Ispovest o potrazi za ljubavlju u doba pandemije: "Gorim od želje da upoznam nekog"

Strahovi uzrokovani pandemijom su sasvim razumljivi. Te strahove često može uvećati usamljenost. A usamljenost, kao u začaranom krugu, uvećava pandemija.

Izvor: B92.net

Ponedeljak, 22.03.2021.

11:36

Ispovest o potrazi za ljubavlju u doba pandemije:
Foto: Depositphotos/photographee.eu

Nemogućnost da se pronađe emotivni partner, za mnoge problem i u "normalnim" okolnostima, tokom poslednjih godinu dana postala je još veći izazov.

Sa dolaskom koronavirusa dodatno smo se "otuđili" jedni od drugih. Virus nas je sprečio u tome da se družimo, izlazimo, stičemo nova prijateljstva, da pronađemo srodnu dušu, uživamo u malim stvarima ili se radujemo.

Našoj redakciji je javio mladić iz Beograda čije ime i prezime zbog osetljivosti teme nećemo objaviti koji nam je kazao da nikada nije bio u emotivnoj vezi i da je situacija sada još teža jer je pandemija "zatvorila" mogućnosti za druženje.

"Momak sam od 29 godina a do sada uopšte nisam imao emotivnu vezu niti sam išta pokušavao. Parališe me strah od neuspeha, ali istovremeno i pitanje jesam li ja dovoljno vredan da budem nečiji dečko. Na mene izuzetno utiče i potencijalna osuda društva jer oni ne razumeju takvu vrstu problema. Više sam konformista nego što preduzimam nešto i umrežavam se sa ljudima", objašnjava on za #kakosi.

"Selektivan sam u izboru saveta i one koji mi ne idu na ruku olako odbacujem što je u startu pogrešno. Imam tek mali broj ljudi sa kojima se često družim isključivo izlazeći na kafu. Fatalista sam, inertan, nestrpljiv i sebičan. Pričam ovo kako bih dočarao zbog čega nisam ostvario tu želju. Ponekad me taj bol toliko guši da ga i fizički osećam. A samo hoću da osetim tu emociju sa svojom partnerkom i zajedno delimo ono što nas muči. Ne znam kako da motivišem sebe bez obzira na sve predrasude ili stereotipe koji okružuju moj slučaj. To me nekada i odvlači od pokušavanja. Smatram kako bih, ukoliko izgradim samopouzdanje i samopoštovanje, uspeo u svojoj nameri da nekoj devojci pružim ljubav i sve ono što zaslužuje. Nadam se da će moja poruka doći do onih ljudi koji se pronađu u mojoj priči i da nisam jedini ovakav slučaj", navodi on.
Foto: Depositphotos/nito103
Naš sagovornik kaže i da mu teško padaju mere kriznog štaba kada su kafići zatvoreni jer ima mali broj prijatelja sa kojima izlazi, te da su i to razlozi koji ga sputavaju u pronalaženju srodne duše.

"Pandemija mi je dodatno otežala mogućnost za druženje i ostvarivanje kontakata. Naročito teško mi padaju mere kriznog štaba kada su kafići zatvoreni jer imam mali broj prijatelja sa kojima izlazim. Većina kolega i koleginica plaši se korone i kažu mi da se vidimo kada prođe taj nalet. Sve ostaje na dopisivanju putem društvenih mreža ili sporadičnim izlascima sa meni bliskim osobama", objašnjava.

"Kada je na snazi ovakav tip lokdauna, mahom sam u kući, a loše vreme dodatno utiče na moje raspoloženje jer ne rade kafići i ne mogu da se prošetam kad pada kiša. Tada uglavnom čitam knjige, pišem doktorski rad, kuckam poruke na telefonu, ako sam inspirisan pišem pesme, ali me to ne ispunjava toliko koliko razgovor uživo sa onima koji su mi bliski. Zato me demotiviše svako odlaganje susreta iz raznih razloga koji nisu nužno pandemijski. Naravno da ne mogu ući u njihove cipele i razumeti zašto se to dešava. Željan sam druženja baš zato što mi treba razgovor kroz koji bih iskazao moje probleme ali naravno umereno da ne opteretim sagovornika. Nadam se da će poruka ovog teksta dopreti do ljudi koji su u sličnoj situaciji ili žele da mi pomognu u potrazi za emotivnom vezom", zaključuje naš sagovornik.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

27 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: