Zarko Puhovski

Ocito ni na panelu ovdje nije tako lako doci do pomirbe. Bice jos to mnogo teze u sirem drustvu postici. Dvije stvari bih htio reci. Ostajem kod toga da bez uvodnog, pocetnog stava koji kaze molimo za oprostenje, ispricavamo se u ime svih ovih drzava, nema sanse da se nesto dogodi. Svatko tko tvrdi da ne znamo dovoljno da bismo imali obveze reci da se ispricavamo odbija pogledati sada nedvojbenim cinjenicama u oci i time je diskvalificiran za ozbiljan razgovor po mome shvacanju. To je moj sud. Drugo, ako se misli da je kod nas bilo previse isprika, kao sto kaze gdja Vuco, onda ocito mi zivimo u razlicitim svjetovima. Meni nije poznato da su se te isprike izlizale od prevelike uporabe jer ih nisam uopce cuo. Ni sa kojeg oficijelnog mjesta, ni iz koje politicke zajednice na ovom terenu, i to je ono na cemu ja inzistiram.

Sto se tice onoga o cemu je govorio g-din Strbac, to je dio procesa o kojem govorimo. Treba doci do cinjenica. Postoje razlicite interpretacije cinjenica. Doslo je do spora zato sto smo mi ustanovili da je sestoro ljudi sa jednog popisa mrtvih bilo zivo. Mi nismo nikakav cirkus iz toga radili. Upozorili smo na tu cinjenicu. Moj jedini prigovor onomu sto gospoda iz Veritasa rade nije sto su donijeli neke pogresne podatka jer to se svakome moze dogoditi. Moj prigovor je recimo u tomu sto oni govore o Srbima koje su pobili Turci general Dudakovica. To je Peti korpus Armije BiH. Kada ih vi u izvestajima zovete Turcima general Dudakovica, onda je jasno da to nije ozbiljan, objektivan pristup. I onda je jasno da se moze smatrati skandaloznim da se brane ratni zlocinci, kao da valjda mi ipak svi ne moramo znati da i osudjeni, a kamoli osumnjiceni ratni zlocinci takodje imaju ljudska prava.

Hvala ljepo.