„Znate, nikada nisam upoznao svog dedu, ni sa majčine ni sa očeve strane“, počinje za „Njujorker“ svoju priču Rafi Kačadourijan, Jermen. „Zato je tu ulogu dosta dobro igrao Nišan Tususian, farmaceut iz Kvinsa koji je pomogao mom ocu da imigrira u Njujork. Došao bi kod nas u kuću i ostajao danima, vodio mene i sestru u šetnje u kojima smo skupljali lišće i gledali ptice“.
Gospodin Nišan, kako su ga zvali, često je provodio popodneva čitajući Britaniku i bio je tih i nežan čovek, bez bilo kakvog dodira sa okrutnošću na bilo koji način.
„Otac mi je jednom dao njegove memoare, otkucane na sedam strana na lošem engleskom. Tih sedam strana, koje sada leže zaboravljene na dnu kakve fioke, naslovljene su ’Beg od Turaka'“, ističe Kačadourijan.
Nišan u njima piše da je prodavnica njegovog oca zapaljena kada je rat izbio, poput stotina drugih prodavnica Jermena. Neki od njegovih rođaka su odmah napustili zemlju, ali su dve sestre i troje braće ostali. Jedan od njih, Hagop brzo je uhapšen i ubijen, Vahan je uhapšen zbog nošenja pištolja, dok je treći brat Dikran završio u zatvoru zbog članstva u političkoj partiji. Zbog toga, Nišan je bio jedini na očevoj sahrani.
„Rašid, novi gradonačelnik njegovog rodnog grada u saradnji sa lokalnim ogrankom Komiteta za Uniju i progres, partije koja je u to vreme kontrolisala Otomansko carstvo, formirao je 11 bataljona čiji su članovi bili najgori primerci lopova, ubica, dezertera i sličnih ljudi“, navodi Nišan.
Prema njegovim rečima kasnije je 11. bataljon postao poznat kao 'Koljački bataljon'
„Kada je naša majka tokom deportacije došla da nas ludački izljubi poslednji put bila je samo u belom donjem vešu, nije bilo nakita, zlata ni skupe odeće. Nismo bili svesni šta se dešava, bili smo samo deca...“, piše gospodin Nišan.Krajem 19. veka u Otomanskom carstvu živelo je 2,5 miliona Jermena i Rusija ih je ohrabrivala u njihovim zahtevima za autonomijom jer je želela da oslabi snagu Porte.
Sa druge strane, otomanska vlada je kod Kurda podsticala anti-jermenska osećanja pa su zbog toga, kao i zbog podizanja poreza, Jermeni podigli ustanak. Kurdske paravojne snage i vojska Otomanskog carstva su te 1894. godine pobile na hiljade Jermena i spalile mnoga sela. Procenjuje se da je tada ubijeno između 100.000 i 300.000 Jermena.
Pokret "Mladi Turci" došao je 1908. godine na vlast i pokrenuo čitav niz mera protv Jermena. Taj pokret je sebe nazivao Komitet za zajedništvo i progres (CUP), a Turska propaganda je u to vreme prikazala je Jermene kao sabotere i prorusku “petu kolonu”.
Godinu dana kasnije u Adana masakru ubijeno je između 10.000 i 30.000 Jermena.
Onda je došao „Veliki rat“ u koji su Rusija i Turska ušle kao neprijatelji. U decembru 1914. ministar rata Enver Paša došao je na genijalnu ideju da na zimu preko Kavkaza udari na Rusiju kako bi ponovo osvioji teritorije izgubljene nakon rata 1877. godine. Turska vojska je doživela težak poraz u tom pohodu, a Paša je kao krivce za to proglasio Jermene jer su, kako je naveo, svi iz te oblasti stali uz Rusiju.
Zbog toga je u februaru te godine naredio da se svi jermenski vojnici u vojci Otomanskog carstva demobiliziju i priključe bataljonu rada iz straha „da ne počnu još više da sarađuju sa Rusima“. Iako su neko vreme korišćeni za rad, velika većina tih vojnika je na kraju likvidirana.
Nakon toga, u aprilu Dževdet Bej, komadant vilajeta Van i brat Envera Paše, zatražio je od grada Vana da pošalje 6.000 jermenskih vojnika da se bore na strani Otomanskog carstva. Jermeni su smatrali da je to zamka i ponudili 500 vojnika i novac za ostale, što je Bej smatrao kao početak pobune. On je na kraju bio odgovoran za velike zločine i masakre počinjene u Vanu kao odmazde.
Većinu ubistava izvršila su kurdska plamena, a osim toga, veliki deo ljudi umro je od gladi li žeđi na „marševima smrti“ kroz pustinje Sirije i Mesopotamije u kojima su odmah likvidirani bi samo na trenutak posustajali.
Umirali su od bolesti, gladi ili od metka.
„Putevi, kao i sama reka Eufrat, prepuni su leševa, a oni koji su preživeli osuđeni su na sigurnu smrt. To je plan da se istrebi čitav Jermenski narod“, pisao je tada „Njujork Tajms“.
Sjedinjene Države, koje su u to vreme i dalje bile neutralne (u rat su ušle tek 1917. godine) osudile su taj “zločin protiv čovečnosti”, što je bio prvi put da je korišćen taj sada, nažalost, veoma poznat izraz.
Osim toga, 25 koncentracionih logora je formirano za one koji bi ipak preživeli teške marševe kroz pustinju, dok je, pritom, Otomansko carstvo donelo zakon po kojem može da prisvoji svu napuštenu imovinu Jermena.
Prema navodima preživelih, vojnici Otomanskog carstva i pripadnici kurdskih paramilitaraca su Jermene spaljivali, bacali ih u more i davili, a postoje i podaci o korišćenim otrovima i gasovima, kao i o medicinskim eksprimentima.
Zbog čega se onda, pored svega toga, baš 24. april obeležava kao dan kada je izvršen masakr? U noći između 23. i 24. aprila 1915. godine, na Crvenu nedelju, kako su je Jermeni nazvali, otomanska vlada okupila je i zatvorila oko 250 jermenskih intelektualaca i lidera u Konstantinopolju. Oni su kasnije prebačeni u dva centra u Ankari gde je većina likvidirana.
Prvi svetski rat se završio tako kako se završio, a u vlasništvu Jermenije ostao je samo mali deo njihove stare teritorije. Turska (zapadna) Jermenija nestala je sa svih mapa.
Nekoliko desetina visokih zvaničnika Otomanskog carstva izašlo je pred sud 1919. i 1920. godine zbog počinjenih zločina. Lokalni gradonačelnik Mehmed Kemal, proglašen je krivim i obešen zbog masovnih ubistava Jermena u centralnoj oblasti Anadolije Jozgatu, dok su najviši zvaničnici pokreta Mladi Turci, “Tri Paše”, tada već pobegli u inostranstvo. Oni su osuđeni su na smrt u odsustvu.
Iako tačan broj nije nikada utvrđen veruje se da je između milion i milion i po Jermena ubijeno do 1922. godine u, kako se navodi, prvom genocidu u 20. veku.
Sa druge strane turski istoričari govore o „nekoliko stotina hiljada ubijenih koji su stradali u građanskom ratu u kojem je bilo žrtava na obe strane“. Turska vlada nikada nije priznala termin „genocid“.
Oni priznaju da su se tokom Prvog svetskog rata desila ubistva, ali negiraju da su Jermeni sistematično ubijani i naglašavaju njihove veze sa Rusijom, kao i napade Jermena na muslimane. Broj ubijenih koji navode je oko 300.000, naglašavajući da je u ratnim sukobima takođe ubijeno i mnogo muslimana.
Međutim, kako ističe Međunarodno udruženje stručnjaka koji pručavaju genocide (IAGS), broj mrtvih prelazi milion.
U pismu poslatom turskom premijeru Redžepu Tajipu Erdoganu 2005. godine IAGS navodi da “samo žele da napomenu da nisu samo Jermeni ti koji priznaju genocid, već da je to i preovlađujući stav i među ljudima koji se bave proučavanjem genocida”.
Inače, Rafael Lemkin, poljski advokat koji je skovao termin “genocid” 1943. godine naveo je zločine protiv Jermena pored nacističkih zločina nad Jevrejima kao primere tokom svojih istraživanja.
Član dva UN konvencije o genocidima iz decembra 1948. godine opisuje genocid kao izvršenje dela sa ciljem namernog potpunog ili delimičnog uništavanja nacionalnih etničkih, rasnih ili religijskih grupa. Za razliku od etničkog čišćenja gde je cilj da se teritorija “očisti” od određene grupe ljudi kod genocida je cilj fizičko istrebljenje.
Mnogi istoričari veruju da jeste bilo te namere i sistematičnog ubijanja, ali tu su i oni koji se trude da to pobiju.
Među drugom grupom je profesor i istoričar sa Univerziteta Prinston, Bernard Luis, koji je 2002. godine naveo da je ono što se desilo Jermenima rezultat masovne jermenske pobune protiv Turaka koja je počela još pre nego što je izbio rat.
„Veliki broj Jermena, uključujući i članove oružanih snaga, prešlo je granicu i pridružilo se ruskim snagama u invaziji Turske. Jermenske snage su zapravo zauzele grad Van i držale ga neko vreme sa namerom da ga predaju tadašnjim okupatorima Turske. Osim toga, gerilske borbe bile su širom Anatolije“, ističe Luis.
Prema njegovim rečima, postoje jasni dokazi o odluci turske vlade da deportuju jermensku populaciju iz osetljivih oblasti, što se odnosilo na čitavu Anadoliju, ali ne postoje dokazi o odluci da se počini maskr.
„Masakre su izvršile kurdske paramilitarne snage kao odgovor za sve što su oni preživeli u brojnim slučajevima. Ukoliko napravimo paralelu sa holokaustom u Nemačkoj, kao što se to često čini, moraćemo da pretpostavimo onda da su i Jevreji u Nemačkoj bili umešani u pobunu protiv države, sarađujući sa saveznicima protiv Nemaca“, ističe stručnjak za istoriju islama i odnose islama sa zapadom, navodeći da je povlačenje te paralele apsurdno.
Jermenija međutim tvrdi da su događaji tokom masovnih ubistava bili planirani i da se mogu samo nazvati genocidom, a taj stav su 1985. i 1986. zauzele i Ujedinjene nacije, da bi ubistva Jermena kao genocid godinu dana kasnije priznao i Evropski parlament.
Kako se navodi, problem u zahtevu Jermena da Turska prihvati genocid je što se Konvencija UN o genocidima iz 1948. godine ne može primenjivati retroaktivno.
Do sada je 23 država priznalo ubistva Jermena kao genocid, među kojima su najvažnije Rusija i Francuska, koja je čak 2006. godine donela i zakon prema kojem je negiranje genocida nad Jermenima postalo nezakonito.
SAD su tokom boravka Ronalda Regana u Beloj kući prihvatile termin genocid ali su ga povukle nakon besa Turske, njihovog saveznika u NATO. Zbog toga, kako ističe “Gardijan”, Barak Obama koristi izraz Meds Yegher – što je Jermenski naziv za “veliku nesreću”, sličan jevrejskom shoah za holokaust.
Osim toga, postoje i neke države koje su na pola puta do priznavanja, a jasno negiranje je retko osim u slučaju Turske i Azerbejdžana.
Pored pitanja “Jermenskog genocida” u odnosima Turske i Jermenije postoji još jedan problem. Turska je 1993. godine zatvorila granicu između te dve države zbog nerešenog sukoba u Nagorno-Karakhu, azerbejdžanskoj regiji sa većinski jermenskom manjinom.
Jermenija je i pored toga pokušala da poboljša odnose i postigne pomirenje bez postavljanja uslova, čak i po pitanju genocida, ali nacrt sporazuma iz 2009. godine nikada nije ratifikovan upravo zbog te sporne oblasti u Azerbejždanu. Tako su se dva problema pomešala i rezultat je blokada odnosa.
Početkom 2005. godine jermensko pitanje ponovo je aktuelizovao turski nobelovac Orhan Pamuk koji je u jednom turskom njuz magazinu rekao da je Tuska odgovorna za genocid nad Jermenima. Pamuk je zbog svojih izjava optužen za uvredu turskog imena i turske vojske i izveden je na sud. Oslobođen je svih optužbi.
Nakon toga, početkom 2007. godine u Istanbulu ubijen je novinar Hrant Dink urednik jermenskog lista „Agos“ koji je javno istupao protiv negiranja genocida, ali i protiv nekih nastojanja jermenske dijaspore da isti iskoristi u političke svrhe.
Njemu je više puta suđeno na osnovu istog zakona po kome je suđeno i Pamuku, a često se nalazio na meti pretnji turskih nacionalista. Ubio ga je šesnaestogodišnji turski nacionalista, a ceo slučaj je duboko uzburkao tursku javnost i ponovo aktualizovao priču oko genocida. Ubica, Ogun Samast, osuđen je na skoro 23 godine zatvora zbog ubistva Dinka.
Papa je predvideo zločine počinjene nad Turcima i muslimanima tokom Prvog svetskog rata i samo je naglasio patnje hrišćana, naročito jermenskog naroda, istakli su tada iz Ministarstva inostranih poslova Turske.
Promene odnosa prema Jermenskom pitanju nisu tako retke u Turskoj poslednjih godina. Tako, na primer, liberalni intelektualci ispituju zvaničan stav države i priznaju genocid. Pojavile su se i mnoge knjige koje se bave tim pitanjem, knjige koje pritom studenti uče na univerzitetima.
Ceremonije pomirenja održane su u bivšim jermenskim oblastima sa Kurdima, čiji su preci ubijali svoje hrišćanske susede, postoji i rastuće priznanje postojanja nekoliko hiljada “islamizovanih” jermena, potomaka preživelih, a obnovljene su i neke Jermenske crkve.
Sve to u Turskoj da, ali upotreba reči „genocid“ – ne.
Što se Srbije tiče, postoji inicijativa da u skupštinsku proceduru uđe rezolucija o genocidu nad Jermenima.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Dvogodišnja Danka Ilić nestala je u utorak oko 13.45 sati u okolini Bora i za njom se traga. Iz Gorske službe spasavanja kažu za TV Prva da nestalo dete traže sistematski, ali da zasad nema rezultata.
Predsednik Kine Si Đinping upozorio je holandskog premijera Marka Rutea da ne stvara "tehnološke barijere", nakon odluke Holandije da uvede kontrolu izvoza opreme za mikročipove.
1461 - U najkrvavijoj bici Rata dveju ruža u Engleskoj, oko 36.000 vojnika pod zastavom dinastije Jork porazilo je kod Toutona, blizu Jorka snage od oko 40.000 vojnika dinastije Lankaster, osiguravši time engleski presto Edvardu IV.
Teniski sudija iz Tunisa Abderahim Garsalah, koji je suspendovan zbog unošenja pogrešnih rezultata na mečevima, izgubio je žalbu pred Sudom za sportsku arbitražu (CAS).
Rat u Ukrajini – 763. dan. Rusija je pojačala vazdušne napade na Ukrajinu i lansirala 190 raketa različitih tipova, 140 dronova "šahed" i 700 vođenih avio-bombi za samo nedelju dana, saopštio je Kijev.
1461 - U najkrvavijoj bici Rata dveju ruža u Engleskoj, oko 36.000 vojnika pod zastavom dinastije Jork porazilo je kod Toutona, blizu Jorka snage od oko 40.000 vojnika dinastije Lankaster, osiguravši time engleski presto Edvardu IV.
Rat u Ukrajini – 763. dan. Rusija je pojačala vazdušne napade na Ukrajinu i lansirala 190 raketa različitih tipova, 140 dronova "šahed" i 700 vođenih avio-bombi za samo nedelju dana, saopštio je Kijev.
Francuski ministar unutrašnjih poslova Žerald Darmanin naredio je u četvrtak šefovima policije da rasporede snage bezbednosti ispred svih katoličkih i protestantskih crkava tokom Uskrsa.
U prvoj sezoni srpskog MasterChefa bili smo svedoci brojnih emotivnih rolerkostera. Pamtićemo suze mnogih takmičara, najviše Milane, Anamarije i Gordane.
Dok je sa takmičarima razgovarala o sukobima i generacijskom jazu, voditeljka Irina Vukotić prisetila se jedne rečenice koju su Ognjenju mnogi zamerili.
Pred Irinom Vukotić, našao se veoma zanimljiv sastav gaostiju – pobednica prvog MasterChef Srbija, Tanja Simić, trećeplasirana Ivana Ćorović i Nemanja Alempijević.
Istraživanje Francuske nacionalne agencije za lekove i bezbednost zdravstvenih proizvoda pokazalo je da korišćenje hormonskih kontraceptivnih pilula povećava rizik od tumora na mozgu.
Konzumiranje namirnica s hranjivim materijama poput kalijuma i magnezijuma pored toga što je korisno za celokupno zdravlje može pomoći i pri snižavanju krvnog pritiska.
U Kraljevskom dvoru u Beogradu danas je održana projekcija istorijskog dokumentarno-igranog filma "33 anđela" o tragičnoj sudbini srpske dece zatočene u nacističkim logorima u Norveškoj.
Igor Jurić revealed new details of the investigation in the case of the missing Danka Ilić, explaining why the field search was suspended after 27 hours, reports Blic.
Three people were injured on Wednesday in an incident caused by supporters of the Kurdistan Workers' Party (PKK) at France's Charles de Gaulle airport in Paris.
Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu na odseku Industrijskog dizajna, čuva pravu riznicu kreativnih mladih ljudi koji su svojim idejama preskočili i granice naše zemlje.
Argentinski predsednik Havijer Milei nazvao je kolumbijskog kolegu "teroristom-ubicom", što je dovelo do diplomatskih proterivanja iz ove andske zemlje.
Pacijentima obolelima od raka zabranjeno je da odlaze na lečenje uprkos tome što se njihova imena pojavljuju na ovlašćenim listama odlazaka, dok oni koji imaju dobre veze beže.
Komentari 12
Pogledaj komentare