Stevan
pre 14 godina
Sad mi je jasno zasto se gladnom narodu pred ocima muvaju beli misevi. Nepoznati premijer sa poznatom biografijom pozvace u pomoc jedan od cetiri stuba nase spoljne politike sa kojima ce poceti da gradi vetrogeneratore, koje nece pokretati vetar vec hiljade rukica mizerno placenih gastarbajtera. Na putu za svoju ocevinu izgradice veliki autoput i uposlice 250 000 radnika, njegov entuzijazam se nece okoncati na granici njegovog protektorata, ne, on ce u zaru radnickih pobeda produziti do djedovskog sela, tamo se malo osveziti a tada mozda i vratiti na Djedinje i posvetiti novim poduhvatima. Prvi sledeci bice kupovina luke u kojoj je radio njegov strika, odmah ce hiljade novih zaposlenih poceti da kopaju luku ne bi li u nju mogle da ulaze i vece jahte od Koletove. Ono sto preostane od nezaposlenih bacice u savetnike, agencije, djiplomatiju, nacionalne penzionere, pomocnike pomocnika, pomocnike sekretarica, i nema nezaposlenih. Obecao je kule i gradove, dajte coveku sansu da proba, mozda ce uspeti barem da potrosi onih 300 miliona azerbejdzanskih eura i napravi probnu deonicu koridora, kao sto je njegov mezimac mrki napravio za brze pruge. Nemamo sta da brinemo, znamo da cemo propasti, samo dajte coveku sansu.
6 Komentari
Sortiraj po: