Bageri u "Aleji šajkača"

Novinarka "Glasa Slavonije", Marija Molnar, podseća da u hrvatskom Ministarstvu za zaštitu životne sredine odavno postoji rešenje o tome da groblje nije legalizovano i da treba da se sruši. Vlasnici nadgrobnih spomenika su pre dolaska bagera sami uklonili šajkače i napise, ali su sada spremni da posmrtne ostatke premeste u Srbiju ili u Republiku Srpsku. "Nakon što se u javnosti doznalo da su među pokopanima šestoro njih stradali kao srpski dobrovoljci iz 1992. godine u Bosni, jedan u prometnoj nezgodi 1992. u blizini Vukovara, jedan od mine koja mu je eksplodirala u ruci iste godine, situacija se dodatno zakomplicirala, jer je 14 predratnih vlasnika dobilo zamjenske parcele ili ih se isplatilo u novcu. Troje preostalih bili su tema nedavnog sastanka srpskih političkih predstavnika s premijerom Ivom Sanaderom koji je rezultirao zaduženjem lokalnim političkim strukturama da ovaj problem u Vukovaru riješe. Na ulazak bagera prošlog mjeseca na groblje i početak obnove kuće Miće Končara, posljednjeg vlasnika koji ne želi van ove lokacije, priču je ponovo razbuktao do neželjenih razmjera", kaže Mara Molnar.

Zastupnik Samostalne demokratske srpske stranke u hrvatskom Saboru, Milorad Pupovac, kaže za B92 da su njegova stranka i srpska zajednica u Istočnoj Slavoniji učinile sve što je u određenom trenutku tražila hrvatska vlada, a to je da na groblju ne budu nikakva znamenja ili tekstovi koji bi mogli da vređaju druge gradjane Vukovara, posebno hrvatske nacionalnosti.

Pupovac smatra da je time ispunjeno sve što su Srbi i Vlada smatrali neophodnim, i predlaže da ovo groblje postane deo Starog pravoslavnog groblja u Vukovaru, na čijem se rubu i nalazi: "Da nam se sačuva posebnost i činjenica da tamo jesu sahranjeni pripadnici jugoslavenskih, odnosno srpskih vojnih formacija. Svaki pokušaj da se to briše smatramo ne samo povredom obitleji, ne samo skrnavljenjem groblja, nego istovremeno i pokušajem da se izbriše činjenica da je rat bio u Hrvatskoj, da su groblja na obema stranama i barem na tom mjestu, kad već ne na drugim mjestima srpskih grobalja nema obilježenih, čak ni ne znamo gde su oni koji su ubijeni nakon Oluje, barem da se na tom mjestu sačuva simboličko i faktičko prisustvo onih koji su poginuli u ratu u Vukovaru i Hrvatskoj sa srpske strane."

Mara Molnar dodaje da su se na sednici Gradskog veća Vukovara prošle nedelje, prilikom rasprave o sudbini "Aleje šajkača" obilato koristili izrazi "četnička bagaža", ustaše i slično. Da je "Aleja šajkača" samo jedan od nerešenih imovinskih srpsko-hrvatskih problema, govori i slučaj crkve u Kistanju. "Postavlja se, naime, pitanje koji su kriteriji za rušenje, a iz svega dosad viđenog, definitivno slijedi zaključak da su Hrvati u ovom slučaju u prednosti. U situaciji kada se svaki potez hrvatske vlasti mjeri i gleda povećalom iz Brisla, Hrvatska će morati oba ova problema riješiti s pojačanim trudom, velikom dozom tolerancije i načelom pravednosti za sve", kaže Mara Molnar.

Ovu katoličku crkvu su bez dozvole, na privatnom posedu, podigli Janjevci sa Kosova. Zemljište je u vlasništvu građana srpske nacionalnosti, ali oni, za razliku od Srba iz Vukovara, nisu dobili parcelu u zamenu niti novac.