"Novi treći put" analizira: Ruski uticaj na ekstremnu desnicu u Nemačkoj

Blokovska politika Hladnog rata se i dalje u obrisima javlja i kreira odnose zemalja sa "Zapada" i "Istoka". Tokom 2016. godine optužbe za umešanost Rusije u američke izbore su ponovo, po ko zna koji put, podsetile na postojanosti hladonoratovskih recidiva u međunarodnoj politici, koji su i posle mnogo godina u određenom odliku sveprisutni. U svojim sporadičim pojavama ovaj politički "sukob" Zapada i Istoka počeo je da uzima sve većeg maha i u stožeru Evropske unije i jednoj od najprogresivnijih zemalja u Evropi, Nemačkoj.

Info

Izvor: B92

Utorak, 07.09.2021.

18:32

Ilustracija: EPA-EFE/CLEMENS BILAN

Ono što privlači pažnju javnosti jesu odnosi između zvanične Rusije i predstavnika nemačke desnice, političke strake Alternativa za Nemačku (Alternative für Deutschland – AFD). Upravo ovaj odnos, zbog svoje prirode i inicijalnog razloga zasnivanja, kreira interesantna dešavanja kako na političkoj sceni Nemačke, tako i na međunarnodoj sceni, a koji ima uticaj na dinamiku predstojećih izbora u Nemačkoj, analizira "Novi treći put".

Posle skoro 50 godina na nemačkoj političkoj sceni se 2013. godine pojavila otvoreno desničarska i nacionalistička partija AfD. Primaran razlog osnivanja ove partije bilo je iskazivanje evroskepticizma koji je usmeren na kritiku "nestabilne" ekonomske Evrozone, sa krajnjim ciljem ukidanja evra kao valute ili istupanja Nemačke iz ove zone. Međutim, AfD sa takvim programom nije uspevao da privuče mnogo pažnje glasačkog tela, što im nije donelo većeg uspeha na izborima održanim od njihovog osnivanja pa sve to 2017. godine.

Glavna prekretnica u razvoju ove desničarske stranke desila se 2015. godine, početkom migrantske krize. Islamofobni, antimigranski i rasistički stavovi postali su najzastupljeniji u političkom delovanju AfD-a. Kada je nemačka kancelarska Angela Merkel istupila sa jasnim stavom da će Nemačka prihvatiti migrante i započeti proces integracije, AfD je posto i jedna od glavnih antiestablišment partija sa fokusom na degradaciju politike vlade i demonizaciju kancelarke. Glavni program AfD-a 2017. godine svodio se na održavanje referenduma o napuštanju Evrozone, zabranu burki i obustavi izgradnje minareta, kao i procesuiranje kancelarske Angele Merkel zbog otvaranje granica za migrante sa Bliskog Istoka.

Sve eksplicitnija kampanja sa kontroverznim političkim porukama, pogotovo u istočnom delu zemlje, rezultirala je ostavarenjem trećeg mesta na izborima 2017. godine (12,6%) i ulaskom u Bundestag sa 94 predstavnika. Očigledno da je ova partija uspela da prikupi političku podršku u podeljenom nemačkom društvu, koje u tom momentu nije znalo šta da očekuje od velikog priliva migranata. Konstantna suočenost sa propagandom o potencijalnim rizicima koje društvo preuzima na sebe kreirala je osećaj direktne ugroženosti kako nacionalnog bića Nemačke tako i samih građana. Ipak, postavlja se pitanje da li je ovaj sentiment u potpunosti lokalan ili iza njega stoje i strani uticaji?

Rusija i Alternativa za Nemačku

Pored navedenih neliberalnih gledišta, koje mediji često interpretiraju kao fašističke i rasističke, ova partija nudi još jednu alternativu na nemačkoj političkoj sceni. Na polju spoljne politike AfD se izdvaja od ostalih partija po jednom pitanju, favorizovanju Rusije. Tokom svoje izborne kampanje 2017. godine pa sve do danas, AfD je zastupnik poboljšanja odnosa sa Rusijom. Ovu politiku propagira kroz glorifikaciju ruskog predsednika Vladimira Putina, kao lidera koji konstantno radi na produbljivanju nacionalne svesti kod Rusa i čuva „čistotu nacije“ kroz prezervaciju kulture i tradicije i antimigrantsk politiku.

Još jedna od predloženih alternativa trenutnoj mejnstrim politici Nemačke je da se Rusiji ukinu sankcije koje su uvedene posle ruske aneksije Krima, a kasnije nastavljenje posle niza kontroverznih političkih poteza Rusije kako u unutrašnjoj politici prema političkoj opoziciji, tako i u spoljnoj politici oličenoj u zauzimanja Istočne Ukrajine i podršci autoritarnom beloruskom predsedniku Aleksandru Lukašenku tokom velikih građanskih protesta 2020. godine.

Međutim, podrška Rusiji koja dolazi od AfD-a ne prolazi nezapaženo od stane ruskih političara, oligarha i trenutne vlasti, već ćesto biva nagrađivana. Obostrani interes je od 2015. godine produbio odnos ruskih vlasti i članova AfD-a. Koristeći meku moć i snagu medija, Rusija je u mnogo navrata podržala AfD prenoseći njihove propagandne sadržaje.

Pored toga, u mnogo navrata partijski zvaničnici su dobijali medijski prostor na ruskim kablovskim programima koju su glavni izvor informacija velike postsovjetske dijaspore u Nemačkoj, koja broji izmeću dva i po i tri miliona ljudi. Ovakvim potezima Rusija dobija glasnogovornika na nemačkoj političkoj sceni, koji će braniti i ujedno jačati ruski uticaj u Nemačkoj, a samim tim i destabilizovati nemačku vlast time što podržava stranku koja ljulja libarnalne društvene norme i slabi podršku zvanične evrointegracijske i promigranstke politike nemačke vlade.

Antimigrantski stavovi i ruski uticaj

Sa druge strane, potencirajući na ovoj „alternativi“ u spoljnoj politici, AfD dobija medijski prostor koji je stranci često uskraćen zbog radikalnih stavova koje propagiraju. Paradoksalnost u ovoj kooperaciji jeste da zastupljenost AfD-a u ruskim kablovskim medijima u Nemačkoj targetira upravo postsovjetsku imigraciju koja je od 2017. godine postala glavno uporište podrške ove partije.

Ono što povezuje AfD sa ovim delom biračkog tela prvenstveno jeste podrška Rusiji i zastupanje stava o ukidanju sankcija, ali i agresivna antiimigranska politika. Teza kojom se opravdava jaka podrška antiimigranskoj politici kod samih imigranata sa postsovjetskog prostora jeste da ova grupa stanovništva tvrdi da zbog religije i tradicije nemaju velike kulturološke razlike sa Nemcima i da su oni kao grupa dovoljno integrisani u nemačko društvo, što po njima nije slučaj sa migrantima iz zemalja Bliskog Istoka i Jugozapadne Azije.

Podršku koju uživa AfD od strane Rusije nije oličena samo u medijskoj sferi već i političkoj podršci visokih zvaničnika. Najviše pažnju je privukla izjava šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova, koji se 2017. godine pridružio ruskim medijima i optužio Berlin da „skriva pod tepih“ slučajeve migrantskog nasilja prema ruskoj dijaspori radi prikrivanja njihove neuspešne liberalne politike prema migrantima.

Ova izjava je usledila pošto se u medijima i na društvenim mrežama pojavila vest da je devojčica od trinaest godina iz ruske imigranske porodice oteta, a zatim silovana od strane nekoliko muškaraca koji po opisu izgledaju kao pripadnici tražioca azila sa Bliskog Istoka. Iako se ova vest pokazala kao netačna, u momentu stalnih nemira i rastuće islamofobije dala je podsticaj AfD-u da radikalizuje svoje akcije i pokrene talas protesta u nekoliko gradova pretežno na istoku zemlje. Politička saradnja sa Moskvom

Još jedan vid koopearcije je izazvao dosta kontroverzi, kada je Markus Fronmajer, jedan od predstavnika AfD u Nemačkom parlamentu, 2019. godine bio u žiži javnosti posle još jednog od dokaza uske povezanosti Rusije i ove partije. Organizacija „The Dossier Centre“, koja istražuje politički uticaj Rusije na druge zemlje, otkrila je dokument koji datira iz aprila 2017. godine u kome AfD zahteva pomoć od ruskih vlasti tokom izborne kampanje, a zauzvrat obećava lojalnost ruskoj strani ukoliko njen kandidat uđe u parlament.

U dokumentu je tražena medijska podrška i materijalna pomoć, ali do danas nisu predočeni dokazi koju ukazuju da je Rusija finansijski podržala kampanju Fronmajera, što svakako ne opovrgava činjenicu o pokušaju Rusije da utiče na izborni proces u Nemačkoj.

Saradnja ove dve strane su se često svodile i na posete predstavnika AfD-a Rusiji ili aneksiranom Krimu. Tokom ovih poseta predstavnici stranke su često korišćeni kao sredstvo legitimizacije određenih političkih akcija na Krimu ili u Istočnoj Ukrajini. U tom svojstvu članovi AfD-a su prisustvovali ekonomskim forumima, ali i nadgledali ispravnost izbora i referenduma na ovoj teritoriji. Ovim potezima AfD se protivi ne samo spoljnoj politici Nemačke, već i zvaničnoj politici Evropske unije, u radu čijeg parlamenta takođe učestvuju, a čiji je stav da je Rusija narušila suverenitet Ukrajine i zbog čega je i daje pod ekonomskim sankcijama.

Navedene kontroverze su samo deo šireg spektra odnosa između ruskih vlasti i nemačke desnice. Upravo su zbog toga nemačke vlasti i bezbednosne strukure vodile istragu o odnosima AfD i Rusije, što je ponovo uslovilo zaoštravanje spoljne politike prema Rusiji. Cilj istrage je bilo dokazivanje upletenosti Rusije u unutrašnju politiku Nemačke kroz delovanje na jednu političku stranu, a samim im i na izborni proces, što bi na kraju dokazalo i ugrožavanje dugo čuvanog demokratskog poretka ove zemlje. Nemački izbori 2021. i uticaj Rusije

Tokom predstojećih izbora odnosi sa Rusijom jesu jedna od najvažnijih pitanja spoljnopolitičke agende kandidata. Nesumljivo, AfD i dalje favorizuje Rusiju i poboljšanje odnosa, koje bi rezultiralo većom ekonomskom i političkom saradnjom, uz obavezno ukidanje sankcija. Sa druge strane Rusija se ponovo koristi svojim propagandnim metodama kako bi poljuljala podršku kandidatkinje Zelenih, Analene Berbok, koja propagira oštriju politiku prema Rusiji i potencira na ekološkim rizicima korišćenja fosilnih goriva, odnosno trenutnoj izgradnji gasovoda Severni tok 2.

Tokom predizborne kampanje, kroz ruske medije i određene stranice na društvenim mrežama bliske Rusiji, plasirana je vest da je kampanju Analene Berbok finansirao filantrop i biznismen Džordž Soroš, ali i da ona ima planove o implemetiranju izmena kurikuluma u školama tako da izučavanje Kurana postane obavezno za sve. Upravo se u finišu izborne kampanje očekuje veće angažovanje Rusije kada je u pitanje plasiranje dezinformacije i teorija zavere koji targetiraju stranku Zelenih i Analenu Berbobok.

Koristeći se metodama plasiranja propagandnog materijala, dezinformacija o liberalnim politikama, kao i kroz otvorenu podršku AfD-u, Rusija ne uspeva u da većoj meri utiče na trenute izborne predikcije. Jedino što dopunjuje angažovanje Rusije na ovom polju je to što AfD kroz svoje medijume prenosi i širi iste propagande i dezinformativne sadržaje ne bi li pridobili deo neopredeljenih ili „svežih“ glasača.

Neke analize su videle priliku za AfD da na ovim izborima ostvari još veći rezultat nego 2017. Godine, ali trenutne ankete o podršci političkim partijama u Nemačkoj stavljaju AfD na četvrto ili čak peto mesto, sa potencijalno slabijim rezultatom nego na prošlim izborima od 11%. Bitna razlika koja ne dozvoljava rast podrške AfD-u je sve uspešnija integracija imigranata i nepostojanje daljeg velikog influksa migranata u Nemačkoj. Nasuprot tome, AfD u ovom izbornom procesu kreira svoju kampanju oko kritike vlade o neefikasnom i neadekvatnom delovanju tokom COVID 19 pandemija i tokom popalava na jugu zemlje.

Prateći trendove podrške i potencijalnih rezultata izbora, 26. septembar nam neće doneti ništa novo kada su u pitanju odnosi Rusije i Nemačke, a samim tim i Rusije i nemačke desnice. Ostaje nam da vidimo do koje mere će propagandni uticaj ruskih medija i plasiranje dezinformacija uticati na rast popularnosti Alternative za Nemačku, koja u trenutnoj situaciji nema rešenje za ostvarivanje ozbiljnijeg rezultata na izborima kakav im je itekako potreban ukoliko žele da oforme, jedino moguću, nekoalicionu vladu.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 0

Pogledaj komentare

0 Komentari

Možda vas zanima

Svet

Propao pokušaj: Nemačka u haosu

Nemačke mašinovođe od utorka rano ujutro ponovo su u štrajku, samo nekoliko dana po okončanju prethodnog štrajka. Sudovi su odbacili pokušaj Nemačke železnice (DB) da zaustavi štrajk.

17:25

12.3.2024.

6 d

Podeli: