ja
pre 5 godina
Za sve one koji se čude oko Đinđića, samo da pomenem da se, u poslednjih nekoliko godina, sa posthumnom izgradnjom kulta njegove ličnosti, Đinđić pokušava predstaviti kao ovaploćenje demolratije iako mi stariji znamo da to nema veze sa istinom. Đinđić je oduvek bio nacionalista, i to veoma tvrdi. Jedina razlika između njega i svih ostalih (izuzev Koštunice) je bila u tome što je on smatrao da taj nacionalizam treba podići na viši nivo, izgradnjom demokratskih institucija, kako bi se Srbija i srpski nacionalizam približio zapadnjačkom modelu. On je demokratiju video samo kao sredstvo za postizanje tog cilja - ne kao cilj sam po sebi. Đinđić je bio taj koji je najviše kritikovao Miloševića zbog izdaje Srba u Hr i BiH, a ako pronađete pamflete iz DS-a u tom periodu, videćete da odišu velikosrpskom idejom (samo bez pominjanja tog termina direktno). Takođe, možete pronaći njegove duele sa Šešeljem iz, mislim 98, gde je Šešelj stava da se Albancima mora dati autonomija i pravo da se školuju i imaju medije na sopstvenom jeziku, pa čak i da Prištinski univerzitet postane albanski - da se školovanje primarno odvija na albanskom i da Albanci sami pišu udžbenike. S druge strane, Đinđić se svemu tome oštro protivi, uz argument da nijedna država tako nešto ne bi dozvolila, jer se može studirati samo na srpskom, i da Albanci prvo treba da dokažu lojalnost prema Srbiji, da bi mogli da pričamo o bilo kakvoj autonomiji.
Uostalom, Đinđić je i ubijen kada je pokrenuo opsežnu kampanju lobiranja u zapadnim zemljama, da se Kosovo podeli po nacionalnoj liniji i da se srpski deo i R.Srpska pripoje Srbiji, da bi mi, zauzvrat, priznali nezavisnost albanskom delu Kosova...
11 Komentari
Sortiraj po: