Odluka koja "drma" pravoslavlje, i Crnogorska crkva čeka

"Implikacije posle odluke vaseljenskog patrijarha Vartolomeja biće veoma snažne i ostaviće dubok i ogroman uticaj na pravoslavni svet i na Crnogorsku crkvu", ocenjuje za Radio Slobodna Evropa predsednik Saveta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve, Stevo Vučinić.

"Iz prostog razloga što je CPC u liturgijskom zajedništvu sa Ukrajinskom crkvom i dobiće šansu i biće naravno, u liturgijskom zajedništvu i sa drugim nekim pravoslavnim crkvama koje je Vaseljenska priznala kao takve i sa njima liturgijski saobraća", kaže Vučinić.

Već se osećaju implikacije u crkvenom pravoslavnom svetu kao rezultat odluke Vaseljenskog patrijarha da se da saglasnost za priznanje Ukrajinske pravoslavne crkve, smatra religiolog iz Novog Sada Miroslav Keveždi.

On za RSE navodi da "sada mnoge glave otvaraju knjige kanonskog prava i istorije i razmatraju i kapacitet Vaseljenskog patrijarha da donosi ovakve odluke". Keveždi misli da predstoji dugo i zamorno i "svakako potrebno razjašnjavanje" šta se događa i ko će i u kom statusu sutra da se pojavi.

"Postoje implikacije već sada u onom smislu da se kod nekih koji su zagovornici CPC pojavljuje određena nada da će i oni zapravo uspeti da svoj kanonski status podignu. Isto tako, pojavljuje se zabrinutost kod onih koji su pripadnici Srpske pravoslavne crkve. Zato što neka rešenja koja se ogledaju u Ukrajini u statusu Ukrajinske pravoslavne crkve, Moskovskog patrijarhata, zapravo bi mogla da budu primenjena i na Mitropoliju crnogorsko primorsku ili, recimo, na, Ohridsku arhiepiskopiju", zaključuje religiolog Miroslav Keveždi.

Foto: EPA-EFE/MAXIM SHIPENKOV

Autokefalnost CPC ukinuta je ukazom regenta Aleksandra Karađorđevića 1920. godine, objavljivanjem dekreta o "Ujedinjenju svih pravoslavnih crkvenih oblasti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca". Međutim, većina istoričara smatra da je do stvarnog ukidanja došlo još 1918. odlukom Podgoričke skupštine.

Proces obnove CPC vezuje se za početak 90-ih godina, a formalizovan je 31. oktobra 1993. godine, u prestonici Cetinje, kada je za prvog poglavara izabran episkop Antonije Abramović. Njega je nakon smrti na toj poziciji nasledio aktuelni mitropolit Mihailo. CPC nije kanonski priznata.

Stevo Vučinić kaže da su u Crnogorskoj crkvi "i zadovoljni i nezadovoljni dosadašnjim odnosom države", a nije se mnogo toga promenilo ni od obnavljanja crnogorske nezavisnosti 2006. godine.

RSE podseća da je grupa javnih ličnosti dostavila u aprilu ove godine premijeru Dušku Markoviću inicijativu predloga za poništenje dekreta ukaza kralja Aleksandra Karađorđevića iz 1920. godine, kojim je ukinuta autokefalna Crnogorska (pravoslavna) crkva.

"Naime, polazeći od činjenice da je Crna Gora, 21. maja 2006. obnovila nezavisnost i dobila međunarodno priznanje, a u susret godišnjici, kako navode, tragičnog događaja nestanka Crne Gore kao nezavisne države 1918. godine, kada je nelegalno i nelegitimno anektirana od Srbije, obaveza je Vlade da ovu inicijativu prihvati i uputi odgovarajući akt predloga Skupštini Crne Gore da se poništi dekret kralja Aleksandra Karađorđevića", navedeno je u tekstu inicijative.

Predsjednik Savjeta Mitropolije CPC Stevo Vučinić smatra da će odluka vaseljenskog patrijarha Vartolomeja o priznanju Ukrajinske crkve uticati i "na bolji i drugačiji odnos države" Crne Gore prema CPC.

"To je čitav jedan proces na svetskom nivou, u kome SAD i EU podstiču da dođe, na neki način do afirmacije evropskih vrednosti kod pravoslavnih crkava koje su spremne da ih prihvate. A to su: Ukrajinska, to je očito i nesporno Crnogorska a verovatno i Makedonska crkva. A onda će to, naravno, biti težak udarac za crkve sa velikim imperijalnim ambicijama, kao što su Ruska i Srpska crkva, koje u suštini i nisu crkve nego su političke organizacije. Ili su parapolitičke koje imaju za cilj da obezbede imperijalne ambicije sopstvenih država i naroda kojima pripadaju", kazao je, između ostalog, Vučinić.