Srbija u NATO okruženju

Info

Izvor: Svetlana Paliæ

Sreda, 31.03.2004.

11:59

Default images

Posle prijema sedam zemalja bivšeg istočnog bloka u NATO (Estonija, Letonija, Litvanija, Slovenija, Slovačka, Rumunija i Bugarska) Srbija i Crna Gora našla se u potpunom okruženju Severnoatlantske alijanse. Mađarska, Rumunija, Bugarska, Italija, koje su punopravne članice, Albanija, Hrvatska i Makedonija, koje su u „Partnerstvu za mir“, uz Kosovo i Bosnu gde su instalirane NATO mirovne trupe, ostavile su SCG potpuno izvan atlantskih integracija.

Najveće posledice koje Srbija i Crna Gora trpi zbog toga što još nije u „Partnerstvu za mir“ jesu političke i bezbednosne, ali nisu zanemarljive ni ekonomske posledice, slažu se svi sagovornici „Blica“.

Ono što takođe ističu jeste da je pogrom nad Srbima na Kosovu 17. marta mogao da bude izbegnut da je NATO „na vreme“ shvatio da je i u njegovom interesu da Srbiju i Crnu Goru primi u „Partnerstvo za mir“.

Zašto smo još uvek, kako se izrazio, „crna mrlja na balkanskoj mapi zemalja povezanih sa NATO“, za „Blic“ objašnjava i Goran Svilanović, ministar spoljnih poslova SCG.

- U „Partnerstvu za mir“ nismo jer nismo ispunili uslove koji su definisani pre više od godinu dana. Prvi je hapšenje i izručenje svih onih koje je Tribunal u Hagu optužio za ratne zločine. Posebno, još uvek postoje ozbiljne sumnje kod naših partnera u NATO da u delu bezbednosnog aparata u našoj zemlji postoje ljudi koji bi mogli da pomognu da on (Ratko Mladić, op. a.) bude uhapšen, ali aktivno rade na tome da se to ne dogodi. Drugi uslov je okončanje sudskog postupka koji se vodi protiv nekoliko zemalja članica NATO zbog bombardovanja naše zemlje - kaže Svilanović.

Kandidat za ministra inostranih polova i lider SPO Vuk Drašković kaže da u „Partnerstvu za mir“ nismo „zato što se u Srbiji dešava renesansa antisrpskog i antidemokratskog kolektivnog mišljenja, pa se nacionalni zločinci i štetočine promovišu u heroje“.

- Posledice su katastrofalne. Sa ovakvom politikom, kakva je danas, niti ćemo odbraniti Kosovo niti ostatak Srbije. Vojislav Koštunica mora da shvati da Srba nema i neće ih biti svuda tamo gde ih „štite“ SPS i SRS. Ne može se braniti Kosovo, uz podršku stranke koja hoće da srpsko nacionalno pitanje na Kosmetu reši onako kako ga je rešila i u pokojnoj Srpskoj Krajini: da tamo Srba i ne bude. Da smo 17. marta bili u „Partnerstvu za mir“, zločina počinjenih 17. i 18. marta ne bi ni bilo, jer bi albanski teroristi znali da udaraju ne samo na Srbe i Srbiju nego i na saveznike Srba i Srbije. To što 17. marta nismo bili u „Partnerstvu za mir“, krivica je prethodne vlade, koja je verovala da je moguće, istovremeno, biti protiv SPS. Greška Koštuničine vlade je u tome što veruje da će uz podršku SPS i SRS pridobiti naklonost međunarodne zajednice. To je užasno loša procena. Nedopustivo loša procena - ističe Drašković.

Prvoslav Davinić, nacionalni koordinator pri Paktu za stabilnost jugoistočne Evrope, kaže za „Blic“ da to što nas ne primaju predstavlja signal da nas zapadne zemlje još uvek drže u nekoj vrsti izolacije, što, po njegovom mišljenju, nije konstruktivan pristup i nije ne samo u našem interesu nego nije ni u interesu NATO.

- Mislim da je i u njihovom, kao i u našem interesu, da što pre uđemo u tu organizaciju. Kosovo je stecište kriminala, narko-mafije, trgovine ljudima, trgovine ženama, trgovine oružjem... Narko-mafija sa istoka preko Kosova šalje drogu u zapadnu Evropu i Severnu i Južnu Ameriku. Nestabilnost na Kosovu, tako ugrožava i zapadne zemlje, zato bi naš partnerski odnos sa NATO bio na obostranu korist - kaže Davinić.

I Veljko Kadijević, generalni sekretar Atlantskog saveta SCG, veruje da bi se pitanje Kosova i Metohije drugačije rešavalo i da ne bi došlo do ovoga do čega je došlo na Kosovu da smo već nekoliko godina u „Partnerstvu za mir“.

- Bilo kakav problem drugačije bi se rešavao, partnerski, za stolom. Naša država bila bi deo sistema bezbednosti gde se onda stvari drugačije rešavaju kad ste unutra. Događaji od 17. marta mogli su da budu izbegnuti ili je ishod mogao da bude drugačiji da je SCG u „Partnerstvu“ - kaže za „Blic“ Kadijević. - Situacija na Balkanu je još uvek nestabilna, a bila bi stabilnija kad bi SCG bila primljena u „Partnerstvo za mir“. Nestabilnost na Kosovu, kakvu smo nedavno videli, krije u sebi opasnost da se proširi na jug Srbije i u Makedoniju.

On ističe da bi „sve to moglo da se spreči našim partnerskim odnosom sa NATO“. Kadijević smatra da bi, da smo u „Partnerstvu za mir“, odnosi u državnoj zajednici bili stabilniji.

- Bili bismo tada na dva koraka od EU, jer prvi je „Partnerstvo“, drugi NATO, a treći EU. U toj perspektivi, odnosi između Srbije i Crne Gore bili bi relaksiraniji, ali i čvršći. Takođe, problemi na Kosovu rešavali bi se za stolom, u okviru sistema, i na njega bi se drugačije gledalo - kaže Kadijević.

U ekonomskom pogledu, izostajanje iz „Partnerstva za mir“ za SCG znači pre svega gubitak investicija.

- SCG nema direktnih ekonomskih posledica od izostanka iz „Partnerstva za mir“, ali ima veoma važnih indirektnih. Mi smo radili jednu studiju iz koje se vidi da, na primer, zemlje koje sad ulaze u NATO, a pre nego što su ušle u „Partnerstvo za mir“, nisu mogle da se pohvale velikim investicionim ulaganjem. Onog trenutka kad su ušle u „Partnerstvo“, u očima zapadnih zemalja viđene su kao zemlje u kojima postoji politička i svaka druga stabilnost i investicije su se udvostručile, utrostručile, a u pojedinim zemljama i više puta povećale. Nema ulaganja u zemlju koja ima loš bezbednosni bonitet- kaže Davinić.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: