Nedelja, 15.11.2009.

18:44

Dan kad smo mogli ući u Europu

Dan kad smo mogli uæi u Europu IMAGE SOURCE
IMAGE DESCRIPTION

4 Komentari

Sortiraj po:

izgubljena mladost

pre 16 godina

Šta danas reći? U vreme tih dogadjaja u Beogradu je komunistički režim uplašen mogućim gubitkom vlasti, odlagao višestranačke izbore u nedogled, u Sloveniji opravdana želja za preispitivanjem međusobnih odnosa motivisana neproporcionalnim ekonomskim davanjima, nepotrebnim nasiljem nad nenaoružanim vojnicima JNA uništila je bilo kakvu šansu jugoslavije na opstanak. Neverovatna je neodgovornost političkih vrhova u svim republikama u tom ozbiljnom momentu. Da su rukovodstva htela razmišljati o gradjanima, a manje o ličnoj dobiti za 3-4 godine mogli su se mirno završiti dogovori o reformaciji, a do 2000. godine bi reformisana jugoslovenska konfederacija ili grupa zapadno balkanskih država ušla u Evropu i u jugu bi ušli novci koji su završili u Mađarskoj (Soros lobi) i drugim okolnim zemljama.
Prevelika želja političara da sprovedu svoje političke ideje, te da svaki bude paša u svom pašaluku uništila je živote desetina hiljada ljudi te materijalno upropastila milione.

Brady

pre 16 godina

Markovicu, kako bre nije mogla, pa ona je vec jednom nogom bila u toj EZ, pa kako posle pada B.zida svi oni iz varsavskog pakta udjose u tu Evropu, nemoj mi reci da je demokratska svest Poljaka, Ceha, Majdara bila veca od nase pocetkom devedesetih, razlika je u tome sto Hrvati nisu hteli Jugoslaviju ni po koju cenu, pa makar i cenu odlaganja ulaska u EU na 20 godina, ko sto se desilo, i u tome sto Srbi nisu zeleli istinske reforme zemlje, odnosno odbili predloge Slovenaca o visetranacju, okretanju Evropi, demokratizaciji drustva, sve ono sto su zbacivanjem Milosevica poceli da ostvaruju.

miroslav

pre 16 godina

Kenedi je govorio ispred Rathaus Schöneberg koja je prilicno daleko od zida. Kod Brandenburske kapije govorio je Regan. I poznata je njegova recenica- Mister Gorbacov, turn down this wall.

Dragan Markovic

pre 16 godina

Da se pozabavim u svom komentaru delom argumentacije u clanku - dakle Jugoslavija i EU.

Priznajem, ja se jos uvek 'palim' da je stara Juga mogla, posebno sa Antom Markovicem, da jos 90-ih postane deo - tada - EEZ pa posle EZ... A da li je to stvarno tako (moglo biti)? I meni, velikom Jugo-nostalgicaru, ipak uvek i stalno dolazi odgovr - NIJE.

Evo nekih argumenata zasto NIJE

1.
Iako je Jugoslavija imala razvijene odnose sa EU ukljuciv i niz sporazuma, politicki - za vreme Tita i potom po kljucu rotirajucih arhi-komunista u Predsednistvu - Jugoslavija je bila miljama daleko od ostalih zemalja evropskog kluba. Osnovni problem; nije bilo zrelo doba za politicki pluralizam u Jugoslaviji te se nije moglo ici u organizaciju slobodnih visestranackih izbora. A pitanje je i ko bi ih i kako sproveo. CK SKJ? SSRNJ? Ma dajte....

2.
I pored svih 'bogatih' odnosa izmedju Jugoslavije i EU iz toga doba, unutrasnje kontroverze i tenzije izmedju konstitutivnih naroda (i ponekih narodnosti - Albanci sa Kosova) su tinjale jos od kraja II sv. rata. Takodje - pod ideoloskom kapom KPJ / SKJ - sve te kontroverze nisu nasle put svojoj katarzi, a Ustav iz 1974 je samo podgrejao sve frustracije sa tim problemima u vezi. Nikoja EU ne bi mogla da zadrzi poklopac na tom loncu kljucale vode.

3. Ekonomski, iako smo tu mozda jos i ponajbolje stajali, tzv. samoupravni socijalizam je isuvise bio i 'centralan' i 'planski' i gadljiv na privatnu svojinu da bi se kao takav mogao spojiti sa ekonomskim sistemom tadasnje EU. Reforme Ante Markovica su otvorile nove perspektiva ali su i donele sredstva oligarhijama da ih upotrebe za rat, a ne za dalje integracije.

4. U vreme rusenja Zida, iako smo u jednom delu politickog establismenta bili zaista blizu EU, ostali (i znacajno veci) deo istog tog establismenta - kako onaj 'nacionalno probudjeni' (Hrvatska) tako i onaj koji je 'varao' na temu odbrane Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) - je bio zainteresovan za sve ostalo, samo ne za citavu Jugoslaviju u EU.

Ima jos razloga. Svakako se treba pozabaviti sa JNA. Emigracijom, sindikatima, itd.

No, iako se k'o sto rekoh ja i dalje 'palim' na to da je stara Juga mogla u EU - kada trezveno sagledam - i onda i sada - kazem - NIJE mogla, sve i da je htela.

Dragan Markovic

pre 16 godina

Da se pozabavim u svom komentaru delom argumentacije u clanku - dakle Jugoslavija i EU.

Priznajem, ja se jos uvek 'palim' da je stara Juga mogla, posebno sa Antom Markovicem, da jos 90-ih postane deo - tada - EEZ pa posle EZ... A da li je to stvarno tako (moglo biti)? I meni, velikom Jugo-nostalgicaru, ipak uvek i stalno dolazi odgovr - NIJE.

Evo nekih argumenata zasto NIJE

1.
Iako je Jugoslavija imala razvijene odnose sa EU ukljuciv i niz sporazuma, politicki - za vreme Tita i potom po kljucu rotirajucih arhi-komunista u Predsednistvu - Jugoslavija je bila miljama daleko od ostalih zemalja evropskog kluba. Osnovni problem; nije bilo zrelo doba za politicki pluralizam u Jugoslaviji te se nije moglo ici u organizaciju slobodnih visestranackih izbora. A pitanje je i ko bi ih i kako sproveo. CK SKJ? SSRNJ? Ma dajte....

2.
I pored svih 'bogatih' odnosa izmedju Jugoslavije i EU iz toga doba, unutrasnje kontroverze i tenzije izmedju konstitutivnih naroda (i ponekih narodnosti - Albanci sa Kosova) su tinjale jos od kraja II sv. rata. Takodje - pod ideoloskom kapom KPJ / SKJ - sve te kontroverze nisu nasle put svojoj katarzi, a Ustav iz 1974 je samo podgrejao sve frustracije sa tim problemima u vezi. Nikoja EU ne bi mogla da zadrzi poklopac na tom loncu kljucale vode.

3. Ekonomski, iako smo tu mozda jos i ponajbolje stajali, tzv. samoupravni socijalizam je isuvise bio i 'centralan' i 'planski' i gadljiv na privatnu svojinu da bi se kao takav mogao spojiti sa ekonomskim sistemom tadasnje EU. Reforme Ante Markovica su otvorile nove perspektiva ali su i donele sredstva oligarhijama da ih upotrebe za rat, a ne za dalje integracije.

4. U vreme rusenja Zida, iako smo u jednom delu politickog establismenta bili zaista blizu EU, ostali (i znacajno veci) deo istog tog establismenta - kako onaj 'nacionalno probudjeni' (Hrvatska) tako i onaj koji je 'varao' na temu odbrane Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) - je bio zainteresovan za sve ostalo, samo ne za citavu Jugoslaviju u EU.

Ima jos razloga. Svakako se treba pozabaviti sa JNA. Emigracijom, sindikatima, itd.

No, iako se k'o sto rekoh ja i dalje 'palim' na to da je stara Juga mogla u EU - kada trezveno sagledam - i onda i sada - kazem - NIJE mogla, sve i da je htela.

izgubljena mladost

pre 16 godina

Šta danas reći? U vreme tih dogadjaja u Beogradu je komunistički režim uplašen mogućim gubitkom vlasti, odlagao višestranačke izbore u nedogled, u Sloveniji opravdana želja za preispitivanjem međusobnih odnosa motivisana neproporcionalnim ekonomskim davanjima, nepotrebnim nasiljem nad nenaoružanim vojnicima JNA uništila je bilo kakvu šansu jugoslavije na opstanak. Neverovatna je neodgovornost političkih vrhova u svim republikama u tom ozbiljnom momentu. Da su rukovodstva htela razmišljati o gradjanima, a manje o ličnoj dobiti za 3-4 godine mogli su se mirno završiti dogovori o reformaciji, a do 2000. godine bi reformisana jugoslovenska konfederacija ili grupa zapadno balkanskih država ušla u Evropu i u jugu bi ušli novci koji su završili u Mađarskoj (Soros lobi) i drugim okolnim zemljama.
Prevelika želja političara da sprovedu svoje političke ideje, te da svaki bude paša u svom pašaluku uništila je živote desetina hiljada ljudi te materijalno upropastila milione.

Brady

pre 16 godina

Markovicu, kako bre nije mogla, pa ona je vec jednom nogom bila u toj EZ, pa kako posle pada B.zida svi oni iz varsavskog pakta udjose u tu Evropu, nemoj mi reci da je demokratska svest Poljaka, Ceha, Majdara bila veca od nase pocetkom devedesetih, razlika je u tome sto Hrvati nisu hteli Jugoslaviju ni po koju cenu, pa makar i cenu odlaganja ulaska u EU na 20 godina, ko sto se desilo, i u tome sto Srbi nisu zeleli istinske reforme zemlje, odnosno odbili predloge Slovenaca o visetranacju, okretanju Evropi, demokratizaciji drustva, sve ono sto su zbacivanjem Milosevica poceli da ostvaruju.

miroslav

pre 16 godina

Kenedi je govorio ispred Rathaus Schöneberg koja je prilicno daleko od zida. Kod Brandenburske kapije govorio je Regan. I poznata je njegova recenica- Mister Gorbacov, turn down this wall.

Brady

pre 16 godina

Markovicu, kako bre nije mogla, pa ona je vec jednom nogom bila u toj EZ, pa kako posle pada B.zida svi oni iz varsavskog pakta udjose u tu Evropu, nemoj mi reci da je demokratska svest Poljaka, Ceha, Majdara bila veca od nase pocetkom devedesetih, razlika je u tome sto Hrvati nisu hteli Jugoslaviju ni po koju cenu, pa makar i cenu odlaganja ulaska u EU na 20 godina, ko sto se desilo, i u tome sto Srbi nisu zeleli istinske reforme zemlje, odnosno odbili predloge Slovenaca o visetranacju, okretanju Evropi, demokratizaciji drustva, sve ono sto su zbacivanjem Milosevica poceli da ostvaruju.

Dragan Markovic

pre 16 godina

Da se pozabavim u svom komentaru delom argumentacije u clanku - dakle Jugoslavija i EU.

Priznajem, ja se jos uvek 'palim' da je stara Juga mogla, posebno sa Antom Markovicem, da jos 90-ih postane deo - tada - EEZ pa posle EZ... A da li je to stvarno tako (moglo biti)? I meni, velikom Jugo-nostalgicaru, ipak uvek i stalno dolazi odgovr - NIJE.

Evo nekih argumenata zasto NIJE

1.
Iako je Jugoslavija imala razvijene odnose sa EU ukljuciv i niz sporazuma, politicki - za vreme Tita i potom po kljucu rotirajucih arhi-komunista u Predsednistvu - Jugoslavija je bila miljama daleko od ostalih zemalja evropskog kluba. Osnovni problem; nije bilo zrelo doba za politicki pluralizam u Jugoslaviji te se nije moglo ici u organizaciju slobodnih visestranackih izbora. A pitanje je i ko bi ih i kako sproveo. CK SKJ? SSRNJ? Ma dajte....

2.
I pored svih 'bogatih' odnosa izmedju Jugoslavije i EU iz toga doba, unutrasnje kontroverze i tenzije izmedju konstitutivnih naroda (i ponekih narodnosti - Albanci sa Kosova) su tinjale jos od kraja II sv. rata. Takodje - pod ideoloskom kapom KPJ / SKJ - sve te kontroverze nisu nasle put svojoj katarzi, a Ustav iz 1974 je samo podgrejao sve frustracije sa tim problemima u vezi. Nikoja EU ne bi mogla da zadrzi poklopac na tom loncu kljucale vode.

3. Ekonomski, iako smo tu mozda jos i ponajbolje stajali, tzv. samoupravni socijalizam je isuvise bio i 'centralan' i 'planski' i gadljiv na privatnu svojinu da bi se kao takav mogao spojiti sa ekonomskim sistemom tadasnje EU. Reforme Ante Markovica su otvorile nove perspektiva ali su i donele sredstva oligarhijama da ih upotrebe za rat, a ne za dalje integracije.

4. U vreme rusenja Zida, iako smo u jednom delu politickog establismenta bili zaista blizu EU, ostali (i znacajno veci) deo istog tog establismenta - kako onaj 'nacionalno probudjeni' (Hrvatska) tako i onaj koji je 'varao' na temu odbrane Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) - je bio zainteresovan za sve ostalo, samo ne za citavu Jugoslaviju u EU.

Ima jos razloga. Svakako se treba pozabaviti sa JNA. Emigracijom, sindikatima, itd.

No, iako se k'o sto rekoh ja i dalje 'palim' na to da je stara Juga mogla u EU - kada trezveno sagledam - i onda i sada - kazem - NIJE mogla, sve i da je htela.

miroslav

pre 16 godina

Kenedi je govorio ispred Rathaus Schöneberg koja je prilicno daleko od zida. Kod Brandenburske kapije govorio je Regan. I poznata je njegova recenica- Mister Gorbacov, turn down this wall.

izgubljena mladost

pre 16 godina

Šta danas reći? U vreme tih dogadjaja u Beogradu je komunistički režim uplašen mogućim gubitkom vlasti, odlagao višestranačke izbore u nedogled, u Sloveniji opravdana želja za preispitivanjem međusobnih odnosa motivisana neproporcionalnim ekonomskim davanjima, nepotrebnim nasiljem nad nenaoružanim vojnicima JNA uništila je bilo kakvu šansu jugoslavije na opstanak. Neverovatna je neodgovornost političkih vrhova u svim republikama u tom ozbiljnom momentu. Da su rukovodstva htela razmišljati o gradjanima, a manje o ličnoj dobiti za 3-4 godine mogli su se mirno završiti dogovori o reformaciji, a do 2000. godine bi reformisana jugoslovenska konfederacija ili grupa zapadno balkanskih država ušla u Evropu i u jugu bi ušli novci koji su završili u Mađarskoj (Soros lobi) i drugim okolnim zemljama.
Prevelika želja političara da sprovedu svoje političke ideje, te da svaki bude paša u svom pašaluku uništila je živote desetina hiljada ljudi te materijalno upropastila milione.