Dokumentarni film, prikazan u zvaničnom programu na
61. filmskom festivalu u Kanu, Kusturičino je predstavljanje života slavnog fudbalera.
Sam Kusturica tvrdi da je u njemu „predstavio tri Maradone, koje je otkrio tokom snimanja: fudbalskog trenera, buntovnog građanina suprotstavljenog hegemonskoj politici SAD i porodičnog čoveka. Ova tri aspekta njegove ličnosti sastaviće se na Astek stadionu u Meksiku, gde je Dijego postigao jedan od njegovih najpoznatijih golova, tokom Svetskog prvenstva u fudbalu 1986. godine, protiv Engleske“.
Na pitanje zašto je pristao da baš Kusturica snimi film o njegovom životu, Maradona odgovara: „Ljudi su o meni pisali mnogo knjiga, napravili mnogo filmova. Bio sam predstavljan kao zao, loš, osrednji. Emir je uspeo da prožme moje srce, da ispriča priču o svemu kroz šta sam prošao i u dobru i u zlu“.
Tragom Maradoninih koraka, od Argentine do Napulja, od Kube do Barselone, od detinjstva do poznatih saigrača (Mesi, Kaniđa) i svetski poznatih političara (Fidel Kastro), Kusturica pokušava da prikaže neverovatnu životnu priču talentovanog fudbalera.
Maradoninim obožavaocima ovaj film pruža mogućnost da zavire u mesto njegovog rođenja, da prisustvuju proslavi njegovog 45. rođendana i da ga posmatraju kao trenera mladih fudbalskih nada. U ovom dokumentarcu Maradona otvoreno govori o svim temama i naravno o zavisnosti od droge i, kako sam kaže, " to je film pravljen sa srcem, koji govori o mojoj prošlosti i o mojoj sadašnjosti, o lepim i o ružnim trenucima. U ovom filmu ništa nije izmišljeno".
Film je prožet ritmovima jednog od najpoznatijih politički aktivnih muzičara na svetu, Manu Čaa, koji ove godine nastupa na "Exit" festivalu u Novom Sadu.
Foto: FoNet
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 0
Pogledaj komentare