Jirži Mencl: Strahom do Beograda

Slavni češki reditelj, oskarovac Jirži Mencl, delovao je sasvim smireno tog kasnog popodneva, kada je odlučio da govori za sajt B92, iako su ga od premijere Prokofjeve opere „Zaljubljen u tri narandže, koju režira za Narodno pozorište, delili minuti.

Kultura

Izvor: Razgovarao: Mladen Savkoviæ

Nedelja, 10.04.2011.

09:59

Default images

Komadi scenografije sklapali su se na Velikoj sceni nacionalnog teatra, dok su se pred vratima okupljali prvi zaljubljenici u operu, uplašeni da zbog gužve u gradu ne zakasne na svečanu premijeru. Ipak, svoj toj vrevi nije bilo ni traga u Muzeju Narodnog pozorišta, gde nas je Mencl dočekao u pratnji svog prijatelja Božidara Đurovića, reditelja i upravnika ovog teatra.

Njih dvojica, đaci čuvene češke rediteljske škole, prihvatili su se nezahvalnog zadatka i postavili na scenu neobičnu operu Sergeja Prokofjeva. Poseban značaj leži u činjenici da je ovo tek četvrta opera koje se Mencl prihvatio, iako je reč o veoma zahtevnom komadu.

"To je on kriv," sasvim mirno i ozbiljno kazao je Mencl.

"Da, ja sam kriv. Ja sam mu to ponudio, i on je priihvatio," dodaje Đurović. "Gospodin Mencl nije imao hrabrosti da me odbije."

"Da, ja se plašim njega i nisam želeo ga naljutim ako ne pristanem. Tako da me je ovog puta strah doveo u Beograd," priznaje Mencl.

Reditelj igra kako dirigent kaže

Češki umetnik je po drugi put poslovno u Narodnom pozorištu. Prvi put je osetio škripu tih daski 2007. godine kada je na njima postavio Šekspirovu komediju „Vesele žene vindzorske“. Stvari sada izgledaju drugačije, ali strah je i dalje tu.

"Da, plašio sam se i da dođem ponovo u Narodno pozorište. Međutim zatekao sam sve u mnogo boljem stanju, organizovanijem nego što je bilo, čistijem. A i atmosfera je veoma prijatna," objašnjava Mencel ispijajući brzo gutljaj vode kako bi dodao još nešto. "Ne želim time da kažem da onda nije bilo dobro, ali je sada mnogo lepše."

Na operi „Zaljubljen u tri narandže“ osim domaćih snaga predvođenih rediteljskim tandemom, angažovani su i umetnici iz inostranstva.

"Kada režirate operu, postoji velika razlika u odnosu na režiranje dramskog dela. Prilikom rada na komediji ili drami, pravim predstavu i muzika mi pomaže, a ovde je drugačije, jer je scena podređena muzici. Stoga moram poštovati dirigenta i muzičare. Naš zadatak je da time što se događa na sceni pomažemo publici da više uživaju u muzici," smatra Mencl.

Ovoga puta morao je da sluša uputstva holandskog reditelja Davida Porselajna, i više je nego zadvoljan saradnjom. Takođe ima reči hvale i za scenografa Geroslava Zarića, ali i za umetnike koji su održavali nivo izvođenja ravan svetskim operskim zvezdama.

"Ranije sam radio sa mnogo manjim ansamblom. Na primer, kada sam radio operu Don Đovani, imao sam mnogo manji hor na sceni. Sada imam neverovatno veliki ansambl i divno smo se uskladili. Mnogo je promena na sceni, i ne bismo uspeli sve da izvedemo da Zarić nije uradio odličnu scenografiju."

Ipak, rad na predstavi ne može proći bez problema, pa tako ni višemesečne pripreme na ovom komadu nisu uvek tekle kako treba.

"U svakom pozorištu postoje neke prepreke koje treba rešavati. Ovaj komad je veoma složen za pozorišne radionice, dekoratere, za one ljude koji nisu na sceni, koje ne viđamo. Ali su i oni to odlično rešili. Takve stvari samo mobilišu čoveka da dođe do što boljih rezultata."

Šekspira neka snimaju Englezi

Pažnju svetske javnosti Mencl je pridobio krajem šezdesetih, kada je njegov film „Strogo kontrolisani vozovi“ osvojio Oskara za najbolji film van engleskog govornog područja. Veliku uspeh postigao je i filmom „Ševa na žici“, koji je i pored zabrane prikazivanja u Češkoj uspeo da osvoji Zlatnog medveda na festivalu u Berlinu.

Više njegovih filmova snimljeno je prema motivima romana preminulog pisca Bohumila Hrabala. Ipak, nikada se nije usudio da neko od dela poznatog češkog pisca postavi u pozorište.



"Nudili su mi, ali ja to nisam hteo da radim. Bilo je dosta Hrabalovih dramatizovanih stvari. Ali ja ne želim time da se bavim kada ne mogu da sarađujem sa njim."

Priznaje da je veoma neobično gledati pozorišna čitanja komada, koje je on publici predstavio na velikom platnu.

"U jednom trenutku su se u Pragu igrale četiri ili pet dramatizacija. Neke su mi se mnogo svidele, ali neke su me povredile. Neke čak nisam mogao ni da gledam do kraja."

S druge strane, njegov pozorišni rad često ga je spajao sa Šekspirovim komadima. Ali, o Šekspiru na filmu ima samo kratak komentar.

"To neka rade Englezi."

Zavese pa postelja, Prag pa Moskva

Iako se premijera i podizanje zavese bliže, Mencel ne haje za buku koja postaje sve glasnija. Dan nakon premijere provešće u avionu, vraćajući se u rodni Prag.

"Čeka me dugačak let za Moskvu, jer su tamo priredili retrospektivu mojih filmova. Putin me je pozvao," našalio se, dodajući da o sledećem dolasku u Beograd još uvek ništa ne zna.

"To pitajte Đurovića."

Da li će sve proteći u najboljem redu? Kako će publika reagovati na višemesečni trud i rad? Ništa od toga ne prolazi kroz Menclove misli dok lagano curi preostalo vreme do prvog kontakta sa publikom. U njegovim mislima samo je jedna stvar.

"Radujem se postelji."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 2

Pogledaj komentare

2 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: