mesto.
Marina je imala nekoliko abortusa, i nije htela decu. Ali ipak je uspela da stvori hiljade dece - mladih umetnika koji žele da dostignu njen nivo.
Kroz film gledamo njene pulene kako preoblikuju njene performanse i time ih čine svojim.
Manifest Marine Abramović, koji se često citira u filmu, navodi i da "umetnik ne treba da od sebe pravi idola", a u njenom, ali ne i samo njenom slučaju, ovo zvuči kao kontradiktornost. Miljković je na konferenciji za medije naveo da je to Marinin intimni stav i da smatra da umetnost ne priznaje tu vrstu ushićenosti.
Reditelj navodi da Abramovićeva za sebe misli da je njen put put neuspeha i usamljenosti, koliko god ona nama delovala uzvišeno.
Miljković je otkrio da Marina i za svoju smrt sprema performans.
"Želi da bude sahranjena u tri grada - Amsterdamu, Njujorku i Beogradu. U ta tri grada će se istovremeno spuštati kovčezi, ali nakon što se sahrani, niko neće znati u kom kovčegu je njeno telo", kaže reditelj.
A do tada, dobro došla kući, Marina.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
U noći između 13. i 14. aprila oružane snage Irana izvele su masovni vazdušni napad na Izrael, u kome je korišćeno na stotine komada lutajuće municije, krstarećih i balističkih raketa.
Rusija i Ukrajina su skoro postigle novi sporazum o crnomorskom transportu u martu nakon dva meseca pregovora, da bi Kijev naglo otišao, preneo je Rojters u ponedeljak.
Dvadeset hiljada ljudi demonstriralo je večeras u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije protiv izglasavanja spornog zakona o "stranom uticaju", kojeg kritičari porede s represivnim zakonom Rusije i smatraju "ubistvenim za slobodu".
Najveći pritisak na Telegram ne vrše vlade, već američke korporacije Apple i Google, izjavio je izvršni direktor ove platforme Pavel Durov u intervjuu sa novinarom Takerom Karlsonom.
Izvršni direktor jedne od AI firmi u usponu, prozvao je druge kompanije u njhovom poduhvatu da kreiraju takozvanu "generalnu veštačku inteligenciju" (AGI).
Pre nekoliko godina, Samsung je predstavio 8.5Gbps LPDDR5X RAM, koji je tada bio najbrži na svetu. Kako ova tehnologija napreduje, sada je kompanija najavila još brži LPDDR5X.
Robot po imenu Atlas, kompanije Boston Dynamics, prethodnih godina impresionirao nas je svojim akrobacijama. Međutim, došlo mu je vreme da ode u penziju.
Nakon što je Evropska komisija primorala Apple da otvori iOS za eksterne prodavnice aplikacija u EU, izgleda da i druge države istražuju Apple zbog antimonopolskih praksi i monopola.
Usluge servisiranja klima u automobilima ovog leta postaće prošlost. Serviseri masovno sklanjaju klima stanice iz svojih auto-servisa, a sada smo dobili i objašnjenje zbog čega je to tako.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija će na zatvorenom sastanku raspravljati o Nacrtu rezolucije o "Međunarodnom danu refleksije i sećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine".
Golman Američke Samoe Niki Salapu našao se među stativama 11. aprila 2001. godine, braneći u najtežem porazu u međunarodnom fudbalu, kada je njegov tim izgubio od Australije 31:0.
Komentari 243
Pogledaj komentare