Opasne pretnje – od gluposti i neznanja do "Šarli ebdoa"

Strmoglavi pad turske lire i nemački pogled na to – čini se da su teme koje ne bi trebalo da izazovu veće posledice po one koji se njima bave.

Izvor: B92

Utorak, 14.08.2018.

17:46

Opasne pretnje – od gluposti i neznanja do
screenshot

Ipak, tekst koji je osvanuo na stranicama srpskog izdanja Dojče velea doveo je do reakcija koje prevazilaze “slobodno tumačenje”, “slobodu mišljenja” i vode ka “usmeravanju gneva” na potpuno pogrešnu metu, otvarajući prostor za katastrofalne posledice.

Novinar srpske redakcije Nemanja Rujević se našao na udaru onih koje je “pogodio naslov” teksta, iako je sve što je u njemu navedeno zasnovano na prethodnoj izjavi turskog vladara, koji je u momentima pada domaće valute pozvao na Alahovu pomoć.

“Zapravo nisam ništa posebno ja napisao, radilo se o našem dnevnom kolažu komentara iz nemačke štampe koja je u subotu brujala o sunovratu turske lire. Neki komentatori nisu propustili da naglase da je sunovrat direktna posledica 'islamske autokratije' koju uvodi Erdogan ili da se poigraju sa njegovom izjavom: 'Oni imaju dolar, mi imamo Alaha'. Iz toga sam izvukao poentiran naslov: 'Kolaps turske lire – ni Alah ne pomaže'. Naslov kao naslov, solidan, ali tek jedan od desetina koje dnevno dajemo. Brojni Bošnjaci su, posebno na FB stranici DW na bosanskom jeziku, to ocenili kao uvredu za sve muslimane, ali bez nekih dubljih uvida. Da li ih vređa samo pominjanje Alaha to jest Boga? Ili to što Bog ne pomaže u monetarnoj politici jedne zemlje? I kako ih onda nije uvredilo što Erdogan priziva Svevišnjeg u tako ovozemaljska pitanja? Voleo bih to da znam”, navodi Rujević. To je bilo dovoljno za već folklorni nastup “internet ratnika”. To ne bi bilo toliko problematično da je stvar toliko “pipava” da može lako da se prenese u stvarni život. Nažalost, priliku da se u to uverimo smo imali u nemalom broju slučajeva.

“Uglavnom je to bilo psovanje mene kao 'vlaškog krmka', ocene da sam fašista ili deo 'velikosrpskog zločinačkog ešalona koji je izvršio genocid nad Bošnjacima', zahtevi da smesta dobijem otkaz zbog 'islamofobije'. Klasičan šitstorm, nije prijatno, ali se dešava, i nikad ne treba zaboraviti da tome pogoduje i algoritam društvenih mreža – pet komentara i još pet nisu deset, nego brzo izađu na 25 pa 125, pa se prenese na kojekakve portale, pa onda i u prave medije. Ali ima i onog što prevazilazi potrebu da novinari imaju deblju kožu. To su recimo bila poređenja Dojče velea i redakcije pariskog satiričnog lista 'Šarli ebdo', a ne treba da podsećam da su tamo islamisti pobili jedanaestoro ljudi. Tu je prizivanje Alahovog gneva na nas, privatne poruke na FB u kojima žele smrt moje dece ili eksplicitno prete da će me naći i pobiti mi familiju. Takve stvari su u rukama pravne službe Dojče velea i vrlo će zanimati policiju”, dodaje Rujević.

U osnovi svega se krije površnost, a naš sagovornik to dovodi u vezu sa teorijom da slabo ko šta čita u vreme društvenih mreža, te da svakodnevno po komentarima zaključuje da se poneki “čitalac” lati tastature iako “jedva da je video naslov”. “U ovom slučaju je za tih par stotina ljudi koji su se našli uvređenim uglavnom ulogu igralo i moje ime – znate već logiku u regionu: 'neki Nemanja mora biti Srbin dakle četnički koljač, neki Hrvoje je sigurno ustaša, a neki Mehmed definitivno handžar-divizija'. Razne kolege su susretale sa ovakvim nivoom fanatizma, ali mene nešto drugo fascinira: ljudi koji nemaju problem da ti požele smrt dece se istovremeno predstavljaju veoma krhkim i uvredljivim samim spomenom nečega što je njima sveto ili važno. Tako se oni, iznimno ekstremni, paradoksalno pozivaju na političku korektnost. A ja nešto mislim da se Alah i Bog smeju pomenuti, baš kao i Buda i Šiva, Komunistička partija Kine, Juventus, feminizam, SNS i opozicija i, uopšte, sve što je nekome možda vrlo važno”, ističe Rujević.

Folklornom pristupu nisu odolele ni kolege i “kolege”, iz ovih ili onih razloga.

“Kod pojedinih kolega – osim ove neobjašnjene uvredljivosti – uvek ulogu igra i sujeta, nje niko nije lišen. Umnožavanjem napada na mene, oni valjda misle da će ispasti bolji novinari, a njihovi mediji bolji od DW. Neće. Što se kolega tiče, meni su važni oni koji podržavaju slobodu govora, uključujući sopstvenu redakciju i uredništvo, koji u ovom i svim ostalim šitstormovima zbijaju redove braneći profesiju”, zaključio je Rujević za B92.net. Spasoje Veselinović

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

Komentari 7

Pogledaj komentare

7 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: