Nezapamćena gužva na potpisivanju Ljosinih knjiga

Ljudi u redu, koji se protegao kroz čitavu knjižaru ali i ispred, duž Resavske pa sve do Nemanjine ulice, bili su strpljivi i neobavezno su razgovarali o velikom piscu, njegovim delima, junacima romana...

Među okupljenima bilo je pripadnika svih generacija, ali je Vargasa Ljosu obradovalo to što je bilo mnogo mladih ljudi.

Teško je bilo izbrojati koliko je ukupno ljudi bilo. Peruanski nobelovac potpisivao je po desetak knjiga u minuti i sve skupa je potrajalo oko sat i po, što u rezultatu daje oko hiljadu potpisanih knjiga. Srdačan i prijemčiv, čuveni pisac plenio je osmehom i odgovarao „hvala“, na srpskom.

Kada se gost umorio, nakon sat i 20 minuta, zamolio je da ipak završimo sa potpisivanjem. Čitaoci koji su ostali ispred knjižare bili su razočarani tako da smo uz veliku molbu i nagovaranje dobili potpisivanje „na bis“. Velika sreća videla se na licima onih koji su ipak ispunili svoju misiju i dobili potpis na omiljenoj knjizi. Potpisivanje se produžilo još desetak minuta, ali je na kraju ipak ostalo neverovatnih više od hiljadu razočaranih čitalaca.

Vidno fasciniran događajem koji se desio, a čiji je glavni akter bio upravo on, Mario Vargas Ljosa je iskreno priznao da nikada nije potpisao ovoliko knjiga niti je ikada toliko ljudi želelo da se sretne s njim.

Kako bi barem malo utešio okupljene Beograđane, veliki pisac je izašao ispred knjižare i obratio im se rečima: „Hvala što ste došli. Veoma mi je žao. Doći ću drugi put pa ćemo se sresti.“

Mario Vargas Ljosa danas odlazi iz Srbije i nosi neverovatne utiske sa događaja koje su priredili Novosađani u Srpskom narodnom pozorištu i Beograđani u knjižari Delfi u SKC-u. Takođe je bio zadivljen tačnošću i, kako je prenela njegova asistentkinja, toplinom i razumevanjem koje su imali svi oko njega.

.

.