"Veze vere" ili dokumentarac spektakla

Izuzetan vizuelni poduhvat kroz maestralnu fotografiju upečatljivih kadrova jednog čoveka ili miliona ljudi u jednoj od najvećih duhovnih svetkovina na svetu.

Kultura

Izvor: Piše: Luka Kurjaèki

Petak, 07.02.2014.

09:45

Default images

U sredu 5. februara, u gotovo kao oko punoj sali Sava centra, filmom Veze vere” (Faith Connections), zatvoren je jubilarni 10. festival evropskog dugometražnog dokumentarnog filma, 7 Veličanstvenih. Uprkos tome što je film počeo sa pola sata zakašnjenja, među publikom se nije osećalo nestrpljenje ni tenzija, budući da je, uz razdraganog stalnog selektora Tue Stina Milera, festival zatvorio stari (i bukvalno) znalac beogradskih ljubitelja dokumentarnog filma, Zoran Popović, osnivač i direktor „7 Veličanstvenih”, koji je na kraju svog toplog govora dobio i ovacije publike.

Pred početak projekcije, publici se sa ekrana putem video-zapisa, ali neposredno i srdačno obratio i reditelj filma. Reč je o Panu Nalinu, jednom od najznačajnih nezavisnih autora iz Indije, koji je proputovao svetom i snimio nekoliko filmova u međunarodnoj ko-produkciji, uglavnom dokumentarnih, ali i igrane, kao što je čuveni internacionalni uspeh, Samsara (2001).

Nalinove „Veze vere” dokumentarac su o najvećoj indijskoj verskoj svečanosti koja se održava jednom u dvanaest godina, Kumb Meli, i predstavljaju, u skladu sa nazivom festivala na kome je prikazan, veličanstven prikaz indijske duhovnosti kroz nešto što se u savremenoj kinematografiji čini sve ređim, a to je dokumentarac spektakla. Svakako, ovo je pre svega izuzetan vizuelni poduhvat kroz maestralnu fotografiju upečatljivih kadrova jednog čoveka ili miliona ljudi u jednoj najvećih duhovnih svetkovina na svetu. Ali, vizuelnost ovog filma u sazvučju je sa njegovim narativom i bogatom muzičkom podlogom, koju i ne bi trebalo zvati „podloga” imajući u vidu koliku ulogu igra u dopunjavanju smisla i likovnog aspekta filma.

"Faith Connections" - a Pan Nalin film [ Trailer ] from rapsodieproduction on Vimeo.

Što se priče filma tiče, ona je isprva avanturističko putovanje, a kasnije i egzistencijalna drama određenih likova. Moglo bi se reći da je posredi fragmentarna dramaturgija, sa raznoraznim delićima indijske duhovnosti uhvaćenim kamerom i utkanim u jedan narativni mozaik. Ali, takođe, izdvajaju se i tri glavne linije radnje: priča o saduima, svetim ljudima, u „Vezama vere” predvođenim jogi-babom Hathom, koji se poput heroja brine o napuštenom detetu, druga je o harizmatičnom anti-heroju, Kišanu, visprenom desetogodišnjem dečaku lutalici; a treća o hiljadama izgubljenih ljudi na stomilionskoj Meli, predstavljena kroz roditelje koji traže svoje trogodišnje dete. Osim ovih, tu su i mnogi sporedni ljudski portreti i sudbine koje usput upoznajemo, kao kada posetimo neki od velikih evropskih muzičkih festivala.
Čini se da unapred nije postojala zacrtana linija scenarija ni plana snimanja, već je rediteljev istaživački duh, kao oko posmatrača sa strane, zaista spontano otkrivao i beležio gore pomenute elemente. Ipak, mora se napomenuti da je pozicija kamere vrlo bitna, jer stvara utisak da u jednom tako masovnom i nepreglednom dešavanju, opisuje događaje i luta kroz njih u skladu sa hindu verovanjem o kruženju duha kroz puku ljušturu - materijalni svet.

Naravno, može se itekako zameriti da je drama iz treće linije priče o izgubljenom detetu ponekad patetična, previše opšta i nezanimljiva u odnosu na ostale tokove radnje. Neko bi mogao zameriti i da je ritam filma ponekad isuviše spor. Ali, ti aspekti mi se lično čine neznatnim u odnosu na to koliko je teško snimiti dokumentarac o ljudskoj delatnosti razmera onoj u „Vezama vere”, i, sigurno, kasnije još teže to izmontirati i sklopiti u skladnu celinu koja se može i razumeti i doživeti. Rečju, remek-delo kakvo je danas sve ređe i ređe.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: