Novi NOB – (Ne)Popularna kultura sećanja

i hrvati, kao i svi narodi bivše države, bez obzira ko je na vlasti, i bez obzira na svoje ekstremiste, baštine tradiciju nob-a.
samo se srbi, čiji su najbolji sinovi, uglavnom, izneli rat - ne samo stide, već i na zvaničnom nivou partizanski pokret pokušavaju da, do sada izjednače, a sada i podrede, pokretu koji su od kraja 1941. godine činili, manje-više neposredni, saradnici okupatora.

Meni ovo najviše liči na instalaciju kako su partizani silovali učiteljicu i njenu bebu. Tako je bar to izgledalo '44.

Mene ovo podseca na nesrecnog junaka filma Tajvanska kanasta. Skulpture-mrdalice, pa jos u tom istom muzeju ... :) ko je gledao film zna o cemu govorim.

Fijolic kao da nas razumije-samo neke od nas.Mi nijesmo bili dostojni tih spomenika,te borbe,
toga otpora.Da li smo bili jedina zemlja u Evropi koja se suprostavila najezdi pakla,najezdi
totalnog unistenja,ili smo mozda pognute glave prihvatili ropstvo -neki od nas.I kao da su ti
"neki od nas" ponovo prihvatili ideje bivseg neprijatelja,ponistili sva nasa dostignuca i vratili
nas na nivo nistavnosti koju,mozda, i zasluzujemo. I kao da je carobna rijec "demokratija"
forsirana bas na naseg covjeka koji je pocinjao da zudi za razaranjem i unistavanjem.Onda
su zaboravljene i rejeci da je :"Nase brasno prosejao, kroz reseto i kroz sito,pa hljeb novi za
nas mjesi...."ili da je :"Sve sto teklo kojekuda,svrnu jedno u korito,pa veliku rijeku stvori..."
I kao da su nasi pravi umjetnici, "gladni"ideja,poceli pronalaziti znacenje proslosti jednog
malog i nekad slobodarskog naroda pa ga posmrtno velicaju.Kao da time hoce da kazu nesto:
"Vjecna zublja,vjecne pomrcine,nit'dogori niti svjetlost gubi". U malenkosti, koju smo sami
izabrali,suzavaju se i nasi vidici koji ne obecavaju mnogo.I tek tada shvatamo koliko je bila
vazna nasa zajednica.U sustini to je bila mala, po velicini, zajednica;bogata velikanima i
vodjama ali kao da su oni,najedanput nestali, u nepovrat.Pojavila se prosjecnost,na koju
nijesmo navikli i polako zaboravljamo da smo nekada znacili mnogo vise.
vasilije knezevic nov. 29 2013

Sviđa mi se ovo.

sjajan lik. radi odlichne stvari

lepo!

Svaka cast.

Sreca njegova pa je mladja generacija, da je radio i stvarao u "ono" vreme, nakon ovakve umetnicke instalacije sledecu skulpturu bi najverovatnije radio od golootockog kamenja.

i hrvati, kao i svi narodi bivše države, bez obzira ko je na vlasti, i bez obzira na svoje ekstremiste, baštine tradiciju nob-a.
samo se srbi, čiji su najbolji sinovi, uglavnom, izneli rat - ne samo stide, već i na zvaničnom nivou partizanski pokret pokušavaju da, do sada izjednače, a sada i podrede, pokretu koji su od kraja 1941. godine činili, manje-više neposredni, saradnici okupatora.

Meni ovo najviše liči na instalaciju kako su partizani silovali učiteljicu i njenu bebu. Tako je bar to izgledalo '44.

Sviđa mi se ovo.

sjajan lik. radi odlichne stvari

lepo!

Svaka cast.

Fijolic kao da nas razumije-samo neke od nas.Mi nijesmo bili dostojni tih spomenika,te borbe,
toga otpora.Da li smo bili jedina zemlja u Evropi koja se suprostavila najezdi pakla,najezdi
totalnog unistenja,ili smo mozda pognute glave prihvatili ropstvo -neki od nas.I kao da su ti
"neki od nas" ponovo prihvatili ideje bivseg neprijatelja,ponistili sva nasa dostignuca i vratili
nas na nivo nistavnosti koju,mozda, i zasluzujemo. I kao da je carobna rijec "demokratija"
forsirana bas na naseg covjeka koji je pocinjao da zudi za razaranjem i unistavanjem.Onda
su zaboravljene i rejeci da je :"Nase brasno prosejao, kroz reseto i kroz sito,pa hljeb novi za
nas mjesi...."ili da je :"Sve sto teklo kojekuda,svrnu jedno u korito,pa veliku rijeku stvori..."
I kao da su nasi pravi umjetnici, "gladni"ideja,poceli pronalaziti znacenje proslosti jednog
malog i nekad slobodarskog naroda pa ga posmrtno velicaju.Kao da time hoce da kazu nesto:
"Vjecna zublja,vjecne pomrcine,nit'dogori niti svjetlost gubi". U malenkosti, koju smo sami
izabrali,suzavaju se i nasi vidici koji ne obecavaju mnogo.I tek tada shvatamo koliko je bila
vazna nasa zajednica.U sustini to je bila mala, po velicini, zajednica;bogata velikanima i
vodjama ali kao da su oni,najedanput nestali, u nepovrat.Pojavila se prosjecnost,na koju
nijesmo navikli i polako zaboravljamo da smo nekada znacili mnogo vise.
vasilije knezevic nov. 29 2013

Mene ovo podseca na nesrecnog junaka filma Tajvanska kanasta. Skulpture-mrdalice, pa jos u tom istom muzeju ... :) ko je gledao film zna o cemu govorim.

Sreca njegova pa je mladja generacija, da je radio i stvarao u "ono" vreme, nakon ovakve umetnicke instalacije sledecu skulpturu bi najverovatnije radio od golootockog kamenja.