Tako je govorio legandarni Rade Marković: "Definitivno sam promenio život, presekao sam kao sekirom"

''Onda sam definitivno promenio život, onako, presekao sam kao sekirom. Čak sam doživljavao i velike krize. Desilo mi se, recimo, da tri-četiri godine nisam mogao da kročim na scenu. Nisam imao hrabrosti da izgovorim nijednu reč na sceni zbog toga što sam izgubio tlo pod nogama. To su, valjda, one normalne ljudske i umetničke krize u četrdesetim ili ne znam kojim godinama..."

Izvor: B92

Utorak, 13.10.2020.

10:52

Tako je govorio legandarni Rade Marković:
Foto:Depositphotos/jjspring

Tokom dugog i plodnog života Rade Marković, vrsni glumac, ovenčao se i mnogobrojnim nagradama, a uz priznanja Sterijinog pozorja, Gavelinu nagradu, tri Arene, vrhunac njegovog stvaralaštva svakako je Dobričin prsten, koji mu je pripao 1998. godine za životno delo. Istinski zaljubljenik u svoj poziv, ovaj umetnik senzibilnog karaktera do poslednjeg dana svog života marljivo je radio.

Rade Marković je jedan od najvećih i najpostojanijih imena srpskog glumišta u periodu od Drugog svetskog rata pa do novog milenijuma. Na filmu je odigrao 81 ulogu, u televizijskim dramama, serijama i drugim emisijama 62 uloge, učestvovao je u 186 radio-drama, a na pozorišnim scenama ostvario je ukupno 96 uloga.

Ovaj proslavljeni umetnik rođen je 14. oktobra 1921. godine u Beogradu kao treći sin operske pevačice Divne Marković, koja je zbog osnivanja porodice odustala od svoje karijere, govorio je tada Rade u emisiji TV lica - kao sav normalan svet.

"Moja majka Divna bila je redak pevački talenat. Studirala je solo pevanje, a kada je trebalo da ode u Beč na usavršavanje, udala se i rodila decu".

Rade Marković je maturirao 1939. godine u Drugoj muškoj gimnaziji u Beogradu. Najpre je studirao Tehnički, a zatim prešao na Filozofski fakultet u Beogradu, da bi se potom posvetio glumi. Na početku samo amaterski, sa grupom mladih beogradskih entuzijasta prve posleratne generacije, koji su održavali probe u prostorijama Kolarčevog univerziteta. U toj grupi je bila i Olivera Đorđević (kasnije poznata srpska glumica Olivera Marković), sa kojom se venčao 1945. godine, i sa kojom je godinu dana kasnije dobio sina Gorana, poznatog srpskog reditelja.

Iako njegova popularnost i zastupljenost u pozorišnim komadima i filmu nije jenjavala, njegov put je, ipak, bio trnovit. Govorio je o usamljenosti koju je često osećao, osećaj odbačenosti zbog očevog napuštanja tokom detinjstva.

"Bio sam usamljeno dete, tačnije, moj otac je želeo da mu se rodi ćerka, a kada sam ja došao na svet, braća su već bili momčići koji su često bežali od kuće. U detinjstvu sam bio sav ojađen i verovatno je to bio emocionalni pokretač koji me je naveo da se kasnije kroz glumu ispoljim i iskažem. Taj snažni bol odveo me je u pozorište a da toga nisam bio ni svestan", poverio se čitaocima u jednom novinskom tekstu.

Isticao je da je sa godinama sve manje voleo pojavljivanje u medijima, osim kada bi imao razlog za to. Umorio se, kako je govorio, od toga, pa u zrelim godinama želeo je da bude sam.

"Imao sam velike krize u svojim četrdesetim godinama, a one su bile do te mere intenzivne da sam se razveo, napustio pozorište i dobio čir. Onda sam definitivno promenio život, onako, presekao sam kao sekirom. Čak sam doživljavao i velike krize. Desilo mi se, recimo, da tri-četiri godine nisam mogao da kročim na scenu. Nisam imao hrabrosti da izgovorim nijednu reč na sceni zbog toga što sam izgubio tlo pod nogama. To su, valjda, one normalne ljudske i umetničke krize u četrdesetim ili ne znam kojim godinama..."

Ipak, bio je stalno tražen, uvažen i voljen glumac. Njegova odanost, preciznost i posvećenost glumačkom pozivu bila je očigledna, kao i sugestivnost u karakternim ulogama.

Kao profesor na Akademije umetnosti u Novom Sadu uveo je u glumački svet četiri klase sa ukupno 39 studenata, među kojima su Dragan Vujić Vujke, Radmila Tomović, Milan Čučilović, Srđan Timarov, Milica Zarić i drugi.

Legendarni pozorišni, filmski i televizijski glumac Rade Marković preminuo je 10. septembra 2010. u 89. godini na kardiološkom odeljenju Opšte bolnice u Zaboku, u Hrvatskoj.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

11 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: