Dama burne karijere

Info

Izvor: V. Koprivica

Sreda, 31.12.2003.

10:12

Default images

Podgorica - Medijska ličnost broj jedan u izboru magazina Vreme skoro nije ni ranije bila anonimna. Podgoričani, posebno oni koji su se bavili folklorom kao i ona, svoju sugrađanku pamte kao atraktivnu plavušu, što ona i danas jeste, koja izvanredno pleše i pjeva. Godinama se bavila folklorom. Sportisti je znaju kao uspješnu sportistkinju. Bila je prvakinja Crne Gore u trčanju na sto metara, vrijedne rezultate ostvarila je u skoku uvis, solidno je igrala rukomet.

Jedni su je znali kao suprugu visokog crnogorskog policijskog funkcionera, komšije kao kulturnu i dobru domaćicu, kolege u Medicinskom zavodu, gdje je radila 27 godina, kao marljivu radnicu i dugogodišnju predsjednicu Sindikata zdravstvenih radnika Crne Gore. Završila je gimnaziju u Podgorici, studirala istoriju i geografiju u Nikšiću. Dobro je pamte i saobraćajci. Pošto joj je majka Bjeloruskinja ("Otac mi je u Zagrebu bio na Vojnoj akademiji, tamo se i vjenčao sa majkom") - muku muču kako da upišu njena tri imena, pa je najčešće pitaju "može li ti skraćeno"...

Njen nemirni duh i energija, a iznad svega ljubav prema Crnoj Gori, "učlanili" su je u Liberalni savez Crne Gore od prvih dana njegovog postojanja. Uspješno je odradila u Skupštini opštine Podgorica dva i po odbornička mandata za liberale, na muke stavljajući vlast svojim raspravama i odborničkim pitanjima. Među prvima u Crnoj Gori, sredinom 1999. godine, osnovala je nevladinu organizaciju. Bila je to prva nevladina organizacija za žene - SOS telefon. Bilo je sklonište za žene izložene nasilju. Nešto kasnije osniva sklonište za trafikovane žene - Sigurnu žensku kuću, koja je evo već dvije godine u centru medijske pažnje zbog slučaja Moldavke državljanke S. Č. Pomogla je osnivanje i ženskih nevladinih organizacija Centar za djevojke "Ksenija" i Crnogorski ženski lobi. Ljiljana Raičević je najzaslužnija što je višegodišnja javna tajna da u Crnoj Gori cvjetaju prostitucija i preprodaja žena skrenula pažnju policije, sudija i političara u Crnoj Gori, ali i u internacionalizovana. Ona je prva ponudila dokaze o svetom trojstvu - mafija, policija, tužilaštvo.

Sigurna ženska kuća, čiji je izvršni direktor Ljiljana Raičević, godinama zbrinjava žene žrtve nasilja i upozorava da je Crna Gora i destinacija te vrste kriminala, a ne samo država preko koje vode međunarodni putevi trgovine ljudima. Gospođa Raičević je proteklih godina izložena brojnim napadima političara, medija, građana, ali još je više onih koji odaju priznanje njenoj zadivljujućoj aktivnosti i hrabrosti u crnogorskom još prilično patrijarahalnom okruženju.

Dovoljno je podsjetiti samo na njene dvije novije izjave pa shvatiti zašto je u nemilosti: "Svaka trafikovana žena bira između života koji jeste jeziv, ali je ipak život, i smrti koja može biti još jezivija od onoga što jeste njena svakodnevica". "U Crnoj Gori su izgrađene porodične kuće na njenom tijelu, kupovani automobili, namještaj, skupi tepisi. Pa zar je pravda da bogatstvo koje je sticano na tuđoj patnji ostane u rukama trafikanata".

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 1

Pogledaj komentare

1 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: