disgustado
pre 6 godina
Ako je išta u mentalitetu Srba podjednako smešno i degutantno, to je patološka potreba da po svaku cenu omalovaže, ocrne i popljuju nekoga ko je svojim talentom, umećem i zalaganjem ostvario veliki uspeh i postigao nešto u životu. O tome su sve rekli još Jovan Cvijić i Arčibald Rajs (da i ne govorimo o Domanoviću i Nušiću) - ali svaki put me istoveremeno i zapanji i zaceni od smeha dubina srpske zavisti, pakosti, zluradosti, mizernosti, kompleksa niže vrednosti i frustracije svojim jadnim malim životom. Da li ti, nesrećni prijatelju, uopšte shvataš koliko si rekao O SEBI time što si uzeo da na tako komično ostrašćen način negiraš bilo kakvu vrednost i značaj Erica Claptona ? Je li ti sada lakše da preživiš samoga sebe, kada si umislio da te je neko proglasio božanskim arbitrom koji svakome "zna" da odredi gde mu je mesto po vrednosti ? Pošto si, dabome, svetski dokazana gitarska veličina, neviđeni virtouz i proslavljeni umetnik istorijskog kalibra, hajde nas prosvetli pa reci ko je sledeći na tvojoj listi prosečnih i bezvrednih foliranta - Jimi Hendrix ? Stevie Ray Vaughan ? Jimmy Page ? Duane Allman ? Ronnie Earl ? David Gilmour ? ... Dakle, školski primer srpske pakosničke patologije koja živi od prazne iskompleksirane negacije i koja nipodaštavanjem drugih (a naročito onih uspešnih i nadarenih) pokušava da pobegne od nepodnošljivog osećaja ništavnosti i inferiornosti. Klasičan mehanizam kompenzovanja koji uvek samo produbljuje polazno ništavilo.
18 Komentari
Sortiraj po: