"Ćirilica nije toliko ugrožena, koristili su je i Hrvati"

Lingvista Ranko Bugarski je za Radio slobodna Evropa komentarisao najavljene izmene zakona kojima se propisuje obavezno korišćenje ćirilice.

Izvor: B92

Petak, 10.08.2018.

10:32

Ilustracija: Thinkstock

Kako je naveo, država može da preduzima ono što smatra adekvatnim, a drugo pitanje je da li baš sad ai da li baš na taj način treba da interveniše.

“Tu bi odgovor bio negativan. Ne na ovaj način. Dakle, ne pretnjama, ne zakonima, ne prisilnim metodama. Ako država misli da je ćirilica zaista ugrožena, ona može da razmišlja o nekakvim stimulativnim merama i načinima njenog daljeg popularisanja ili čuvanja. Međutim, ovo kako je predstavljeno, to više liči na progon latinice nego na čuvanje ćirilice”, naveo je Bugarski.

Prema njegovim rečima, ćirilica sigurno nije ugrožena koliko se sada predstavlja.

“Pitanje je zapravo šta znači biti ugrožen. Ako je ćirilica, iz poznatih i jasnih razloga, istorijskih, geopolitičkih, društvenih, kulturnih, civilizacijskih, tokom poslednjeg veka ovde u Srbiji prepustila deo svog prostora latinici, to je proces koji se sada naknadno ne može poništavati. Takvo širenje domena latinice u prostore gde je ranije postojala pretežno ćirilica još uvek ne znači da će ćirilica ako se ništa drastično ne preduzme biti potpuno potisnuta, da će nestati. Da će maltene u budućnosti moći da se nađe samo na grobljima. Već smo čuli takve katastrofične scenarije... Mislim da je to uveliko preterano, mislim da ćirilica nije u toj meri ugrožena. Ona će postojati i bez ovakvih mera naporedo sa latinicom. Možda uz neke preraspodele, ali sigurno će ostati. A šta garantuje da će ostati? Prvo, Ustav Srbije propisuje da su u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo. Pa se onda dodaje da u službenoj upotrebi mogu biti i drugi jezici i pisma, što određuje zakon na osnovu Ustava. Drugim rečima, latinica se u Ustavu uopšte ne pominje. To je već dovoljna ustavna zaštita”, dodaje Bugarski.

Profesor ističe i da su oba pisma, i ćirilica i latinica, srpska pisma.

“Ako hoćete i Hrvatska, mada o tome ne govorimo. Kroz istoriju su se i Srbi i Hrvati služili i ćirilicom i latinicom. Poslednjih decenija došlo je do nekakve preraspodele tako da je latinica ostala kao skoro jedino pismo u sadašnjoj državi Hrvatskoj. Ali to ne znači da u Srbiji sada moramo mi na to da se ugledamo, pošto je Hrvatska usvojila samo latinicu a recimo zanemaruje ili proteruje ćirilicu. Da sada mi treba da usvojimo samo ćirilicu i da kažemo da je samo ćirilica srpsko pismo, a latinica hrvatsko, da ne nabrajam neke druge kvalifikative koji se čuju kao što su tuđinsko, kominternovsko ili vatikansko pismo. Već ceo jedan vek veliki broj Srba, i u Srbiji i van nje, prihvatio je oba ova pisma kao svoja. Smatram da je potpuno deplasirano deliti, u okviru nekakvog nacionalističkog modela mišljenja, da je samo ovo naše a ono drugo njihovo. To samo vodi potpuno nepotrebnim konfrontacijama i svađama. Obični ljudi u Srbiji su već uveliko navikli na ćirilicu i latinicu. Mislim da je ispravan stav da su danas ta dva pisma, kakva god bila istorija, pisma srpskog jezika. Što je sasvim u skladu sa činjenicom da se srpski jezik danas piše obama pismima. A drugo, gledano lingvistički, pismo kojim se neki jezik služi jeste i pismo toga jezika iako se i drugi jezici možda pišu tim istim pismom. To ne znači dakle da to prestaje da bude i pismo srpskog jezika. Sasvim je jasno i očigledno da su i ćirilica i latinica pisma srpskog jezika. Što ne znači nužno pisma samo srpskog jezika”, zaključuje Bugarski.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

14 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: