Nedelja, 02.02.2020.

09:20

Preminuo Endi Gil, gitarista benda "Gang of Four"

Izvor: B92

Preminuo Endi Gil, gitarista benda "Gang of Four" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

10 Komentari

Sortiraj po:

I love a man in a corp uniform

pre 4 godine

Pored muzickog genija, bio je i zakleti protivnik tacerizma i ubedjeni levicar do kraja zivota. Na svu srecu, bivsi obozavatelji koji su u medjuvremenu postali corporate sellouts ga mrtvog ne razapinju zbog toga, sto samo pokazuje da je prava umetnost jaca od svih oblika primitivizma, pa i ideoloske zatucanosti.

nowave7

pre 4 godine

Ah neee!!! Još jedne heroje neću biti u prilici da vidim. Kakav je Entertainment!, i dan danas zvuči neverovatno sveže i moćno, posle 40 i više godina! Hvala Andy! Za sve...

Gary

pre 4 godine

@Leonardo
Ne prenagljuj sa zakljuccima, nisam ni ja neki matorac. Stvar je takva da danas nije lako dopreti do dobre muzike, zatrpane slojevima talozenog smeca iz svih epoha. Hiperprodukcija radi svoje, a ko uspe da otkrije dragulje - blago njemu.

Time waits for no one

pre 4 godine

E, moj Gary, današnji klinci tu muziku nikad ne bi razumeli i shvatili.
(Leonardo, 02. februar 2020 14:18)
@
Zasto bi sadasnji klinci uopste morali da se uce razumevanju muzike iz davno proslog veka. Svaka generacija ima svoje i nikada se sadasnjost nije dopadala starijima. Vreme pregazi sve.

EU Citizen

pre 4 godine

Taj osećaj kada sam kao dete prvi put u životu čuo ubitačni početak Damaged Goods, neponovljivo, na njegovoj gitari i njegovom zvuku izraslo je dve trećine osamdesetih i pola devedesetih, uključujući i, recimo, Nirvanu. Počivaj u miru, majstore.

Kaspar

pre 4 godine

Jako tužna vest … Gill je bio fenomenalan gitarista i odličan producent. Prva tri albuma "Gang Of Four" su bili po svemu revolucionarna izdanja koja su imala ogroman uticaj na modernu rock muziku, ali i na generacije takozvanih "indie" muzičara koje su tek stasavale i postale popularne u 90-im i 2000-im. Andy Gill i tadašnji frontmen Jon King su u tom prvom periodu kreirali sintezu oporog, razantnog, mračnog i "neurotičnog" novotalasnog post-funk zvuka sa žestokom i nemilosrdnom kritikom konzumerizma, materijalizma, ispraznosti, licemerja i socijalne neodgovornosti savremenog društva - što je imalo snažan odjek u rock javnosti, a posebno tzv. underground supkulturi. Na koncertima su bili jednostavno fenomenalni - imali su neverovatnu, razornu energiju i snažnu harizmu, sa fascinantnim i ubitačnim Gillovim rifovima na granici atonalne "eksplozije", koji su bukvalno ostavljali bez daha. Njihov koncert u Zagrebu 1981. godine je defintivno jedan od tri najbolja rock koncerta kojima sam ikada prisustvovao, mada i svirka u Beogradu 2008, iako tada nisu nastupili u svojoj originalnoj i najboljoj postavi, svakako spada u iskustva koja se pamte ... Poslednji pozdrav velikom umetniku !

Nebo7

pre 4 godine

Bio je velemajstor i uz imenjaka iz takođe post-punk i new-wave sastava XTC, Endija Partridža, gitarski idol Milana Mladenovića. Gang of Four su bili sjajan i uticajan bend.
Počivaj u miru…

Gary

pre 4 godine

Ona shkripuljava gitara u "What we all want" mi je zastitni znak postpunka osamdesetih. Hvala, talentovani covece! Odmori, zasluzio si..

Nebo7

pre 4 godine

Bio je velemajstor i uz imenjaka iz takođe post-punk i new-wave sastava XTC, Endija Partridža, gitarski idol Milana Mladenovića. Gang of Four su bili sjajan i uticajan bend.
Počivaj u miru…

Kaspar

pre 4 godine

Jako tužna vest … Gill je bio fenomenalan gitarista i odličan producent. Prva tri albuma "Gang Of Four" su bili po svemu revolucionarna izdanja koja su imala ogroman uticaj na modernu rock muziku, ali i na generacije takozvanih "indie" muzičara koje su tek stasavale i postale popularne u 90-im i 2000-im. Andy Gill i tadašnji frontmen Jon King su u tom prvom periodu kreirali sintezu oporog, razantnog, mračnog i "neurotičnog" novotalasnog post-funk zvuka sa žestokom i nemilosrdnom kritikom konzumerizma, materijalizma, ispraznosti, licemerja i socijalne neodgovornosti savremenog društva - što je imalo snažan odjek u rock javnosti, a posebno tzv. underground supkulturi. Na koncertima su bili jednostavno fenomenalni - imali su neverovatnu, razornu energiju i snažnu harizmu, sa fascinantnim i ubitačnim Gillovim rifovima na granici atonalne "eksplozije", koji su bukvalno ostavljali bez daha. Njihov koncert u Zagrebu 1981. godine je defintivno jedan od tri najbolja rock koncerta kojima sam ikada prisustvovao, mada i svirka u Beogradu 2008, iako tada nisu nastupili u svojoj originalnoj i najboljoj postavi, svakako spada u iskustva koja se pamte ... Poslednji pozdrav velikom umetniku !

Gary

pre 4 godine

Ona shkripuljava gitara u "What we all want" mi je zastitni znak postpunka osamdesetih. Hvala, talentovani covece! Odmori, zasluzio si..

Gary

pre 4 godine

@Leonardo
Ne prenagljuj sa zakljuccima, nisam ni ja neki matorac. Stvar je takva da danas nije lako dopreti do dobre muzike, zatrpane slojevima talozenog smeca iz svih epoha. Hiperprodukcija radi svoje, a ko uspe da otkrije dragulje - blago njemu.

EU Citizen

pre 4 godine

Taj osećaj kada sam kao dete prvi put u životu čuo ubitačni početak Damaged Goods, neponovljivo, na njegovoj gitari i njegovom zvuku izraslo je dve trećine osamdesetih i pola devedesetih, uključujući i, recimo, Nirvanu. Počivaj u miru, majstore.

nowave7

pre 4 godine

Ah neee!!! Još jedne heroje neću biti u prilici da vidim. Kakav je Entertainment!, i dan danas zvuči neverovatno sveže i moćno, posle 40 i više godina! Hvala Andy! Za sve...

I love a man in a corp uniform

pre 4 godine

Pored muzickog genija, bio je i zakleti protivnik tacerizma i ubedjeni levicar do kraja zivota. Na svu srecu, bivsi obozavatelji koji su u medjuvremenu postali corporate sellouts ga mrtvog ne razapinju zbog toga, sto samo pokazuje da je prava umetnost jaca od svih oblika primitivizma, pa i ideoloske zatucanosti.

Time waits for no one

pre 4 godine

E, moj Gary, današnji klinci tu muziku nikad ne bi razumeli i shvatili.
(Leonardo, 02. februar 2020 14:18)
@
Zasto bi sadasnji klinci uopste morali da se uce razumevanju muzike iz davno proslog veka. Svaka generacija ima svoje i nikada se sadasnjost nije dopadala starijima. Vreme pregazi sve.

Time waits for no one

pre 4 godine

E, moj Gary, današnji klinci tu muziku nikad ne bi razumeli i shvatili.
(Leonardo, 02. februar 2020 14:18)
@
Zasto bi sadasnji klinci uopste morali da se uce razumevanju muzike iz davno proslog veka. Svaka generacija ima svoje i nikada se sadasnjost nije dopadala starijima. Vreme pregazi sve.

EU Citizen

pre 4 godine

Taj osećaj kada sam kao dete prvi put u životu čuo ubitačni početak Damaged Goods, neponovljivo, na njegovoj gitari i njegovom zvuku izraslo je dve trećine osamdesetih i pola devedesetih, uključujući i, recimo, Nirvanu. Počivaj u miru, majstore.

Nebo7

pre 4 godine

Bio je velemajstor i uz imenjaka iz takođe post-punk i new-wave sastava XTC, Endija Partridža, gitarski idol Milana Mladenovića. Gang of Four su bili sjajan i uticajan bend.
Počivaj u miru…

Gary

pre 4 godine

@Leonardo
Ne prenagljuj sa zakljuccima, nisam ni ja neki matorac. Stvar je takva da danas nije lako dopreti do dobre muzike, zatrpane slojevima talozenog smeca iz svih epoha. Hiperprodukcija radi svoje, a ko uspe da otkrije dragulje - blago njemu.

nowave7

pre 4 godine

Ah neee!!! Još jedne heroje neću biti u prilici da vidim. Kakav je Entertainment!, i dan danas zvuči neverovatno sveže i moćno, posle 40 i više godina! Hvala Andy! Za sve...

I love a man in a corp uniform

pre 4 godine

Pored muzickog genija, bio je i zakleti protivnik tacerizma i ubedjeni levicar do kraja zivota. Na svu srecu, bivsi obozavatelji koji su u medjuvremenu postali corporate sellouts ga mrtvog ne razapinju zbog toga, sto samo pokazuje da je prava umetnost jaca od svih oblika primitivizma, pa i ideoloske zatucanosti.

Gary

pre 4 godine

Ona shkripuljava gitara u "What we all want" mi je zastitni znak postpunka osamdesetih. Hvala, talentovani covece! Odmori, zasluzio si..

Kaspar

pre 4 godine

Jako tužna vest … Gill je bio fenomenalan gitarista i odličan producent. Prva tri albuma "Gang Of Four" su bili po svemu revolucionarna izdanja koja su imala ogroman uticaj na modernu rock muziku, ali i na generacije takozvanih "indie" muzičara koje su tek stasavale i postale popularne u 90-im i 2000-im. Andy Gill i tadašnji frontmen Jon King su u tom prvom periodu kreirali sintezu oporog, razantnog, mračnog i "neurotičnog" novotalasnog post-funk zvuka sa žestokom i nemilosrdnom kritikom konzumerizma, materijalizma, ispraznosti, licemerja i socijalne neodgovornosti savremenog društva - što je imalo snažan odjek u rock javnosti, a posebno tzv. underground supkulturi. Na koncertima su bili jednostavno fenomenalni - imali su neverovatnu, razornu energiju i snažnu harizmu, sa fascinantnim i ubitačnim Gillovim rifovima na granici atonalne "eksplozije", koji su bukvalno ostavljali bez daha. Njihov koncert u Zagrebu 1981. godine je defintivno jedan od tri najbolja rock koncerta kojima sam ikada prisustvovao, mada i svirka u Beogradu 2008, iako tada nisu nastupili u svojoj originalnoj i najboljoj postavi, svakako spada u iskustva koja se pamte ... Poslednji pozdrav velikom umetniku !