Odluka da Nikola Kojo režira film "Stado", iako iznenađujuća, jer poznati glumac nije dosad ispoljavao rediteljske ambicije, zapravo nije neočekivana. Kojo je, naime, na mnogo načina "spiritus movens" celog "Stada" - čovek u čijoj se glavi ideja o "teškom glumačkom hlebu" začela i razvijala, iz čijeg su se života i okruženja "krale" fore, a situacije prebacivale u formu scenarija...
Inače, film "Stado" produkcijska kuća "K12" snima u koprodukiciji sa Prvom televizijom, Ministarstvom kulture i informisanja, Filmskim centrom Srbije i bioskopom "Cinepelexx". Sam scenario pak, potpisuje Nebojša Romčević, a ulogu supervizora režije dobio je prvobitno planirani reditelj Goran Gajić.
- Neke životne situacije prenosio sam piscu Nebojši Romčeviću, koji je sve to pretočio u scenario. Nekako sam i radeći tu pilot epizodu, i uz sve kroz šta sam prolazio tokom protekle dve i po godine, ostao potpuno uvučen u celu ovu priču...
* Ima li, na početku snimanja, već nekih neslaganja, kaže li vam Goran Gajić: "Ja bih to drugačije režirao"? - Naravno da ima neslaganja, to je kreativni proces, Goran ima svoju viziju a ja imam svoju, ali uvek poslušam savet nekog ko je zanatski iskusniji od mene. Dakle, slušam i Gajića, slušam i Dušana Joksimovića, koga zovem Glas razuma. Često nam svrati na snimanje i Srđan Dragojević, okupi se baš lepa ekipa, i vlada neka lepa drugarska atmosfera.
* Deluje li vam ovo u šta ste se upustili kao hrabrost? - Definitivno jeste hrabro i svakako je veliki poduhvat. Biti istovremeno ispred i iza kamere je neverovatno zahtevno, i fizički i mentalno predstavlja veliki stres. Naročito je teško režirati kolegama koji su rasli sa mnom, glumcima koji su stekli ozbiljno znanje i iskustvo u ovom poslu. Morate pronaći način da sa njima uspostavite rediteljski odnos - koji je pomalo neprirodan u mom slučaju.
* "Stado" prikazuje život glumaca - hoće li ta priča biti univerzalno "gledljiva"? - Mislim da je priča u "Stadu", prvo, primenljiva na svim kontinentima, a drugo, i u svim profesijama. Glumačka profesija se ovde našla u fokusu sticajem okolnosti, zato što sam ja glumac. Verujem ipak da će u njoj moći da se prepozna svako, da će u našoj, glumačkoj muci prepoznati svoje muke svako ko živi u zemljama gde moraš da imaš vezu da bi prešao na zeleno svetlo, u zemljama u kojima ništa ne počiva na normalnim odnosima.
* Šta onda ostaje kao nešto lepo, što pripada glumačkoj profesiji a što će nam prikazati "Stado"? - Lepa je ta radost igre i ta, uslovno rečeno, umetnička želja da se, bez obzira na to koliko puta propadneš, uvek podigneš i nastaviš dalje. Ali, opet kažem, tako bi trebalo da bude i u drugim profesijama, trebalo bi da je to suština svake profesije, svakog bivstvovanja. Pred svakog čoveka su postavljeni izazovi sa kojima se treba izboriti, ali treba i znati da će sve kad-tad proći.
* Šta je sa gradnjom (pod)kosmajskog "glumačkog" sela koju ste započeli pre nekoliko godina? - Projekat trenutno tapka u mestu, čekamo da se ponovo svi okupimo. Nije otkazan, radi se ponešto, ali pomalo, jer smo svi zapali u situaciju da radimo za hranu i račune i ne možemo ni da sanjamo da napravimo nešto što će nam pojeftiniti život. Ukratko, čekamo neka bolja vremena.
izvor:
novosti
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 89
Pogledaj komentare