Ponedeljak, 22.03.2010.

12:00

Previše pažnje stvara "ženskaroše"

Previše pažnje stvara "ženskaroše" IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

10 Komentari

Sortiraj po:

Misha

pre 16 godina

Prvo da odgovorim na pitanje u kom veku zivim: Ja zivim u novom veku, veku prosvetiteljstva, koji je civilizaciju Zapada izvukao iz tame srednjeg veka. A ovaj danasnji vek je vek povratka u tamu srednjeg veka, gde je jaka uloga totalitarne vlasti nadomešćivala čovekovu ličnu neodgovornost (isto tako i danas vidimo sve veći broj zakonskih regulativa koje se mešaju u svaku sferu ljudskog življenja), a razni tabui i strah od istine su potpuno pomračivali razvoj civilizacije, kao što i danas razni tabui obuhvataju nauku i kulturu, pa ono što se smatralo naučnom istinom do pre samo par decenija, to se danas iz ideoloških razloga odbacuje kao kakva jeres. Kriterijum patoloskog je promenjen, pa sada nije vazno koliko je nečije ponasanje iracionalno, vec je relevantan njegov subjektivni dozivljaj. Zato je i shvatanje čovekovog odrastanja danas "prevazidjeno" (iako nije nikada ničim osporeno) jer bi po njemu prosecan Zapadnjak zbog svog hedonizma, nesposobnosti za brak i nezainteresovanosti za decu imao sve elemente nesazrele i neodrasle licnosti. Pa sada ja vas da pitam - U kom veku vi živite? U veku raspada braka i porodice! U veku eskalacije kriminala i sukoba među narodima. U veku raspada svake humanosti, u kojem se ljudi, da bi opravdali svoju dekadenciju pozivaju na primere iz starog veka i na ponašanja svojih evolutivnih predaka, a istovremeno govore o "savremenim" ljudima i ženama. ...

Sanja F.

pre 16 godina

Kao prvo, ovo zapravo i nije nikakav tekst, već nabacane teze jedna za drugom.
Čak ni te teze se ne mogu iskoristiti za izvođenje zaključka povodom teme zadate u naslovu.
Da li je previše pažnje ako ostavimo da se detetom, dok smo mi na poslu, bavi neko drugi-dadilja, ili čak bake, deke, ili treba nakon rođenja deteta da posvetimo 5 godina samo njemu kako bi se ono psihološki razvilo u što bolju ličnost, da li je previše pažnje ako nam je dete uvek u vidnom polju, a posao, suprug nam je sporedna stvar. Ne razumem poentu pisanija u 'tekstu'.
Zato mogu samo da pretpostavim da je ovo trebalo da bude reklama za knjigu.
Link dat u nekom od preth. komentara ne objašnjava ništa, to je samo članak isti kao ovde samo na engleskom.

nelica

pre 16 godina

@misha: pa misho, te teorije koje ti citiraš su davno prevaziđene (to mi je struka)ali i da nisu, slepo se držati bilo koje teorije toliko je kruto i neživotno da sam imala potrebu da budem onako isključiva..naravno da je balans sve - ni egoizam ni "služenje"..a malo mi mirišeš na dogmu i crkvenjake tim rezonima..ajd pozdrav :)

Svasta

pre 16 godina

Kakva glupost od teorije, samo da proda knjigu. I clanak jeste konfuzan, sto nije retko ovde na temi Zivot, jer ih redovno skracuju.
Ko zna engleski, neka procita vise o ovome na
http://www.telegraph.co.uk/science/science-news/7474758/Baby-boys-who-have-a-nanny-turn-into-womanisers.html, ili guglajte sami, ljudi :)

Misha

pre 16 godina

@Nelice, a ko kaže da MORAŠ drugačije? Ovde u tekstu toga moranja nema! Možda nam neki elementi ličnosti (na primer, savest) govore celog života da smo stvoreni da živimo jedni za druge, a ne da smo centar sveta koji postoji da bi nas zadovoljavao. Savest i razum su elementi ličnosti koji nas pozivaju da svoju volju upotrebimo tako što ćemo svoje prirodne sposobnosti (koja nam donose razne faze razvoja) staviti u prailnu funkciju. Po Frojdu ličnost prolazi u svom razvoju prolazi kroz niz faza i, kao rezultat toga, na kraju dolazi do stadijuma zrelosti. Ako se psihička energija veže (fiksira) za probleme karakteristične za određenu fazu, odrasla ličnost je nezrela, tj. neurotična ličnost. Ako celog života ostanemo na nivou deteta u ranoj fazi razvoja, mislićemo da ceo svet postoji radi nas. Ako naša odgovornost uma ostane na nivou predškolskog uzrasta, celog života ćemo tražiti da drugi misle i odlučuju umesto nas. Ako ostanemo na nivou pubertetlije, celog života ćemo da flertujemo, tražimo drugu polovinu, ali nesposobni da za nju živimo. Itd. Po Eriku Eriksonu period ODRASLOSTI jeste združivanja vlastitog identiteta s identitetom bračnog druga, bez straha da će pojedinac izgubiti dio sebe. Sledeća faza razvoja po Eriksonu jeste period ZRELOSTI (od 25 godine), koja se ogleda u prihvatanju odgovornost na sebe da se poboljša određena kultura, stvaralaštvo i produktivnost, podučavanje drugih, deljenje znanja i iskustva, u vaspitanju dece i u globalu. Razvija se vrlina brižnosti. Negativno rešenje je zaokupljenost konformizmom, ugađanje samom sebi. Iskrivljeno rešenje konflikta je autoritizam, izopačeni oblik brige za drugog koji s pravom brigom nema veze. Dakle, priroda odrastanja čoveka jeste takva da čovek odrasta onda kada svoje sposobnosti prestane da koristi kao izvor svoje satisfakcije, već ih stavlja u funkciju da njima služi drugima. Odrastanje zahteva da čovek u njemu uzme svesnog udela i lično angažovanje, te da zahvaljujući razumu, savesti i volji postane zreo odrastao čovek.

nelica

pre 16 godina

@misha: odakle potegnu te citate? naročito ovaj drugi o predanosti braku i potomstvu? ne mogu da verujem...nisam neki hedonista, cenim odgovornost, ali daj malo bez dogmi i moranja i kolektivizma-komunizma..e baš ne moram u brak i po decu, hoću drugačije ne ugrožavajući nikoga.

Misha

pre 16 godina

Pa to se jednostavno objašnjava razmaženošću usled preteranog posvećivanja pažnje i udovoljavanjem svim mogućim hirovima deteta. Odavno je poznato u psihologiji da je podjednako štetno po razvoj deteta kako osujećenje realnih potreba deteta, kako i preterano zadovoljavanje njegovih želja: "Preterana zadovoljavanja i preterana osujećenja olakšavaju učvršćivanje jer dete, zahvaljujući preteranoj popustljivosti, nije osposobljeno da izdrži čak ni blaga osujećenja." (Nevenka Tadić, Psihijatrija detinjstva i mladosti, str. 70) Dete bi trebalo da prevaziđe sve te faze zavisnosti kroz svoje odrastanje, a ako se u nečemu učvrsti (fiksira) zbog traženja satisfakcije, onda može celog života da ostane na toj fazi, i to se zove neodrastanje. U tom slučaju i kao odrastao čovek zadržava uverenje da je centar sveta i da svi treba da mu ugađaju. Razmaženo dete lako kada odraste postaje hedonista, a kako je hedonizam rupa bez dna, prirodno čoveka čini nezasitim, neumerenim i preverznim. "Krajnji smer seksualnog vaspitanja u nubilitno doba - i jedan od najbitnijih - jeste razvijanje i podržavanje namere i volje za sklapanje braka i osnivanjem porodice, i razvijanjem odgovornosti. U isto vreme to znači suzbijanje protivbračnog raspoloženja, koje je najčešće posledica želje za raspusničkim, egocentričnim životom, lišenim svake obaveze i osećanja prema drugom. Suzbijati podavanje ličnoj ugodnosti i uživanjima, potiskivati interes sopstvene ličnosti pred dužnostima prema drugim, doći do uverenja da se najviši stepen lične sreće postiže u braku kao dobar supružnik i roditelj, što znači da se tek u plodnom braku može naći pravi smisao života, biti svestan da na ovom svetu nismo radi sebe nego radi potomaka i budućnosti naroda - eto glavnih direktivnih linija tog vaspitanja u nubilitno doba." (Aleksandar Kostić, Polno sazrevanje - III, str. 101-102)

Misha

pre 16 godina

Pa to se jednostavno objašnjava razmaženošću usled preteranog posvećivanja pažnje i udovoljavanjem svim mogućim hirovima deteta. Odavno je poznato u psihologiji da je podjednako štetno po razvoj deteta kako osujećenje realnih potreba deteta, kako i preterano zadovoljavanje njegovih želja: "Preterana zadovoljavanja i preterana osujećenja olakšavaju učvršćivanje jer dete, zahvaljujući preteranoj popustljivosti, nije osposobljeno da izdrži čak ni blaga osujećenja." (Nevenka Tadić, Psihijatrija detinjstva i mladosti, str. 70) Dete bi trebalo da prevaziđe sve te faze zavisnosti kroz svoje odrastanje, a ako se u nečemu učvrsti (fiksira) zbog traženja satisfakcije, onda može celog života da ostane na toj fazi, i to se zove neodrastanje. U tom slučaju i kao odrastao čovek zadržava uverenje da je centar sveta i da svi treba da mu ugađaju. Razmaženo dete lako kada odraste postaje hedonista, a kako je hedonizam rupa bez dna, prirodno čoveka čini nezasitim, neumerenim i preverznim. "Krajnji smer seksualnog vaspitanja u nubilitno doba - i jedan od najbitnijih - jeste razvijanje i podržavanje namere i volje za sklapanje braka i osnivanjem porodice, i razvijanjem odgovornosti. U isto vreme to znači suzbijanje protivbračnog raspoloženja, koje je najčešće posledica želje za raspusničkim, egocentričnim životom, lišenim svake obaveze i osećanja prema drugom. Suzbijati podavanje ličnoj ugodnosti i uživanjima, potiskivati interes sopstvene ličnosti pred dužnostima prema drugim, doći do uverenja da se najviši stepen lične sreće postiže u braku kao dobar supružnik i roditelj, što znači da se tek u plodnom braku može naći pravi smisao života, biti svestan da na ovom svetu nismo radi sebe nego radi potomaka i budućnosti naroda - eto glavnih direktivnih linija tog vaspitanja u nubilitno doba." (Aleksandar Kostić, Polno sazrevanje - III, str. 101-102)

nelica

pre 16 godina

@misha: odakle potegnu te citate? naročito ovaj drugi o predanosti braku i potomstvu? ne mogu da verujem...nisam neki hedonista, cenim odgovornost, ali daj malo bez dogmi i moranja i kolektivizma-komunizma..e baš ne moram u brak i po decu, hoću drugačije ne ugrožavajući nikoga.

Misha

pre 16 godina

@Nelice, a ko kaže da MORAŠ drugačije? Ovde u tekstu toga moranja nema! Možda nam neki elementi ličnosti (na primer, savest) govore celog života da smo stvoreni da živimo jedni za druge, a ne da smo centar sveta koji postoji da bi nas zadovoljavao. Savest i razum su elementi ličnosti koji nas pozivaju da svoju volju upotrebimo tako što ćemo svoje prirodne sposobnosti (koja nam donose razne faze razvoja) staviti u prailnu funkciju. Po Frojdu ličnost prolazi u svom razvoju prolazi kroz niz faza i, kao rezultat toga, na kraju dolazi do stadijuma zrelosti. Ako se psihička energija veže (fiksira) za probleme karakteristične za određenu fazu, odrasla ličnost je nezrela, tj. neurotična ličnost. Ako celog života ostanemo na nivou deteta u ranoj fazi razvoja, mislićemo da ceo svet postoji radi nas. Ako naša odgovornost uma ostane na nivou predškolskog uzrasta, celog života ćemo tražiti da drugi misle i odlučuju umesto nas. Ako ostanemo na nivou pubertetlije, celog života ćemo da flertujemo, tražimo drugu polovinu, ali nesposobni da za nju živimo. Itd. Po Eriku Eriksonu period ODRASLOSTI jeste združivanja vlastitog identiteta s identitetom bračnog druga, bez straha da će pojedinac izgubiti dio sebe. Sledeća faza razvoja po Eriksonu jeste period ZRELOSTI (od 25 godine), koja se ogleda u prihvatanju odgovornost na sebe da se poboljša određena kultura, stvaralaštvo i produktivnost, podučavanje drugih, deljenje znanja i iskustva, u vaspitanju dece i u globalu. Razvija se vrlina brižnosti. Negativno rešenje je zaokupljenost konformizmom, ugađanje samom sebi. Iskrivljeno rešenje konflikta je autoritizam, izopačeni oblik brige za drugog koji s pravom brigom nema veze. Dakle, priroda odrastanja čoveka jeste takva da čovek odrasta onda kada svoje sposobnosti prestane da koristi kao izvor svoje satisfakcije, već ih stavlja u funkciju da njima služi drugima. Odrastanje zahteva da čovek u njemu uzme svesnog udela i lično angažovanje, te da zahvaljujući razumu, savesti i volji postane zreo odrastao čovek.

Misha

pre 16 godina

Prvo da odgovorim na pitanje u kom veku zivim: Ja zivim u novom veku, veku prosvetiteljstva, koji je civilizaciju Zapada izvukao iz tame srednjeg veka. A ovaj danasnji vek je vek povratka u tamu srednjeg veka, gde je jaka uloga totalitarne vlasti nadomešćivala čovekovu ličnu neodgovornost (isto tako i danas vidimo sve veći broj zakonskih regulativa koje se mešaju u svaku sferu ljudskog življenja), a razni tabui i strah od istine su potpuno pomračivali razvoj civilizacije, kao što i danas razni tabui obuhvataju nauku i kulturu, pa ono što se smatralo naučnom istinom do pre samo par decenija, to se danas iz ideoloških razloga odbacuje kao kakva jeres. Kriterijum patoloskog je promenjen, pa sada nije vazno koliko je nečije ponasanje iracionalno, vec je relevantan njegov subjektivni dozivljaj. Zato je i shvatanje čovekovog odrastanja danas "prevazidjeno" (iako nije nikada ničim osporeno) jer bi po njemu prosecan Zapadnjak zbog svog hedonizma, nesposobnosti za brak i nezainteresovanosti za decu imao sve elemente nesazrele i neodrasle licnosti. Pa sada ja vas da pitam - U kom veku vi živite? U veku raspada braka i porodice! U veku eskalacije kriminala i sukoba među narodima. U veku raspada svake humanosti, u kojem se ljudi, da bi opravdali svoju dekadenciju pozivaju na primere iz starog veka i na ponašanja svojih evolutivnih predaka, a istovremeno govore o "savremenim" ljudima i ženama. ...

nelica

pre 16 godina

@misha: pa misho, te teorije koje ti citiraš su davno prevaziđene (to mi je struka)ali i da nisu, slepo se držati bilo koje teorije toliko je kruto i neživotno da sam imala potrebu da budem onako isključiva..naravno da je balans sve - ni egoizam ni "služenje"..a malo mi mirišeš na dogmu i crkvenjake tim rezonima..ajd pozdrav :)

Svasta

pre 16 godina

Kakva glupost od teorije, samo da proda knjigu. I clanak jeste konfuzan, sto nije retko ovde na temi Zivot, jer ih redovno skracuju.
Ko zna engleski, neka procita vise o ovome na
http://www.telegraph.co.uk/science/science-news/7474758/Baby-boys-who-have-a-nanny-turn-into-womanisers.html, ili guglajte sami, ljudi :)

Sanja F.

pre 16 godina

Kao prvo, ovo zapravo i nije nikakav tekst, već nabacane teze jedna za drugom.
Čak ni te teze se ne mogu iskoristiti za izvođenje zaključka povodom teme zadate u naslovu.
Da li je previše pažnje ako ostavimo da se detetom, dok smo mi na poslu, bavi neko drugi-dadilja, ili čak bake, deke, ili treba nakon rođenja deteta da posvetimo 5 godina samo njemu kako bi se ono psihološki razvilo u što bolju ličnost, da li je previše pažnje ako nam je dete uvek u vidnom polju, a posao, suprug nam je sporedna stvar. Ne razumem poentu pisanija u 'tekstu'.
Zato mogu samo da pretpostavim da je ovo trebalo da bude reklama za knjigu.
Link dat u nekom od preth. komentara ne objašnjava ništa, to je samo članak isti kao ovde samo na engleskom.

Misha

pre 16 godina

Pa to se jednostavno objašnjava razmaženošću usled preteranog posvećivanja pažnje i udovoljavanjem svim mogućim hirovima deteta. Odavno je poznato u psihologiji da je podjednako štetno po razvoj deteta kako osujećenje realnih potreba deteta, kako i preterano zadovoljavanje njegovih želja: "Preterana zadovoljavanja i preterana osujećenja olakšavaju učvršćivanje jer dete, zahvaljujući preteranoj popustljivosti, nije osposobljeno da izdrži čak ni blaga osujećenja." (Nevenka Tadić, Psihijatrija detinjstva i mladosti, str. 70) Dete bi trebalo da prevaziđe sve te faze zavisnosti kroz svoje odrastanje, a ako se u nečemu učvrsti (fiksira) zbog traženja satisfakcije, onda može celog života da ostane na toj fazi, i to se zove neodrastanje. U tom slučaju i kao odrastao čovek zadržava uverenje da je centar sveta i da svi treba da mu ugađaju. Razmaženo dete lako kada odraste postaje hedonista, a kako je hedonizam rupa bez dna, prirodno čoveka čini nezasitim, neumerenim i preverznim. "Krajnji smer seksualnog vaspitanja u nubilitno doba - i jedan od najbitnijih - jeste razvijanje i podržavanje namere i volje za sklapanje braka i osnivanjem porodice, i razvijanjem odgovornosti. U isto vreme to znači suzbijanje protivbračnog raspoloženja, koje je najčešće posledica želje za raspusničkim, egocentričnim životom, lišenim svake obaveze i osećanja prema drugom. Suzbijati podavanje ličnoj ugodnosti i uživanjima, potiskivati interes sopstvene ličnosti pred dužnostima prema drugim, doći do uverenja da se najviši stepen lične sreće postiže u braku kao dobar supružnik i roditelj, što znači da se tek u plodnom braku može naći pravi smisao života, biti svestan da na ovom svetu nismo radi sebe nego radi potomaka i budućnosti naroda - eto glavnih direktivnih linija tog vaspitanja u nubilitno doba." (Aleksandar Kostić, Polno sazrevanje - III, str. 101-102)

nelica

pre 16 godina

@misha: odakle potegnu te citate? naročito ovaj drugi o predanosti braku i potomstvu? ne mogu da verujem...nisam neki hedonista, cenim odgovornost, ali daj malo bez dogmi i moranja i kolektivizma-komunizma..e baš ne moram u brak i po decu, hoću drugačije ne ugrožavajući nikoga.

Misha

pre 16 godina

@Nelice, a ko kaže da MORAŠ drugačije? Ovde u tekstu toga moranja nema! Možda nam neki elementi ličnosti (na primer, savest) govore celog života da smo stvoreni da živimo jedni za druge, a ne da smo centar sveta koji postoji da bi nas zadovoljavao. Savest i razum su elementi ličnosti koji nas pozivaju da svoju volju upotrebimo tako što ćemo svoje prirodne sposobnosti (koja nam donose razne faze razvoja) staviti u prailnu funkciju. Po Frojdu ličnost prolazi u svom razvoju prolazi kroz niz faza i, kao rezultat toga, na kraju dolazi do stadijuma zrelosti. Ako se psihička energija veže (fiksira) za probleme karakteristične za određenu fazu, odrasla ličnost je nezrela, tj. neurotična ličnost. Ako celog života ostanemo na nivou deteta u ranoj fazi razvoja, mislićemo da ceo svet postoji radi nas. Ako naša odgovornost uma ostane na nivou predškolskog uzrasta, celog života ćemo tražiti da drugi misle i odlučuju umesto nas. Ako ostanemo na nivou pubertetlije, celog života ćemo da flertujemo, tražimo drugu polovinu, ali nesposobni da za nju živimo. Itd. Po Eriku Eriksonu period ODRASLOSTI jeste združivanja vlastitog identiteta s identitetom bračnog druga, bez straha da će pojedinac izgubiti dio sebe. Sledeća faza razvoja po Eriksonu jeste period ZRELOSTI (od 25 godine), koja se ogleda u prihvatanju odgovornost na sebe da se poboljša određena kultura, stvaralaštvo i produktivnost, podučavanje drugih, deljenje znanja i iskustva, u vaspitanju dece i u globalu. Razvija se vrlina brižnosti. Negativno rešenje je zaokupljenost konformizmom, ugađanje samom sebi. Iskrivljeno rešenje konflikta je autoritizam, izopačeni oblik brige za drugog koji s pravom brigom nema veze. Dakle, priroda odrastanja čoveka jeste takva da čovek odrasta onda kada svoje sposobnosti prestane da koristi kao izvor svoje satisfakcije, već ih stavlja u funkciju da njima služi drugima. Odrastanje zahteva da čovek u njemu uzme svesnog udela i lično angažovanje, te da zahvaljujući razumu, savesti i volji postane zreo odrastao čovek.

nelica

pre 16 godina

@misha: pa misho, te teorije koje ti citiraš su davno prevaziđene (to mi je struka)ali i da nisu, slepo se držati bilo koje teorije toliko je kruto i neživotno da sam imala potrebu da budem onako isključiva..naravno da je balans sve - ni egoizam ni "služenje"..a malo mi mirišeš na dogmu i crkvenjake tim rezonima..ajd pozdrav :)

Misha

pre 16 godina

Prvo da odgovorim na pitanje u kom veku zivim: Ja zivim u novom veku, veku prosvetiteljstva, koji je civilizaciju Zapada izvukao iz tame srednjeg veka. A ovaj danasnji vek je vek povratka u tamu srednjeg veka, gde je jaka uloga totalitarne vlasti nadomešćivala čovekovu ličnu neodgovornost (isto tako i danas vidimo sve veći broj zakonskih regulativa koje se mešaju u svaku sferu ljudskog življenja), a razni tabui i strah od istine su potpuno pomračivali razvoj civilizacije, kao što i danas razni tabui obuhvataju nauku i kulturu, pa ono što se smatralo naučnom istinom do pre samo par decenija, to se danas iz ideoloških razloga odbacuje kao kakva jeres. Kriterijum patoloskog je promenjen, pa sada nije vazno koliko je nečije ponasanje iracionalno, vec je relevantan njegov subjektivni dozivljaj. Zato je i shvatanje čovekovog odrastanja danas "prevazidjeno" (iako nije nikada ničim osporeno) jer bi po njemu prosecan Zapadnjak zbog svog hedonizma, nesposobnosti za brak i nezainteresovanosti za decu imao sve elemente nesazrele i neodrasle licnosti. Pa sada ja vas da pitam - U kom veku vi živite? U veku raspada braka i porodice! U veku eskalacije kriminala i sukoba među narodima. U veku raspada svake humanosti, u kojem se ljudi, da bi opravdali svoju dekadenciju pozivaju na primere iz starog veka i na ponašanja svojih evolutivnih predaka, a istovremeno govore o "savremenim" ljudima i ženama. ...

Svasta

pre 16 godina

Kakva glupost od teorije, samo da proda knjigu. I clanak jeste konfuzan, sto nije retko ovde na temi Zivot, jer ih redovno skracuju.
Ko zna engleski, neka procita vise o ovome na
http://www.telegraph.co.uk/science/science-news/7474758/Baby-boys-who-have-a-nanny-turn-into-womanisers.html, ili guglajte sami, ljudi :)

Sanja F.

pre 16 godina

Kao prvo, ovo zapravo i nije nikakav tekst, već nabacane teze jedna za drugom.
Čak ni te teze se ne mogu iskoristiti za izvođenje zaključka povodom teme zadate u naslovu.
Da li je previše pažnje ako ostavimo da se detetom, dok smo mi na poslu, bavi neko drugi-dadilja, ili čak bake, deke, ili treba nakon rođenja deteta da posvetimo 5 godina samo njemu kako bi se ono psihološki razvilo u što bolju ličnost, da li je previše pažnje ako nam je dete uvek u vidnom polju, a posao, suprug nam je sporedna stvar. Ne razumem poentu pisanija u 'tekstu'.
Zato mogu samo da pretpostavim da je ovo trebalo da bude reklama za knjigu.
Link dat u nekom od preth. komentara ne objašnjava ništa, to je samo članak isti kao ovde samo na engleskom.