Nikola Majdak: Evropska Balkanima

Nikola Majdak, umetnički direktor Festivala animiranog filma „Balkanima“, govori za B92 o problemima sa kojima se festival susretao, o programu ovogodišnje Balkanime, o nekim zasad neostvarenim planovima kao i o animiranom filmu u Srbiji. „Ko danas školuje filmske kadrove u domenu animacije? Niko!“

Kultura

Izvor: Razgovarala:Sanja Anðelkoviæ

Utorak, 05.10.2010.

11:42

Default images

Program Sedme Balkanime se neće u mnogo čemu razlikovati od prethodnih. Takva je situacija i na evropskim festivalima.

„Čitava programska i produkciona šema u Evropi se nije mnogo razlikovala od prethodnih godina. Prema tome mi nećemo imati ni bolji, na žalost, a na radost ni mnogo gori festival od ostalih koji su se ovih letnjih meseci odvijali na sceni. Mi smo se naravno borili sa mnogim stvarima kao što su, pre svega finansijska sredstva. Ja ne znam zašto se mi stalno podređujemo opštini. Nikada nisam video da festival u Anesiju ili u Veneciji zavisi od neke opštine u tom gradu. Ali eto, mi smo sad potpali pod opštinu. Ove godine je Opština Novi Beograd imala svoje Novobeogradsko leto na Savi, i niko se nije setio da iz te Opštine pozove ljude sa Balkanime da učestvuju u Novobeogradskom letu. Mogu da vam kažem, da je Balkanima godinama neprekidno aktivna. Mi smo učestvovali na Univerzijadi, učestvovali smo na Sopotskom festivalu, na manifestaciji Radost Evrope. Opština Novi Beograd je potpuno gluva i slepa. Oni jednostavno ne primećuju šta mi radimo, pritom nemilice uzimaju pare koje nam grad, ministarstvo, Skupština opštine Novi Beograd dodeljuje preko njih. Oni to bezmilice uzimaju i upotrebljavaju za kinesku četvrt. Pomenuo sam kinesku četvrt, ali neću time nikoga da vređam. Jednostavno upotrebljavaju novac u neke druge svrhe. Da li ste videli da u Kanu neka opština dodeljuje Grand Prix? Dodeljuje država, dodeljuju velike institucije. Ali dobro, mi smo spali na Opštinu Novi Beograd. Hvala im ako nam daju i to“.

Leto je za Nikolu Majdaka i za njegove najbliže saradnike bilo radno. Filmovi su stizali, programi se popunjavali, i sve je sada spremno za početak. Samo jedna stvar tu ne štima. Izuzetno skromni fond za nagrade.

„Imali smo oko 400 filmova samo za konkurenciju, za učešće na festivalu. Naravno, osim toga imamo i oko 100, mogu slobodno da kažem i 200 filmova koji idu u pratećim programima. To su noćni programi, neki omaži i tako dalje. Mi smo sve to morali da pregledamo, da iskomponujemo u programe, i čini mi se da smo uspeli. Uspeli smo da napravimo to, da ćemo ove godine, na sedmom izdanju Balkanime, od 5. do 9. oktobra, imati 5 oficijelnih programa u borbi za nagrade. Moram da kažem, nažalost, vrlo skromne nagrade. Kada objavljujemo konkurs ja ne smem da kažem kolike su nagrade jer je to sramotno u odnosu na druge festivale koji imaju po 50 000 E u fondu za nagrade, a mi imamo 1000 E. I to treba da rasporedimo na goste koji dolaze, i koji su vrlo dobro upoznati da je Balkanima jedan zanimljiv festival i vrlo važan festival zbog toga što su tu mladi ljudi, mlade energije i mladi pokreti kinematografije u domenu animiranog filma“.
Situacija sa školovanjem kadrova za stvaranje animiranih filmova u Srbiji je izuzetno loša. Nekada je, u bivšoj Jugoslaviji, postojala i škola, pa i smer na fakultetu koji su bili posvećeni animaciji. Danas toga više nema.

„Ove godine smo, zamislite, dovukli i one kavkaske zemlje. Tu je Gruzija sa jednim bogatim programom filmova , zatim tu je Turska, Albanija, sve ove zemlje oko Crnog mora. Možemo da budemo ponosni što smo to dobili. Neko nam prebacuje, kaže vi imate slab program, program u odnosu na Kan, Veneciju, Anesi, koji je ustvari svetski poznati centar filma. Ali, u Anesiju nema nijednog srpskog filma, nema nijednog turskog filma, nijednog mađarskog, nijednog zagrebačkog filma. Ma bilo kog filma iz Istočne Evrope. Mi smo evropski festival, znači mi smo napravili festival gde će biti, kako da kažem, prolazna kapija za mlade i neafirmisane kinematografije, koje želimo da uključimo u kulturalna kretanja, i mislim da smo na neki način to uspeli. Samim tim što su nam prijavljeni filmovi iz 34 zemlje. Pa pustimo neki slabiji film, na primer iz Albanije, ili iz Srbije. Nemojte da mislite da smo mi zvezde. Mi smo nekada bili zvezde u okviru Jugoslavije i u nekim drugim situacijama smo bili interesantni. Ko danas školuje filmske kadrove, u domenu animacije? Niko! Škola Dunav filma je propala, tamo je nešto malo kadrova odgojeno. Fakultet dramskih umetnosti je crk'o, a moram da kažem da sam ja osnovao prvi predmet u visokoj školi, jugoslovenskoj i srpskoj. Prvi predmet animacije u bivšoj Jugoslaviji. Niko pre toga nije imao animaciju kao predmet, a sada je to propalo. Imao sam tamo i studio, osnovao sam studio pre moje penzije, ali i to je ukinuto. Jedina škola koja nešto radi na tome je Fakultet primenjenih umetnosti, na čelu sa profesorom Rastkom Ćirićem, koji je strašno vredan. I da nije njega nikakav kontinuitet i kontakt sa osmom umetnošću ne bi bio prisutan među nama. Ove plakate za Balkanimu nam Rastko više poklanja nego što nam naplaćuje. Hvala Bogu što Rastko Ćirić postoji“.

I pored napora da sve bude kako treba, Majdak ipak nije uspeo da reši jednu stvar. Već šest godina.

Ja sam još pre šest godina obećao da ću dovesti i Vatikan, i pokušavam to da izvedem. Oni imaju i filmsku edukaciju, a verovatno i edukaciju animiranih filmova. Pa valjda će se i to desiti, daj Bože.“

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: