Protivio se intervenciji u BiH, pravdao invaziju na Irak FOTO

Kolin Pauel, penzionisani američki general, bivši načelnik štaba i prvi Afroamerikanac na toj funkciji, umro je u 85. godini života od posledica kovida 19.

Izvor: B92

Ponedeljak, 18.10.2021.

18:43

Protivio se intervenciji u BiH, pravdao invaziju na Irak FOTO
Tanjug/AP Photo/Marcy Nighswander

Osim što je bio državni sekretar (ekvivalent ministra spoljnih poslova= u administraciji presednika Džordža Buša Mlađeg (2001-2005), Povel je bio načelnik Vrhovnog štaba američkih oružanih snaga (1989-1993).

Sin imigranata s Jamajke, prvi afroamerički ministar obrane i načelnik Vrhovnog štaba

Kolin Luter Povel rođen je 5. aprila 1937. u Harlemu u Njujorku kao sin imigranata sa Jamajke. Uprkos svom skromnom poreklu, ostvario je impresivnu karijeru i u vojsci i u politici, prvo kao general pa kao savetnik za nacionalnu bezbednost u administraciji bivšeg predsednika Ronalda Regana (1987.-1989.), zatim kao načelnik Vrvonog štaba američkih oružanih snaga (1989-1993) u administraciji Džordža Bušaa starijeg i na kraju kao državni sekretar u administraciji Džordža Buša mlađeg (2001-2005).

Svoju vojnu karijeru otpočeo je služeći kao visoko odlikovani oficir u ratu u Vijetnamu, a to mu je iskustvo kasnije pomoglo u definisanju vlastite vojne i političke strategije. Kasnije je postao pouzdani vojni savetnik niza vodećih američkih političara, ali i predsednika.

Nažalost, sva njegova postignuća i reputaciju koju je stekao zasenila je njegova uloga, u funkciji Bušovog državnog sekretara, u opravdavanju i međunarodnom lobiranju za američku invaziju na Irak 2003. godine. U Vijetnamu preživeo ranjavanje i rušenje helikoptera, izvlačio preživele

Povelovi roditelji izgovarali su njegovo ime sa kratkim "o", na tradicionalni engleski način, no on je izgovor svog imena izmenio tako da ima dugo "o", u čast pilota američkih vazdušnih snaga Kolina Kelija, koji je ubijen ubrzo nakon Perl Harbora, piše BBC u njegovoj umrlici.

On je, prema vlastitom priznanju, bio prosečan učenik koji je srednju školu napustio bez posebnih planova o karijeri. To se ipak promenilo kad se, tokom studija geologije na Siti Koledžu u Njujorku odlučio da pridruži Organizaciji za obuku rezervnih oficira (ROTC), programu osmišljenom za identifikaciju budućih vojnih vođa.

Kasnije je to iskustvo opisao kao jedno od najsretnijih u svom životu.

"Nije mi se samo svidelo nego sam bio prilično dobar u tome", objasnio je godinama kasnije.

Nakon što je diplomirao 1958, zaposlen je kao potporučnik u američkoj vojsci. Osnovnu obuku prošao je u Džordžiji, gde su ga zbog njegove rase i tadašnje segregacije na američkom Jugu odbijali da usluže u barovima i restoranima.

1962. je otišao u Vijetnam kao jedan od hiljada vojnih savetnika koje je predsednik Kenedi poslao u Južni Vijetnam kako bi ojačao lokalnu vojsku protiv pretnji sa komunističkog severa.

Tamo je ranjen, kada je tokom patrole u području pod kontrolom komunističke gerile Vietkonga nagazio na punji-štap, zamku u obliku naoštrenog drvenog kolca skrivenog u zemlji.

Uprkos tome, vratio se u Vijetnam kao major u zapovedništvu 23. pešadijske divizije, a tokom te druge ture u Vijetnamu primio je odlikovanje za hrabrost nakon što je preživeo pad helikoptera nakon kojeg je iz zapaljene olupine spasio još tri vojnika.
Tanjug/AP Photo/Michael Dalder
Negirao masakr u vijetnamskom Mu Laiju, uprkos dokazima

Tokom rata je dobio i zadatak da istraži pismo vojnika sa svedočanstvom o zloglasnom američkom masakru nekoliko stotina civila, uključujući i decu, u južnovijetnamskom selu Mu Lai u martu 1968.

Povel je nakon istrage izneo zaključak da su "u kontrastu sa ovim izveštajem odnosi između američkih vojnika i vijetnamskog naroda izvrsni", uprkos sve snažnijim dokazima o brutalnom postupanju američkih snaga prema civilima zemlje koju su trebali štititi. Zbog toga je i sam prozivan za "ulepšavanje" vesti o masakru, čiji su detalji konačno postali javni tek 1970. godine.

Nakon povratka iz Vijetnama, Povel je magistrirao poslovnu administraciju (MBA) na Univerzitetu Džordžtaun u Vashingtonu pre nego što je dobio prestižnu stipendiju Bele kuće za vreme predsednika Ričarda Niksona.

Nakon toga je ubrzao svoj vojni uspon i, posle kratkog perioda u Južnoj Koreji, s činom potpukovnika prešao u Pentagon kao štabni oficir.

Unapređen je u brigadnog generala i zapovednika 101. padobransko - desantne divizije pre nego što je preuzeo savetodavnu ulogu u administraciji Džimija Kartera Cartera krajem sedamdesetih.

Zatim je postao viši vojni pomoćnik Kaspera Veinbergera ministra za odbranu kojeg je imenovao novi predsednik Ronald Regan.
Tanjug/AP Photo/David J. Phillip
Uloga u američkim "prljavim ratovima" u Južnoj Americi

Povel je 1987. postao savetnik za nacionalnu bezbednost, u vreme američkog učešća u takozvanim "prljavim ratovima" u Južnoj Americi, uključujući podršku Kontrama, desničarskim paravojnim formacijama u Nikaragvi.

Džordž Buš Stariji, koji je postao predsednik 1989, imenovao je Povela za načelnika Vrvonog štaba američkih oružanih snaga, najvišu vojnu poziciju u američkoj vojsci.

Sa 52 godine bio je najmlađi oficir koji je ikada obavljao tu dužnost, kao i prvi afroameričkog porekla.

Nedugo nakon imenovanja suočio se s još jednom kontroverznom epizodom američke spoljne politike nakon Drugog svetskog rata, kada je SAD napao Panamu u decembru 1989. i svrgnuo diktatora generala Manuela Norijegu.

Ujedinjene nacije snažno su osudile ovu jednostranu vojnu intervenciju bez pokrića u međunarodnom pravu.

Ipak, Povel se proslavio u Zalivskom ratu 1990, koji je Amerika pokrenula nakon invazije iračkog diktatora Sadama Huseina na Kuvajt i okupacije te male, ali naftom izuzetno bogate arapske države.

U tom ratu primenio je strategiju koja je po njemu dobila i ime - Povelova doktrina.

Osnova te doktrine bila je da SAD treba da iskoristi sva diplomatska, politička i ekonomska sredstva pritiska, a tek onda da pribegne vojnoj sili kao poslednjoj opciji, za koju mora postojati i značajna podrška javnosti.

Međutim, jednom kad je vojna akcija pokrenuta, tada se po ovoj doktrini treba iskoristiti maksimalna snaga s ciljem brze i efikasne dominacije nad neprijateljem uz minimiziranje američkih žrtava.

Njegova doktrina nastala je upravo kao reakcija na katastrofalni poraz u Vijetnamu i s namerom da se Amerika nikad više ne zaglavi u takvom dugom, uzaludnom ratnom sukobu.

Nažalost, znamo da se taj slučaj ponovio - pre svega u Afganistanu, a u manjoj meri i u Iraku.
Tanjug/AP Photo/Udo Weitz
Proslavio se vodeći Pustinjsku oluju, kojoj se prvo protivio

Zanimljivo je da se Povel u početku protivio vojnoj intervenciji u Persijskom zalivu, protivno željama tadašnjeg ministra obrane Dika Čejnija.

Ipak, operacije Pustinjska oluja, u kojoj je slomljena vojna sila Sadama Huseina, i nahnadni Pustinjski štit bile su uspešne i učinile su Povela velikim imenom u međunarodnoj javnosti.

Povel se, međutim, u novoj administraciji Bila Klintona početkom devedesetih nije snašao.

Sukobio se s novim predsednikom oko pitanja dopuštanja homoseksualcima da se pridruže vojsci, a imao je i javno neslaganje s Medlin Olbrajt, tadašnjom američkom ambasadorkom u UN-u, oko vojne intervencije u Bosni, kojoj se protivio uprkos zločinima vojske.

Povel je čvrsto verovao da samo pretnja američkim interesima opravdava vojni odgovor.

"Američki vojnici nisu vojnici igračke koje treba micati po nekoj globalnoj ploči za igru", rekao je.

Vojsku je napustio 1993. godine i posvetio vreme pisanju svoje autobiografije, koja je završila na vrhu lestvice bestselera Njujork Tajms, i bavljenju dobrotvornim radom.

Oslobođen svojih obaveza kao službenik, počeo se baviti politikom.

Želeli su ga i demokrate i republikanci, ali pridružio se potonjima, 1995.

Govorilo se i o tome da će se kandovati kao protivkandidat Klintonu na predsedničkim izborima 1996., ali na kraju se predomislio.
Tanjug/AP Photo/Evan Vucci
Kao Bušov ministar odbrane predstavio "dokaze" o Sadamovom oružju pred UN-om

Ipak, vratio se u politiku na velika vrata kad ga je novi predsednik Džordž Buš Mlađi imenovao za državnog sekretara.

Tu se njegova vojna doktrina ponovo našla na probi nakon napada Al-Kaide 11. septembra 2001. U početku se suprotstavljao takozvanim "jastrebovima" (pobornicima vojnih intervencija) poput ministra obrane Donalda Ramsfelda, koji se zalagao za američku intervenciju čak i bez podrške drugih nacija, u onome što je nazvano "ratom protiv terora".

No nakon što se neko vreme držao vlastite doktrine i protivio invaziji na Irak, na kraju se predomislio i pristao podržati Bušov, Ramsfeldov i Čejnijev plan. Njegov ugled čovjeka od integriteta zasigurno je pomogao da uveri međunarodnu zajednicu u opravdanost rata kada se pojavio pred Savetom bezbednosti UN-a 2003. godine.

Samo 18 meseci kasnije, s invazijom i rušenjem režima Sadama Huseina, Povel je priznao da su obavještajni podaci koji ukazuju na to da je irački diktator posedovao "oružje za masovno uništenje" gotovo sigurno bili lažni.

Ubrzo nakon toga je najavio ostavku na mesto državnog sekretara.
Tanjug/AP Photo/J. Scott Applewhite
Podržao Obamu i Bajdena

Ostao je otvoren po političkim pitanjima, kritikujući Bušovu administraciju na mnogim poljima, uključujući postupanje prema zarobljenicima u zalivu Gvatanamo.

Povel je 2008. godine, iako je i dalje bio republikanac, podržao demokratskog kandidata Baraka Obamu za predsednika SAD -a.

Prošle godine je podržao i njegovog potpredsednika Džoa Bajdena u uspešnoj kandidaturi protiv bivšeg predsednika Donalda Trampa.

To što je imao saveznike s obe strane američkog političkog spektra i što su ga obe strane duboko poštovale dovoljno govori o njegovim postignućima, kao i o njegovim diplomatskim sposobnostima.

Bio je posebno cenjen u Stejt Departmentu, gde je bio na glasu po ljubaznosti i opuštenosti uprkos visokoj dužnosti koju je obavljao.

Njegova velika snaga bilo je uverenje da je koalicija bolja od sukoba.

Njegovo odbijanje Ramsfeldove strategije jednostrane intervencije omogućilo je SAD-u da izgradi globalnu koaliciju u ratu protiv terorizma.

"Rat bi trebao biti poslednja politika", rekao je jednom.

"A kad krenemo u rat, trebali bismo imati svrhu koju će naši ljudi razumjeti i podržati."

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 9

Pogledaj komentare

9 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: