Sreda, 02.01.2019.

08:00

Priče iz glumačkog bifea: Ko je najviše pio, a ko stalno kasnio na probe?

Izvor: Novosti

Prièe iz glumaèkog bifea: Ko je najviše pio, a ko stalno kasnio na probe? IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

44 Komentari

Sortiraj po:

EU Citizen

pre 5 godina

@Lanister
Naprotiv, nekada davno ste sigurno bili u pravu, ali danas, posle par decenija života. kao prvo free lancer a onda vlasnik male ali prilično uspešne privatne firme i bavljenja iz hobija libertarijanstvom i ekonomskom teorijom mahom austrijskog i monetarističkog tipa, znam o ekonomiji verovatno barem isto koliko i o umetnosti, esteticii kulturi kojima sam se bavio u mladosti i iz kojih posedujem razna zvanja i diplome :)) Samo ovde tema nije bila ekonomska pa nisam video potrebu da razglabam o tom aspektu, naravno da dug nije loš kao takav (mada je, s jedne druge tačke gkedišta, celokupna posleratna kejnzijanska ekonomija trulo i nemoralno. opsenarstvo i velika piramidalna prevara koja baš u ovo naše vreme puca i dospeva na naplatu :) ) i da je problem sa Jugoslavijom bio pre svega ne samo što se dosta investiralo u gluposti iz političkih razloga, kao i u svim socijalističkim zemljama, već i što se najizravnije arčilo, dakle ulagalo direktno u populistočko i nezasluženo povećanje standarda populacije bez ikakvog pokrića.

Lanister

pre 5 godina

EU Citizen, 03. januar 2019 08:32)

Skoro sa svim sto si napisao se slazem, posebno sa drugim delom posta. Ali sa prvim ne mogu da se slozim. Zato sto sve ekonomije funkcionisu na principu duga i ne postoji ekonomija koja se ne zaduzuje, problem je samo kako koja drzava iskorosti taj novac koji je uzela pa ne vraca. Recimo SAD su danas najveci svetski duznici, jel to znaci da oni zive fatamorganu? Ali da ne komplikujem, trebao si se drzati kulture, bolje je shvatas od ekonomije

EU Citizen

pre 5 godina

Sećam se tog bifea, i drugih sličnih mesta, poput Srpske kafane, Manježa, SKC-a, kluba FLU ili Kluba književnika, krajem osamdesetih, kada sam ja kao "napredni" klinac koji se tada bavio kulturom i umetnošću počeo da na njih zalazim, tamo je postojala jedna čudna koncentracija iluzije koju je predstavljala ta država koja je živela daleko iznad svog standarda na kreditima i bespovratnom zapadnom novcu za "geostrateške usluge". Na jednu stranu, još onda smo i ja i mnogi drugi osećali da je to sve na potpuno trulim temeljima i da će se jako loše završiti, i to uskoro, i budućnost nam je nažalost dala za pravo, iako većina ljudi još uvek nije shvatila da celog svog potonjeg života na razne načine otplaćuju to bahato kolektivno pijanstvo nerealnosti i voluntarizma od jedva dvadesetak godina. Na drugu stranu, ta velika prevara i ti truli temelji su ipak uspeli, doduše, za užasnu cenu, koja po meni nije toga vredna, da na sebi iznesu par izuzetnih generacija kreativnih ljudi, koji su donekle prodali dušu đavolu, jer se znalo o čemu mora da se ćuti, ali su u tim okvirima uspeli da ostvare vanserijske domete, i ta kreativna atmosfera se intenzivno osećala u tim okupljalištima umetnika i intelektualaca. Problem s većinom ljudi je što ne shvata da je to bila predivna fatamorgana iznad toksične močvare, i umesto da uživaju u njenoj efemernoj i preskupoj lepoti, ali se klone otrovnog kala, oni su baš za njim fatalno nostalgični i to ih osuđuje da se vrte u začaranom krugu.

Vatra

pre 5 godina

Ne mogu da se nacudim da Cuture nije bilo, nekako mi je nemoguce bez njega. Mada je on pio i na snimanjima, nije mu trebao bife. Ona scena u ko to tamo peva kad mu zena sipa rakiju u casu, on krene po casicu pa nategne iz flase i to momacki, epska scena.

артиљерац

pre 5 godina

@ MK Није њима држава плаћала пиће,сами су,из свог џепа.Али ти,70-их и 80-их
5. у месецу ниси могао да нађеш карту за било коју представу у Атељеу 212 за
тај месец.Карте за "Маратонце","Краља ИБија" "Радована 3" "Корешподенцију" су биле премија на лутрији.Имали су и велике плате.А и снимали су филмове,серије
рекламе,дечји програм,било је посла,било и хонорара.Ја сам возио пок.Драгана
Николића кад су снимани Отписани2(у боји),78-79 не сећам се више.Често сам га
са снимања возио у Атеље на представу и враћао га на Космај.Кад се завршило
снимање серије,возим га баш у бифе,ајде попиј пиће,попијем,поздравимо се,он мени 500 ДЕМ.Зарађивали су и трошили.И били велики људи.

mlekadzija

pre 5 godina

Леп подсетник на једно прошло доба. Ко је имао среће да живи у то време и гледа ове глумце разуме о чему пишем....

secanje

pre 5 godina

I jos jedan velikan koji doduse nije iz Ateljea, Dusko Golumbovski. On i Petar Kralj su "morali" da se ne druze vise, jerbo rakijanje opasno uzelo maha. To sam davno procitao u nekoj prici jednog od njih dvojice.
Legende

MK

pre 5 godina

Bilo je lepo dok je sve islo na racun drzave, nazalost nema vise drzave
a ovakvo senlucenje danas retko koji glumac moze da si priusti osim poneki predstavnik turbo folka.

ferdinand

pre 5 godina

Mnogo bitna stvar, ko je vise pio. Vise smaraju sa tim kafanskim pricama. Vrhunski glumci, umetnici i ono sto je bitno da vidimo je film ili predstava, ove stvari su besmislene.
(stoler, 02. januar 2019 09:37)

Idi gledaj Igokeu, bolje ti je.

...

pre 5 godina

Svi su oni pili kao smukovi, poziveli bi duze da nisu... Ali sta znam, mozda je bolje ziveti 50 u veselju, nego 100 sa uzdrzavanjem... Mi smo srecni sto smo ih sve imali, makar na toliko...

Aleksa

pre 5 godina

Lep tekst, vraca u neka stara vremena...mada kad se podvuce crta, sedeli su u bifeu i udarali po alkoholu...da li bih to pozeleo nekom bliskom? Naravno da ne...

Darko

pre 5 godina

E ovakve vesti bih ja, svakog dana, furao, sa jos nekom informacijom iz astronomije, biologije, informatike...produzili bi nam zivot hranljivim temama! A politiku i fudbal bih totalno izbacio! I svi srecni!

nasa topla balkanska dusa

pre 5 godina

Kako razgaljuje dusu,sve nam je sveto u zivote ljude koje smo voleli i puno cenili.
Njihova priroda posla su pauze izmedju snimanja cekanja na okupljanje... a gde bi na drugo mesto,mozda u biblioteci...
A ovi (kriticari alkoholizma) profesori gde li oni sede dok nekog cekaju mozda autobuske stanice...

Džon

pre 5 godina

Gluma je jedno od najstresnijih zanimanja. Puls pred dizanje zavese ide i preko 140 otkucaja, a pritisak se penje na 180/110, pa se posle predstave osećate kao isceđeni. Allkohol je lek za vraćanje u normalu.Tada dođe do opuštanja i anegdota koje ostaju.Inače naši glumci su svetski vrh.

Laki

pre 5 godina

Bravo za tekst! Sa uživanjem i setnim grčem u stomaku vratih se u Bife krajem sedamdesetih. 'ajde sada i jedan tekst o našoj drugoj kući. O Srpskoj kafani.

Vladan

pre 5 godina

Od svih profesija na svetu, uvek sam se najviše divio glumcima. Sam čin odvažnosti da pokušaš da upišeš akademiju gde primaju desetak od hiljadu, da život posvetiš tako nesigurnom zanimanju gde niko ne može da ti garantuje da ćeš od tog posla moći da živiš, ali tvoja želja, volja i ljubav prema pozorištu budu jače od bilo kojih obeshrabrujćih činjenica, čin je vredan divljenja. Najlepše i najtužnije priče o životu i sreći, o bolu i stradanju, čuo sam upravo od glumaca. Priče od kojih i plačeš i smeješ se u isto vreme. Krivo mi je i što su najpoznatije priče o glumcima upravo te kafanske, kao da su alkoholičari, a ne hedonisti, svesni prolaznosti života. Neka je večna slava svima koji više nisu sa nama, a neka zdravlje služi sve one koji su tu da nam boje sive dane.

Zex

pre 5 godina

Lep tekst, uzivao sam citajuci ga.Nemam dodirnih tacaka sa Beogradom i sa glumom ali ovde je rec o legendama nase glume.To su bila vremena, nesto najlepse ikada.

stoler

pre 5 godina

Mnogo bitna stvar, ko je vise pio. Vise smaraju sa tim kafanskim pricama. Vrhunski glumci, umetnici i ono sto je bitno da vidimo je film ili predstava, ove stvari su besmislene.

Vladan

pre 5 godina

Od svih profesija na svetu, uvek sam se najviše divio glumcima. Sam čin odvažnosti da pokušaš da upišeš akademiju gde primaju desetak od hiljadu, da život posvetiš tako nesigurnom zanimanju gde niko ne može da ti garantuje da ćeš od tog posla moći da živiš, ali tvoja želja, volja i ljubav prema pozorištu budu jače od bilo kojih obeshrabrujćih činjenica, čin je vredan divljenja. Najlepše i najtužnije priče o životu i sreći, o bolu i stradanju, čuo sam upravo od glumaca. Priče od kojih i plačeš i smeješ se u isto vreme. Krivo mi je i što su najpoznatije priče o glumcima upravo te kafanske, kao da su alkoholičari, a ne hedonisti, svesni prolaznosti života. Neka je večna slava svima koji više nisu sa nama, a neka zdravlje služi sve one koji su tu da nam boje sive dane.

Zex

pre 5 godina

Lep tekst, uzivao sam citajuci ga.Nemam dodirnih tacaka sa Beogradom i sa glumom ali ovde je rec o legendama nase glume.To su bila vremena, nesto najlepse ikada.

Darko

pre 5 godina

E ovakve vesti bih ja, svakog dana, furao, sa jos nekom informacijom iz astronomije, biologije, informatike...produzili bi nam zivot hranljivim temama! A politiku i fudbal bih totalno izbacio! I svi srecni!

...

pre 5 godina

Svi su oni pili kao smukovi, poziveli bi duze da nisu... Ali sta znam, mozda je bolje ziveti 50 u veselju, nego 100 sa uzdrzavanjem... Mi smo srecni sto smo ih sve imali, makar na toliko...

Džon

pre 5 godina

Gluma je jedno od najstresnijih zanimanja. Puls pred dizanje zavese ide i preko 140 otkucaja, a pritisak se penje na 180/110, pa se posle predstave osećate kao isceđeni. Allkohol je lek za vraćanje u normalu.Tada dođe do opuštanja i anegdota koje ostaju.Inače naši glumci su svetski vrh.

Laki

pre 5 godina

Bravo za tekst! Sa uživanjem i setnim grčem u stomaku vratih se u Bife krajem sedamdesetih. 'ajde sada i jedan tekst o našoj drugoj kući. O Srpskoj kafani.

nasa topla balkanska dusa

pre 5 godina

Kako razgaljuje dusu,sve nam je sveto u zivote ljude koje smo voleli i puno cenili.
Njihova priroda posla su pauze izmedju snimanja cekanja na okupljanje... a gde bi na drugo mesto,mozda u biblioteci...
A ovi (kriticari alkoholizma) profesori gde li oni sede dok nekog cekaju mozda autobuske stanice...

Aleksa

pre 5 godina

Lep tekst, vraca u neka stara vremena...mada kad se podvuce crta, sedeli su u bifeu i udarali po alkoholu...da li bih to pozeleo nekom bliskom? Naravno da ne...

артиљерац

pre 5 godina

@ MK Није њима држава плаћала пиће,сами су,из свог џепа.Али ти,70-их и 80-их
5. у месецу ниси могао да нађеш карту за било коју представу у Атељеу 212 за
тај месец.Карте за "Маратонце","Краља ИБија" "Радована 3" "Корешподенцију" су биле премија на лутрији.Имали су и велике плате.А и снимали су филмове,серије
рекламе,дечји програм,било је посла,било и хонорара.Ја сам возио пок.Драгана
Николића кад су снимани Отписани2(у боји),78-79 не сећам се више.Често сам га
са снимања возио у Атеље на представу и враћао га на Космај.Кад се завршило
снимање серије,возим га баш у бифе,ајде попиј пиће,попијем,поздравимо се,он мени 500 ДЕМ.Зарађивали су и трошили.И били велики људи.

ferdinand

pre 5 godina

Mnogo bitna stvar, ko je vise pio. Vise smaraju sa tim kafanskim pricama. Vrhunski glumci, umetnici i ono sto je bitno da vidimo je film ili predstava, ove stvari su besmislene.
(stoler, 02. januar 2019 09:37)

Idi gledaj Igokeu, bolje ti je.

mlekadzija

pre 5 godina

Леп подсетник на једно прошло доба. Ко је имао среће да живи у то време и гледа ове глумце разуме о чему пишем....

stoler

pre 5 godina

Mnogo bitna stvar, ko je vise pio. Vise smaraju sa tim kafanskim pricama. Vrhunski glumci, umetnici i ono sto je bitno da vidimo je film ili predstava, ove stvari su besmislene.

secanje

pre 5 godina

I jos jedan velikan koji doduse nije iz Ateljea, Dusko Golumbovski. On i Petar Kralj su "morali" da se ne druze vise, jerbo rakijanje opasno uzelo maha. To sam davno procitao u nekoj prici jednog od njih dvojice.
Legende

MK

pre 5 godina

Bilo je lepo dok je sve islo na racun drzave, nazalost nema vise drzave
a ovakvo senlucenje danas retko koji glumac moze da si priusti osim poneki predstavnik turbo folka.

EU Citizen

pre 5 godina

Sećam se tog bifea, i drugih sličnih mesta, poput Srpske kafane, Manježa, SKC-a, kluba FLU ili Kluba književnika, krajem osamdesetih, kada sam ja kao "napredni" klinac koji se tada bavio kulturom i umetnošću počeo da na njih zalazim, tamo je postojala jedna čudna koncentracija iluzije koju je predstavljala ta država koja je živela daleko iznad svog standarda na kreditima i bespovratnom zapadnom novcu za "geostrateške usluge". Na jednu stranu, još onda smo i ja i mnogi drugi osećali da je to sve na potpuno trulim temeljima i da će se jako loše završiti, i to uskoro, i budućnost nam je nažalost dala za pravo, iako većina ljudi još uvek nije shvatila da celog svog potonjeg života na razne načine otplaćuju to bahato kolektivno pijanstvo nerealnosti i voluntarizma od jedva dvadesetak godina. Na drugu stranu, ta velika prevara i ti truli temelji su ipak uspeli, doduše, za užasnu cenu, koja po meni nije toga vredna, da na sebi iznesu par izuzetnih generacija kreativnih ljudi, koji su donekle prodali dušu đavolu, jer se znalo o čemu mora da se ćuti, ali su u tim okvirima uspeli da ostvare vanserijske domete, i ta kreativna atmosfera se intenzivno osećala u tim okupljalištima umetnika i intelektualaca. Problem s većinom ljudi je što ne shvata da je to bila predivna fatamorgana iznad toksične močvare, i umesto da uživaju u njenoj efemernoj i preskupoj lepoti, ali se klone otrovnog kala, oni su baš za njim fatalno nostalgični i to ih osuđuje da se vrte u začaranom krugu.

Vatra

pre 5 godina

Ne mogu da se nacudim da Cuture nije bilo, nekako mi je nemoguce bez njega. Mada je on pio i na snimanjima, nije mu trebao bife. Ona scena u ko to tamo peva kad mu zena sipa rakiju u casu, on krene po casicu pa nategne iz flase i to momacki, epska scena.

EU Citizen

pre 5 godina

@Lanister
Naprotiv, nekada davno ste sigurno bili u pravu, ali danas, posle par decenija života. kao prvo free lancer a onda vlasnik male ali prilično uspešne privatne firme i bavljenja iz hobija libertarijanstvom i ekonomskom teorijom mahom austrijskog i monetarističkog tipa, znam o ekonomiji verovatno barem isto koliko i o umetnosti, esteticii kulturi kojima sam se bavio u mladosti i iz kojih posedujem razna zvanja i diplome :)) Samo ovde tema nije bila ekonomska pa nisam video potrebu da razglabam o tom aspektu, naravno da dug nije loš kao takav (mada je, s jedne druge tačke gkedišta, celokupna posleratna kejnzijanska ekonomija trulo i nemoralno. opsenarstvo i velika piramidalna prevara koja baš u ovo naše vreme puca i dospeva na naplatu :) ) i da je problem sa Jugoslavijom bio pre svega ne samo što se dosta investiralo u gluposti iz političkih razloga, kao i u svim socijalističkim zemljama, već i što se najizravnije arčilo, dakle ulagalo direktno u populistočko i nezasluženo povećanje standarda populacije bez ikakvog pokrića.

Lanister

pre 5 godina

EU Citizen, 03. januar 2019 08:32)

Skoro sa svim sto si napisao se slazem, posebno sa drugim delom posta. Ali sa prvim ne mogu da se slozim. Zato sto sve ekonomije funkcionisu na principu duga i ne postoji ekonomija koja se ne zaduzuje, problem je samo kako koja drzava iskorosti taj novac koji je uzela pa ne vraca. Recimo SAD su danas najveci svetski duznici, jel to znaci da oni zive fatamorganu? Ali da ne komplikujem, trebao si se drzati kulture, bolje je shvatas od ekonomije

stoler

pre 5 godina

Mnogo bitna stvar, ko je vise pio. Vise smaraju sa tim kafanskim pricama. Vrhunski glumci, umetnici i ono sto je bitno da vidimo je film ili predstava, ove stvari su besmislene.

MK

pre 5 godina

Bilo je lepo dok je sve islo na racun drzave, nazalost nema vise drzave
a ovakvo senlucenje danas retko koji glumac moze da si priusti osim poneki predstavnik turbo folka.

ferdinand

pre 5 godina

Mnogo bitna stvar, ko je vise pio. Vise smaraju sa tim kafanskim pricama. Vrhunski glumci, umetnici i ono sto je bitno da vidimo je film ili predstava, ove stvari su besmislene.
(stoler, 02. januar 2019 09:37)

Idi gledaj Igokeu, bolje ti je.

Vladan

pre 5 godina

Od svih profesija na svetu, uvek sam se najviše divio glumcima. Sam čin odvažnosti da pokušaš da upišeš akademiju gde primaju desetak od hiljadu, da život posvetiš tako nesigurnom zanimanju gde niko ne može da ti garantuje da ćeš od tog posla moći da živiš, ali tvoja želja, volja i ljubav prema pozorištu budu jače od bilo kojih obeshrabrujćih činjenica, čin je vredan divljenja. Najlepše i najtužnije priče o životu i sreći, o bolu i stradanju, čuo sam upravo od glumaca. Priče od kojih i plačeš i smeješ se u isto vreme. Krivo mi je i što su najpoznatije priče o glumcima upravo te kafanske, kao da su alkoholičari, a ne hedonisti, svesni prolaznosti života. Neka je večna slava svima koji više nisu sa nama, a neka zdravlje služi sve one koji su tu da nam boje sive dane.

Aleksa

pre 5 godina

Lep tekst, vraca u neka stara vremena...mada kad se podvuce crta, sedeli su u bifeu i udarali po alkoholu...da li bih to pozeleo nekom bliskom? Naravno da ne...

nasa topla balkanska dusa

pre 5 godina

Kako razgaljuje dusu,sve nam je sveto u zivote ljude koje smo voleli i puno cenili.
Njihova priroda posla su pauze izmedju snimanja cekanja na okupljanje... a gde bi na drugo mesto,mozda u biblioteci...
A ovi (kriticari alkoholizma) profesori gde li oni sede dok nekog cekaju mozda autobuske stanice...

Džon

pre 5 godina

Gluma je jedno od najstresnijih zanimanja. Puls pred dizanje zavese ide i preko 140 otkucaja, a pritisak se penje na 180/110, pa se posle predstave osećate kao isceđeni. Allkohol je lek za vraćanje u normalu.Tada dođe do opuštanja i anegdota koje ostaju.Inače naši glumci su svetski vrh.

Darko

pre 5 godina

E ovakve vesti bih ja, svakog dana, furao, sa jos nekom informacijom iz astronomije, biologije, informatike...produzili bi nam zivot hranljivim temama! A politiku i fudbal bih totalno izbacio! I svi srecni!

EU Citizen

pre 5 godina

Sećam se tog bifea, i drugih sličnih mesta, poput Srpske kafane, Manježa, SKC-a, kluba FLU ili Kluba književnika, krajem osamdesetih, kada sam ja kao "napredni" klinac koji se tada bavio kulturom i umetnošću počeo da na njih zalazim, tamo je postojala jedna čudna koncentracija iluzije koju je predstavljala ta država koja je živela daleko iznad svog standarda na kreditima i bespovratnom zapadnom novcu za "geostrateške usluge". Na jednu stranu, još onda smo i ja i mnogi drugi osećali da je to sve na potpuno trulim temeljima i da će se jako loše završiti, i to uskoro, i budućnost nam je nažalost dala za pravo, iako većina ljudi još uvek nije shvatila da celog svog potonjeg života na razne načine otplaćuju to bahato kolektivno pijanstvo nerealnosti i voluntarizma od jedva dvadesetak godina. Na drugu stranu, ta velika prevara i ti truli temelji su ipak uspeli, doduše, za užasnu cenu, koja po meni nije toga vredna, da na sebi iznesu par izuzetnih generacija kreativnih ljudi, koji su donekle prodali dušu đavolu, jer se znalo o čemu mora da se ćuti, ali su u tim okvirima uspeli da ostvare vanserijske domete, i ta kreativna atmosfera se intenzivno osećala u tim okupljalištima umetnika i intelektualaca. Problem s većinom ljudi je što ne shvata da je to bila predivna fatamorgana iznad toksične močvare, i umesto da uživaju u njenoj efemernoj i preskupoj lepoti, ali se klone otrovnog kala, oni su baš za njim fatalno nostalgični i to ih osuđuje da se vrte u začaranom krugu.

Laki

pre 5 godina

Bravo za tekst! Sa uživanjem i setnim grčem u stomaku vratih se u Bife krajem sedamdesetih. 'ajde sada i jedan tekst o našoj drugoj kući. O Srpskoj kafani.

Zex

pre 5 godina

Lep tekst, uzivao sam citajuci ga.Nemam dodirnih tacaka sa Beogradom i sa glumom ali ovde je rec o legendama nase glume.To su bila vremena, nesto najlepse ikada.

...

pre 5 godina

Svi su oni pili kao smukovi, poziveli bi duze da nisu... Ali sta znam, mozda je bolje ziveti 50 u veselju, nego 100 sa uzdrzavanjem... Mi smo srecni sto smo ih sve imali, makar na toliko...

secanje

pre 5 godina

I jos jedan velikan koji doduse nije iz Ateljea, Dusko Golumbovski. On i Petar Kralj su "morali" da se ne druze vise, jerbo rakijanje opasno uzelo maha. To sam davno procitao u nekoj prici jednog od njih dvojice.
Legende

артиљерац

pre 5 godina

@ MK Није њима држава плаћала пиће,сами су,из свог џепа.Али ти,70-их и 80-их
5. у месецу ниси могао да нађеш карту за било коју представу у Атељеу 212 за
тај месец.Карте за "Маратонце","Краља ИБија" "Радована 3" "Корешподенцију" су биле премија на лутрији.Имали су и велике плате.А и снимали су филмове,серије
рекламе,дечји програм,било је посла,било и хонорара.Ја сам возио пок.Драгана
Николића кад су снимани Отписани2(у боји),78-79 не сећам се више.Често сам га
са снимања возио у Атеље на представу и враћао га на Космај.Кад се завршило
снимање серије,возим га баш у бифе,ајде попиј пиће,попијем,поздравимо се,он мени 500 ДЕМ.Зарађивали су и трошили.И били велики људи.

Lanister

pre 5 godina

EU Citizen, 03. januar 2019 08:32)

Skoro sa svim sto si napisao se slazem, posebno sa drugim delom posta. Ali sa prvim ne mogu da se slozim. Zato sto sve ekonomije funkcionisu na principu duga i ne postoji ekonomija koja se ne zaduzuje, problem je samo kako koja drzava iskorosti taj novac koji je uzela pa ne vraca. Recimo SAD su danas najveci svetski duznici, jel to znaci da oni zive fatamorganu? Ali da ne komplikujem, trebao si se drzati kulture, bolje je shvatas od ekonomije

EU Citizen

pre 5 godina

@Lanister
Naprotiv, nekada davno ste sigurno bili u pravu, ali danas, posle par decenija života. kao prvo free lancer a onda vlasnik male ali prilično uspešne privatne firme i bavljenja iz hobija libertarijanstvom i ekonomskom teorijom mahom austrijskog i monetarističkog tipa, znam o ekonomiji verovatno barem isto koliko i o umetnosti, esteticii kulturi kojima sam se bavio u mladosti i iz kojih posedujem razna zvanja i diplome :)) Samo ovde tema nije bila ekonomska pa nisam video potrebu da razglabam o tom aspektu, naravno da dug nije loš kao takav (mada je, s jedne druge tačke gkedišta, celokupna posleratna kejnzijanska ekonomija trulo i nemoralno. opsenarstvo i velika piramidalna prevara koja baš u ovo naše vreme puca i dospeva na naplatu :) ) i da je problem sa Jugoslavijom bio pre svega ne samo što se dosta investiralo u gluposti iz političkih razloga, kao i u svim socijalističkim zemljama, već i što se najizravnije arčilo, dakle ulagalo direktno u populistočko i nezasluženo povećanje standarda populacije bez ikakvog pokrića.

mlekadzija

pre 5 godina

Леп подсетник на једно прошло доба. Ко је имао среће да живи у то време и гледа ове глумце разуме о чему пишем....

Vatra

pre 5 godina

Ne mogu da se nacudim da Cuture nije bilo, nekako mi je nemoguce bez njega. Mada je on pio i na snimanjima, nije mu trebao bife. Ona scena u ko to tamo peva kad mu zena sipa rakiju u casu, on krene po casicu pa nategne iz flase i to momacki, epska scena.