Veselin Gatalo poznat je u regionu, kako sad volimo da kažemo, kao čovek bez dlake na jeziku. Piše komedije, drame, romane, poeziju, kolumne i eseje. Na duhovit i savremen način pokušava da ispiše dramu naših dana, ne štedeći na ironiji i ne podilazeći nijednoj političkoj opciji. Pišući o ratu, sagledava ga jedino kako je to i moguće: deleći i nesreću i krivicu na ravne časti.
Neki od objavljenih naslova: „Vrijeme mesinganih perli“; „Kmezavi narednici“, „Siesta, Fiesta“, „Orgasmo“, „Riposto“, „Geto“, „Priče za nemirnu noć“, „Polja čemerike“...
Dobitnik je Nagrade „Aleksa Šantić” za zbirku poezije „Vrijeme mesinganih perli“. Piše za razne portale i časopise.
„Veselin Gatalo rođen je poslije starijih od sebe. Piše relativno kratko, ali je objavio 14 knjiga u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu i pokupio niz književnih nagrada u tri zemlje. Dio nagrada dobio je nepošteno, na anonimnim konkursima, skrivajući se iza pseudonima. Najčitanija knjiga u Biblioteci grada Sarajeva njegova je. Ponosni je nosilac djedovog sata sa srebrnim lancem, niza ožiljaka iz djetinjstva, slomljenih rebara i nosne hrskavice. Zbog ovog poslednjeg, hrče kad spava. Pošto je pisanje nepošten posao u kome uloženi trud nikad nije proporcionalan uspjehu, dobro mu ide. Piše brzo i mnogo. Živi od pisanja umjesto od metalurgije i mašina, što mu je bila prvobitna namjena. Da nije pisac, bio bi plaćenik u kakvom ratu ili nešto još gore. Oblači se u radnjama sa američkom robom i to je jedino što duguje Zapadu. Ima u glavi još puno knjiga i šteta bi bilo da ga neko ubije u cvijetu sredovječnosti.“
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare