Kultura

Utorak, 10.10.2006.

12:51

Supernaut – Eli

(Automatik 2006)

Supernaut bi trebalo da budu srpska verzija Suicide, ona koja afirmisanje estetike stare trideset godina ne koristi samo u umetničke svrhe, već je konceptualno uklapa u sopstvenu kritiku društveno-političkog okruženja u „Srbiji danas“.

Podrazumevana plava slika

Tako bi trebalo da bude, napominjem. Eli, njihov peti po redu album, počinje sa temom Pakleni vozači, popičnim elektro-frik-pank omažom nekadašnjem hitu Divljih Jagoda- Motori. I tu ono „trebalo bi“ počinje da bledi brzinom od 200km/h. Ostatak albuma, uključujući i besmisleno strejt obradu No Fun, The Stooges, predstavlja mediokritetsko, kafansko rokanje sa povremenim, autorski bizarnim, pop iskoracima (naslovna tema) bez ikakvih „angažujućih“ ambicija. Odsustvo ikakve profilisane produkcije, koja bi tematski, atmosferno, konceptualno ili žanrovski objasnila album još više neutrališe efekat napetih, nervoznih i agresivnih Điletovih stihova. Uz mnogo dobre volje, može se nategnuti teza da sva subverzija upravo i dolazi od toga što se u prepoznatljive, „opštemestne“ žanrove ugrađuju „sumnjivi“ stihovi, pa se na taj način truje omladina, i rokenrol odrađuje svoju svrhu. Ali, slabo da će ko želeti da se u to i uveri. Umesto da bude ekstremnoekstreman, Eli je u nameri da bude razumljiv i komunikativan izgubio svaku žaoku, i samim tim lišio zainteresovane svake želje za komunikacijom sa njim. Selektah: * *

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: