Sredio stepenice, zovu ga stranke - ništa im nije jasno

Ekipa mladih ljudi iz Zemuna predvođena Nenadom Hegedišem već dve godine se bori za “Kalvarice“, 127 stepenika za brdo Kalvarija. Sredilii su ih, sami ih čiste i održavaju, a nedavno su dobijene još dve bitke – za rasvetu i protiv šipražja.

Info

Izvor: Slobodan Marièiæ

Petak, 13.10.2017.

13:00

Sredio stepenice, zovu ga stranke - ništa im nije jasno
Foto: B92

Dušan Petričić, Petar Zec, Predrag Koraksić, Bogoljub Kahriman, Momčilo Bajagić, David Albahari, Gezim Ljalja, Miloš Žutić, Dragan Mance, Marko Valok, Isidora Sekulić, Branko Pešić, Karakaševići… Sve njih na jednom mestu možete pronaći na stepenicama za Kalvariju, jednom od tri brda na kojima Zemun leži.

Nekada mesto na koje su roditelji upozoravali decu, mesto za okupljanje raznih sumnjivih tipova, puno špriceva i đubreta. Uglavnom, mesto koje zaobilazite u širokom luku čim počne da se smrkava. Te iste stepenice danas su turistička aktrakcija – očišćene su, na njima su ispisana imena poznatih Zemunaca, a odnedavno je i sređena rasveta.

Za sve to je zaslužna grupa mladih ljudi koja je tek tako odlučila da nešto promeni.

Predvodnik te grupe Nenad Hegediš u intervjuu za B92.net kaže da je ideja od početka bila da se ostavi istorijski trag i napravi turistička atrakcija.

“Na kraju smo i uspeli, posle dve godine borbe stepenice su prezentovane na Danima evropske baštine. Na nama je da to sve sada održavamo, ali i nadležne službe moraju da se aktiviraju. Moja poruka je od početka bila – mladi mogu na stepenicama da nauče nešto novo, stariji da se podsete, a najmlađi da nauče prva slova”, ističe Hegediš.

Prema njegovim rečima, stranke ga sada zovu da im predstavi kako je to uradio.

"Ljudi, šta vam nije jasno. Vama u programima piše zaštita životne sredine. Daj mi primer kako si to realizovao. A nisi, samo si tako napisao. Izađite, skupite se i očistite Zemunski kej. Reciklaža je u celom svetu veliki biznis. Napravili smo i postavili kante uz stepenice da ljudi mogu da čuvaju prirodu. Kod kuće opušak sigurno ne baciš na pod, nego u kantu. A stranke će reći ‘nemamo novca za to’. Stani, nemate za tri kese? izaiete na kej i pokupite flaše i smeće. Ne znam da li bih mogao sa njima, ne bih da prljam sebe i svoje ime. Mislim, nisam ja sad stvorio neko ime, ali sam nešto kao uradio", dodaje on.

Hegediš navodi da je tokom te dve godine prošao kroz niz zavrzlama sa opštinom i nadležnim javnim komunalnim preduzećima oko dozvola za rad i izlaska na teren. Kako kaže, “dok im ne sedneš na kičmu – ništa”.
Foto: B92
“Pisao sam nedavno JKP ‘Javno osvetljenje’ zbog rasvete koja nije radila. Odgovor je bio ‘da, da, videli smo i primili k znanju’. Od tada je prošlo nekoliko meseci. Za to vreme smo na stepenicama imali i neke manifestacije, a svetlo treperilo kao da smo u disko klubu. Ovo je lokacija koja stvarno povezuje donji i gornji deo Zemuna, deca idu dole u školu, neko ide na posao... Prosto je neverovatno da je tamo potpuno mrkli mrak”, ističe Hegediš.

Osim toga, u isto vreme je pisao i JKP “Gradsko zelenilo” zbog rastinja koje je tokom leta toliko naraslo da je stepenicama jedva moglo da se prolazi. Odgovor je glasio: “Površina se ne nalazi na redovnom spisku površina za redovno održavanje, obratite se nadležnim institucijama”.

“Zvao sam ih više puta i nikada nisu izašli jer kažu da nisu nadležni. Onda sam preko Fejsbuka pozvao ljude da im pišu i zovu ih da izađu. Posle su me neki zvali, pisali mi… Kao ‘ja mogu da ti pomognem’. Rekoh, vidi, ne vi pomažete meni, nego svima nama da tamo može da se prođe. Tu mi se javio i Filip Vukša, pitao koja ulica, šta i kako. Urgirao je valjda gde treba i posle dva dana svetlo je popravljeno. Rekao je kad ste učinili toliko za sređivanje stepenica, to je najmanje što mogu da učinim”, navodi Hegediš.

Inače, Filip Vukša je još kao 15-godišnjak počeo svoju borbu za lepši Beograd i već godinama sređuje svoj grad, šalje prijave nadležnim insitucijama, zovu ih da izađu na teren ili sam sređuje šta treba, zbog čega je jednom dobio i kaznu na 60.000 dinara.

Nekoliko dana nakon svetla na “Kalvaricama” je sređeno i zelenilo.

“Za to ne znam ko je urgirao. Došli, izašli su i uradili. Ne znam ko je. Neverovatno mi je da ti tek posle dva-tri meseca, posle toliko cimanja i dopisa drugih izađeš i to uradiš. Moralo je mnogo ranije. Moraš da im bukvalno sedneš na kičmu, a to je njihov posao. Moraš bukvalno da ih prozivaš da bi nešto uradili za šta su nadležni”, kaže 33-godišnji Hegediš.

Kroz nešto slično Hegediš je prošao i 2015. godine kada je počela priča o sređivanju stepenica.

Ideju za ispisivanje imena poznatih Zemunaca na stepenicama za Kalvariju okačio je na Fejsbuk i napravio stranicu “Zemunci za stepenice”, nakon čega su ga iz opštine zvali na sastanak.
Nenad Hegediš. Foto: B92
“Došao sam tamo, predstavio ideju, pokazao im nacrte i rekao – prva stavka je da je to projekat građana, ne može da bude ništa politički. Oni su rekli ‘ok, sviđa nam se, ajde da renoviramo’ i otrčali odmah kod predsednika opštine da mu se pohvale… Prolazili su meseci, zvao sam ih svakog dana telefonom, raspitivao se… Ništa. To se odužilo. Rekao sam, dobro, ajde da nađemo neko treće lice. Otišao sam u turističku organizaciju i rekao ‘druže, samo mi dozvola treba, pare mi uopšte nisu potrebne, sve ću sam, samo dajte dozvolu’. Opet je prošlo nekoliko meseci. Na kraju smo bukvalno upali u neku kancelariju u opštini. ‘Ljudi, slušajte, samo dozvola’. Posle tri dana su me zvali i rekli ‘ok’. ‘A dozvola, papir?’ ‘Ma predsednik je odobrio, niko ne sme da vas dira’. Dakle, predsednik je rekao da može i to je to. Ako dođu komunalci, mi nemamo nikakav papir, sve se završilo na tom nekom burazerskom dogovoru”, kaže Hegediš.

“Morao sam potom da odem na sastanak da vide šta će da piše tamo. Ne možeš baš da pišeš šta ti želiš. Čitali su spisak poznatih Zemunaca i došli do Siniše Kovačevića. ‘Je l’ ovo onaj naš pevač što smo ga prošle godine imenovali za zaslužnog građanina Zemuna?’ ‘Ne, gospođo, to je Saša Kovačević - pevač, ovo je dramski pisac Siniša Kovačević’. Takođe, bilo je nemojte političare i ‘nemojte samo Šešelja’. Rekoh ‘ne brinite, nećemo političare uopšte, a Šešelj i nije Zemunac, on živi u Batajnici’”, dodaje on uz osmeh.

Kako navodi, problem za sređivanje stepenica bio je i u tome što je iz nepoznatog razloga njihova donja polovina u nadležnosti Direkcije za puteve, a gornja Direkcije za imovinu. Sličan problem trenutno ima Gardoš, jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija čitavog Beograda, koji takođe nije ni u čijoj nadležnosti, pa tamo niko ne čisti.

Nakon više od šest meseci počela je i sama akcija čišćenja i farbanja stepenica. Trajala je 21 dan. Hegediš o tome kaže: ‘Ne možeš da veruješ šta smo sve našli, špriceve, đubre...”

“Moram da naglasim da smo se sami organizovali, skupili ekipu, sami skupili pare… Niko mi ništa nije dao, niti su me iz opštine uopšte pitali da li mi nešto treba. Ljudi na Fejsbuku ili gde već misle da je to opština ili da nam ne znam ko pomaže. Mi smo obična grupa ljudi koja niti je registrovana, niti ništa, samo želimo da doprinesemo da se nešto dešava. Da doprinesemo da se razvija tvoja ulica, tvoj park, tvoj grad”, kaže Hegediš.
Foto: B92
Hegediš navodi da on i njegova ekipa dve godine kasnije i dalje sami čiste stepenice.

“Jedino kad dođe zima oni dođu i bace so. Kad god su neke manifestacije, padne lišće, zaprlja se… izađemo sami i očistimo. Sledeće godine bi trebalo da se ponovo ofarba sve i uradi, što ćemo sigurno i uraditi. Glupo bi bilo da propadne čitav naš trud”, ističe Hegediš.

U međuvremenu je na stepenicama organizovano više humanitarnih akcija i manifestacija.

“Prodavali smo fotografije Zemuna i tako skupljali pare za Osnovnu školu ‘Radivoj Popović’ za decu sa govorno-jezičkim problemima, kao i za OŠ ‘Veljko Ramadanović’ za učenike oštećenog vida. Skupili smo 40.000 i 30.000 dinara, od toga kupili dva tableta i šest dušeka”, kaže Hegediš.

Takođe, za decu je organizovana predstava mađioničara Igora Trifunova, za odrasle stendap Darka Mitrovića iz "Razgibavanja", postavljene su kante koje su sami napravili, organizovano skupljanje čepova u akciji “Čep za hendikep”, a utorkom uveče na stepenice dolaze ljudi iz čitavog grada i treniraju.

“Zamisao i jeste bila da stepenice budu mali amfiteatar gde će se ljudi okupljati, održavati predstave…”, navodi Hegediš.

Na pitanje o budućim planovima Hegediš kaže da razmišlja o tome da se sledeće godine registruje kao nevladina organizacija ili grupa građana kako bi mogao da konkuriše za neke projekte.

“Novac je naravno problem, sami sve skupljamo... Ima ideja, ima ljudi, uključuju se. Krenuo sam kao jedinka, a nisam ništa. Nit sam istoričar, nit sam hroničar, nit dizajner, nit pisac. Ljudi su se sami javili. Javio se istoričar i hroničar Branko Najhold, koji je pomogao da izaberemo zaslužne Zemunce za stepenice. Javila je Milica koja fotografiše, javila se Nataša Čulina koja je likovni umetnik, javio se dizajner koji je uradio tablu sa informacijama o akciji na stepenicama. Sve sami”, ističe Hegediš.
Foto: B92
Osim toga, postoje planovi i za sređivanje laguma ispod Kalvarije - širom brda postoji nekoliko ulaza u brdo i hodnika ispod zemlje, moguće je ući na jedan ulaz, a izaći na neki potpuno drugi. Međutim, lagumi, tj. bunkeri kako ih građani nazivaju, trenutno su puni đubreta, špriceva i koječega.

“To bi moglo da bude baš interesantno turistima, oni to vole. Ali treba nam neko stručan. Imamo volju, ljude koji bi da volontiraju… Samo treba neko stručan”, kaže Hegediš.

Hegediš kaže i da je ideja oduvek bila da se ljudi povežu, rade i motivišu da nešto promene u svojoj zajednici, a ponavlja i nekoliko stihova koje prve vidite kada uđete na sajt Kalvarice.com.

Dodaš Zemunu malo boje,
i stvari mnogo bolje stoje.
Vratiš tako ljudima osmeh na lice,
vidiš šta sve mogu samo jedne stepenice.


Slobodan Maričić

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

121 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: