Muzej Gulbenkian u Lisabonu

Lisabon je neobična i živopisna metropola, ali i grad kontrasta - između sadašnjosti i prošlosti, tradicije i avangarde, starog i novog. Zahvaljujući svojoj bogatoj istoriji i kulturnom nasleđu, Lisabon ima veliki broj muzeja raspoređenih po celom gradu.

Kultura

Izvor: Autorka teksta i slika: Mirjana Stanojloviæ

Petak, 27.06.2008.

15:31

Default images

Ako za polaznu tačku u obilasku grada odredimo jedan od najlepših trgova Marques de Pombal, put nas neminovno vodi avenijom Liberdade, koja se prostire od parka Edvard VII - sa čije se najviše tačke pruža veličanstven pogled na centralni deo grada i reku Tezo, do trga Rossio.

Avenida da Liberdade je najlepša gradska avenija, sa zgradama u neoklasičnom stilu, od belog kamena i balkonima od kovanog gvožđa, lepim fasadama i bogatom ornamentikom, širokom promenadom, klupama, fontanama, drvoredom i mnoštvom kafea i radnji.

Nasuprot njoj, na drugom kraju grada je najstariji i najživopisniji deo Lisabona – Alfama, kolevka čuvenog “Fada”, lavirint krivudavih, strmih i uskih uličica i sokaka koje se šire gore-dole u svim pravcima, minijaturnim trgovima i posebnom atmosferom davno prohujalih vremena iz doba mavarske vladavine, nebrojeno mnogo stepenika koji zavijaju na sve strane zbunjujući radoznale turiste.
U Alfami možete posetiti "Museu de Artes Decoratives" - Muzej primenjene umetnosti, sa raskošnom kolekcijom antikviteta iz 17. i 18. veka, nameštajem, tekstilom, srebrom i keramikom kao i predmetima od egzotičnog drveta.

Ostavljajući za sobom ljupku Alfamu, između četvrti Baža i Bairro Alto, na potezu gde se susreću gornji i donji deo grada, ulazimo u Šiado (Chiado) , smešten na padini.

Elegantan aristokratski kvart sa najpoznatijom pešačkom i trgovačkom zonom, lepim radnjama, antikvarnicama i tradicionalnim kafeima, u kojima su se oduvek okupljali umetnici, pisci i pesnici, i koji se direktno nastavlja na Bairro Alto gde ćete naći svoj lokal i prepustiti se prepoznatljivim zvucima “Fado” muzike.
Bairro Alto je gornji grad, najviša tačka Lisabona i ujedno prava riznica živospisnih fasada od “azuleja”, raznobojnih keramičkih pločica kojima su oblagane fasade radi zaštite od vlage i nemilosrdnih vetrova sa Atlantika, boemska četvrt, srce grada koje pulsira svojim specifičnim senzibilitetom.

Sve ulice su pod pravim uglom, od kojih su neke toliko uzane da se zidovi susednih kuća gotovo dodiruju a vožnja žutim tramvajem-uspinjačom je nezaboravna avantura.

Cunjajući ulicama, na svakom koraku se nailazi na male galerije, zlatare, antikvarnice, sijaset kafea i taverni. U ovoj četvrti se nalazi Muzej "Chiado" - muzej savremene umetnosti, kao i Nacionalni muzej " Museu Nacional de Arte Antiga" sa najvećom nacionalnom zbirkom portugalskog slikarstva.
Treba spominuti i Belem, predgrađe zapadno od Lisabona, koje se prostire duž obala reke Težo do mesta gde se estuarij naglo širi i teče dalje ka okeanu.

Najznačajniji kulturni spomenik je impresivni kompleks manastira Žeronimo, remek delo manuelinske arhitekture, autentičnog portugalskog stila stvorenog u vreme vladavine kralja Manuela I.

Manuelinski stil je kombinacija pozno gotskih i renesansnih elemenata sa korišćenjem religioznih simbola, kao i onim koji predstavljaju floru i faunu iz dalekih prekomorskih zemalja.

Veličanstvena građevina manastira dugačka je 300m. Ornamentika manastirske katedrale podjednako je zadivljujuća kao i njena spoljašnost, sa osmougaonim stubovima ukrašenim reljefima inspirisanim pomorskim i renesansnim motivima, kao i afričkim životinjama, formirajući svodove u vidu palmi.

U atrijumu katedrale nalazi se sarkofag Vaska de Game.

Zanimljivo je da je izgradnja finansirana zaradom od prodaje bibera i ostalih začina pristiglih iz Afrike i sa Istoka. Od 1984, ova građevina je proglašena svetskim kulturnim nasleđem i pod zaštitom je UNESCO-a.

Kada se napustajuci manastirski kompleks nastavi prema reci preko avenije de Brasilia, ukazuje se još jedan dragulj manuelinskog kitnjastog stila – Belemska kula, koja je prvobitno služila kao svetionik i kontrolni toranj. Sa vrha kule po vedrom vremenu pruža se pogled sve do Atlantika i letovališta Kaškaiš (Cascais). U četvrti Belem mozete posetiti Muzej kočija, Pomorski i Arheološki muzej, planetarijum ili se odmoriti u lepo uređenim parkovima.
Uz obalu reke Težo, nešto dalje od centralnih kvartova, nalazi se interesantan muzej "Museu Nacional do Azulejo" u kojem su izloženi najlepši primerci keramičkih pločica "azuleja" , dekorativnih panela i fotosa koji svedoče o tradiciji proizvodnje keramičkih pločica od vremena kad su ovaj zanat na tle Portugalije doneli Mavari pa sve do današnjih dana.

Treba imati u vidu činjenicu da je ovo brdovit grad i da su gotovo sve ulice strme a trotoari prekriveni kaldrmom od škriljca, što prilično otežava hod.

Kompletan obilazak grada podrazumeva ili spuštanje ili penjanje pa je potrebna prilična energija da bi se sve to savladalo. Ali u tome i leži njegov šarm.

Upoznavanje Lisabona nipošto nije monotono. Usput ćete sresti pored savremenih i stare tramvaje koji vešto savladavaju uspone i strmine kvartova Alfame i Bairro Alto.
Neumorno savladavajući lisabonsku kaldrmu, ostavljamo za sobom centralne gradske zone i Trg de Pombal i nastavljamo uzbrdo avenijom Antonio Augusto de Aguiar, ka jednom od najlepših muzeja grada – Kalusta Gulbenkiana ( Museu Calouste Gulbenkian). Ljubitelji lepih umetnosti biće prijatno iznenađeni jer, pored Nacionalnog muzeja Arte Antiga, Muzej Gulbenkian sadrži najbogatiju umetničku zbirku Lisabona.

Poreklom Jermenin, rođen u Istanbulu a školovan na Kings koledžu u Londonu, Kalust Gulbenkian, naftni magnat, ljubitelj umetnosti i filantrop, smatra se jednim od najvećih privatnih kolekcionara u svetu. Već u svojoj 22. godini objavio je inovatorsku studiju o eksploataciji i korišćenju nafte kao izvora energije, postavši pionir u razvoju naftne industrije Bliskog istoka. Stekavši ogroman imetak, od samog početka karijere počeo je da ulaže u kupovinu umetničkih dela, i do 30. godine već je posedovao sasvim pristojnu zbirku koja je bila izložena u njegovoj kući u Parizu. Drugi svetski rat je proveo u neutralnom Portugalu gde je ostao do kraja života. Želja mu je bila da sav svoj imetak ostavi gradu Lisabonu i ubrzo nakon njegove smrti 1956, osnovana je fondacija sa njegovim imenom u cilju podržavanja projekata širom sveta u oblasti umetnosti, obrazovanja, nauke, zdravlja i socijalnih pitanja. U sastavu fondacije nalaze se Gulbenkian muzej i Centar moderne umetnosti, kao i posebni programi za očuvanje portugalskog i jermenskog kulturnog nasleđa u svetu.
Otvaranjem muzeja 1969, ispunjena je želja ovog kolekcionara da se svi umetnički predmeti nađu na jednom mestu čineći tako najveću kolekciju umetnina ikad prikupljenih od strane jednog čoveka. Muzej je smešten u modernom zdanju, na 17 hektara parka u centru Lisabona, sa amfiteatrom, dečjim umetničkim centrom i stalnom postavkom skulptura. Pored stalne postavke smeštene u prizemlju gde gotovo sve sale imaju zid od stakla sa pogledom na park, muzej poseduje sale za gostujuće izložbe i dvorane za održavanje koncerata. Na donjem nivou je dobro osmišljen suvenir šop sa simpatičnim i lepo upakovanim predmetima pogodnim za poklone i dobrom ponudom knjiga. Na istom nivou je restoran sa kafeterijom i letnjom baštom, prijatnog ambijenta i dobrim izborom slane kuhinje i poslastičarnice.

Spajajući kulture, kontinente i milenijume, neverovatna brojka od 6.000 primeraka umetničkih predmeta otkriva najrazličitija interesovanja ovog kosmopolite, koji je sistematski i znalački prikupljao umetnine i remek dela, od starog Egipta do Art nuvoa. Kolekcija je podeljena tako da hronološki prati nastanak umetničkih predmeta, od egipatskih skulptura i reljefa, keramike sa prostora Azije, japanskog i kineskog porcelana i nameštaja sa intarzijom od slonovače, ćilibara i drugog polu-dragog kamenja, persijske i turske svile, starih rukopisa, sirijskog stakla, francuske dekorativne umetnosti, nameštaja i tapiserija, “Lalique nakita”, kovanog novca Antičke Grčke i Rima, rimskih medalja, do najlepših primera likovne umetnosti – među kojima su slike neprocenjive vrednosti Domenika Girlandaja, Rubensa, Fragonara, Tomasa Gejnsboroa, Tarnera, dva Rembranta, Fransa Halsa, Hajdena, Van Dajka, male Rodenove skulpture, kao i impresionista Meri Keset, Manea, Degaa, Monea.

Prve sale na koje posetioci naiđu prikazuju figurativnu egipatsku umetnost, starogrčki novac, umetnost Mesopotamije i Jermenije, bogatstvo teksture, boja i umeća orijentalne umetnosti u vidu nošnji, stakla i keramike koja datira čak iz 12 veka, i persijskih tepiha iz oblasti Tabriza. Tu su još fine tkanine i paneli sa keramičkim pločicama iz Turske, predmeti iz perioda indijske dinastije Mugal, kao i kineski i japanski porcelan. Toplinu ovoj postavci keramike u staklenim vitrinama daju upravo izlozeni ćilimi i tepisi iz raznih perioda.

Kako sam pomenula, sa posebnom pažnjom je zastupljena i jermenska umetnost, imajući u vidu Gulbenkianovo poreklo. Jermeni, koji su predstavljali poseban kulturni identitet na prostorima Persije, Vizantije i Sirije, tvrde da su prvi primili hrišćanstvo, pa je jermenska umetnost zadržala izvesnu autonomnost u umetničkom izražavanju. No, imajući u vidu geografski položaj, njihova kultura je neminovno bila u stalnoj interakciji sa kulturama susednih naroda. Zahvaljujući činjenici da je jermenski alfabet stvoren još u petom veku, stari ukrašavani rukopisi imaju dominantnu ulogu u istoriji umetnosti što divno ilustruje "Jermenska biblija" iz 1623.
Umetnost Dalekog Istoka predstavljena je impozantnom kolekcijom upotrebnih i dekorativnoh predmeta od najfinijeg porcelana, obuhvatajući period 17. i 18. veka, kao i eksponata egzotičnih oblika izrađenih od žada, oniksa, kalcedonita, lapis lazulija i kristala. Tu su i japanske kutije i komode iz Edo perioda izrađene u tehnici laka, i čuveni plavo-beli kineski porcelan dinastije Ming.

Dalje se ređaju sale sa primercima evropske umetnosti od 15. do 17. veka, francuska dekorativna umetnost 18. veka u okviru koje su izloženi nameštaj, tapiserije, muzički instrumenti, satovi, porcelan iz Sevra od zlata i emajla, i srebro koje je mahom poticalo iz kraljevskih kolekcija.

Zbirka francuskog slikarstva i skulpture sadrži radove Fragonara, La Tura, Vinsenta i drugih.

Poseban prostor je posvecen zbirci "Lalique" koja obuhvata dekorativne predmete, staklo, nakit i crteže koje je Kalust Gulbenkian kupovao direktno od umetnika. Eksponati od stakla su mahom unikatni predmeti i iskazuju neizmernu inventivnost i maštu Rene Lalika, kao i veštinu koju je posedovao u tehnici izrade.

Poznato je da je tehnika emajla, njemu posebno omiljena, veoma komplikovana i dugotrajna. Ali njegova najveća kreativnost je došla do izražaja u izradi nakita, i zbirka koja je prezentovana ne prelazi prag 1900. godine. Lalik se smatra tvorcem modernog nakita prevashodno po tome što je koristio inovativne materijale, kao što su rog, slonovača, staklo, polu drago kamenje - topaz, opal, kristal, kalcedonit, mesečev kamen, kao i nezamenljiv dijamant. Spoj raznih pravaca u jedinstven pokret poznat po imenu Art nuvo, nesumljivo je ono što je najviše inspirisano Lalika, a ženska figura, motivi flore i faune (dijadema u obliku glave petla, broš u obliku vilinskog konjica sa glavom žene) ostali su njegovo trajno nadahnuće.
I kao šlag na torti, za kraj sam ostavila sjajnu kolekciju likovne umetnosti koja sadrži svetska remek dela, pokrivajući istorijski raspon od 500 godina.

Gulbenkian je imao dobro oko i zahvaljujući njegovoj kolekcionarskoj strasti, hiljadama turista koje put navede u grad Lisabon pruža se zadovoljstvo da uživaju u delima evropskog slikarstva i skulpture. Za početak, tu su dva dela koja najbolje ilustruju firentinsku i venecijansku tradiciju, izuzetni primerci italijanskog "Kvatročenta" - "Portret mlade žene" Domenika Girlandaja i Karpačova "Sveta porodica".

Slede dela holandskog i flamanskog stvaralaštva 17. veka: Rembrantov "Portret starca" i "Atina" nekada su pripadali kolekciji Katarine Velike, tri Rubensova platna, slike Fransa Halsa, van Dajka, Rojsdala i jedan mali Hajdenov pejsaž. Englesko slikarstvo 18. veka je zastupljeno portretima Gejnsboroa i pejsažima Viljema Tarnera.

U istoj prostoriji je vrhunsko delo Žana Antoana Hudona u mermeru, skulptura Dijane, boginje lova.

Kalust Gulbenkian je nabavio 20 slika Frančeska Gvardija, jednog od najeminentnijih slikara Venecije 18. veka. poznatog po dinamičnom potezu i prikazu harmoničnog odnosa ljudskih figura i okruženja. Ova Gvardijeva kolekcija slika sa motivima Venecije, koja se nalazi u posebnoj prostoriji, smatra se najreprezentativnijom u svetu.
I kako to obično biva, poseta se završava obilaskom sala u kojima su izložena dela impresionista.

A Muzej Gulbenkian zaista nudi bisere, počevsi od Maneovih realističnih slika "Dečak sa trešnjama" i "Dečak koji pravi balone" do ranog Moneovog platna prijatnog za oko "Mrtva priroda sa dinjom".

Zastupljeni su takođje Ogist Renoar, Edgar Dega, američka slikarka Meri Keset koja je živela u Parizu, sa svojim poznatim temama iz porodičnog života.

Različiti trendovi koji su dominirali francuskom skulpturom 19. veka takođe su prezentovani, kao što je grupa eksponata Ogista Rodena, umetnika koji je napravio prelaz iz 19. u 20. vek, prekidajući sa dotadašnjom tradicijom pristupa vajarstvu.

Među Rodenovim skulpturama nalazi se deo kompozicije "Građana Kalea" kao i jedna od mnogobrojnih verzija čuvenog "Poljupca".
Ovo je jedan kratak osvrt na grad Lisabon, koji nikako ne obuhvata sve sadržaje koje nudi portugalska prestonica. Zamišljen je tek da pruži jednu osnovnu predstavu o gradu specifičnog senzibiliteta koji bar na kratko, vredi upoznati.

Korisne adrese:

www.museu.gulbenkian.pt

www.club-de-fado.com

www.visitportugal.com

www.portugal.org/index.shtml

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 3

Pogledaj komentare

3 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: