"Nisam siguran da će srpske žrtve dobiti pravdu"

Bez svedoka nema ni pravde, pišu frankfurtske "Vesti" u istraživanju o Specijalnom sudu za ratne zločine na Kosovu.

Izvor: Tanjug

Nedelja, 15.07.2018.

11:57

Getty Images

Takođe, podseća se da dodašnja sudska praksa pokazuje da to što se o zločinima "sve zna", zapravo ne znači mnogo za sud "koji se hladno drži činjenica".

Upravo, iskustvo Međunarodnog suda za ratne zločine počinjenih na području bivše Jugoslavije ili Tribunala u Hagu, gde je doneta samo jedna presuda za ratne zločine protiv pripadnika OVK, pokazuje koliko je bilo propusta tužilaštva i kako su velika očekivanje srpskih porodica skrhkale oslobađajuće presude, pišu "Vesti".

"Lako je stvoriti uverenje javnosti da je neko kriv, ali potpuno je druga stvar ubediti sud u njegovu krivicu", podvlači Nemanja Stjepanović iz beogradskog Fonda za humanitarno pravo, ističući da su kredibilni svedoci, saradnja sa provosudnim i istražnim organima u Srbiji, kao i prikupljanje kvalitetnih dokaza, glavni su problemi sa kojima se Tribunal u Hagu (Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju) suočavao tokom procesa za ratne zločine OVK na Kosovu.

"U Srbiji smo imali hvalisanje dokazima, pokojni ministar Vladan Batić je govorio da imaju pune kamione koje će dostaviti Tribunalu. Međutim, tokom procesa se ispostavilo da većina nisu relevantni i da je reč o dokazima za medijske kampanje, politička ili politikantska prikupljanja poena. Neki dostavljeni dokazi su bili toliko loši, da nisu uneti ni u predmetni spis, što se recimo vidi iz prve prvostepene presude Ramušu Haradinaju", kaže Stjepanović.

On dodaje da je problem bio i kredibilnost svedoka.

"Deo problematičnih svedoka su policajci, kao što je Dragan Jašović, kriminalistički inspektor u SUP- u u Uroševcu. Pretresno veće je zaključio da je on bio suočen sa značajnom količinom materijala, između ostalog i sa svedočenima, ali da su u tom SUP-u svedoci maltretirani i mučeni. Dakle, Srbija nije mogla da nađe boljeg svedoka od Jašovića za koga svedoci govore da ih je u policijskim stanicama maltertirao", ističe on.

Druga vrsta svedoka su, dodaje, oni koji su govorili o činjenicama, navodeći primer da su su slučaju protiv Fatmira Ljimaja, svedočili van i Vojko Bakrač, "otac i sin koji su bili zatvoreni u Lapušniku i nesumnjivo svedoci strašnih totura".

"Ali, o samom izgledu Ljimaja dali su oprečne izjave - jedan je rekao da je bio visok i imao bradu, drugi potpuno drugačije. Ne kažem da je srpsko tužilaštvo trebalo da ih priprema, ali ovakve stvari se primete tokom istrage i da niko nikome nije ukazao…", kaže Stjepanović ističe i da je bilo i lažnih svedočenja pred sudom u Hagu i podvlači da srpske žrtve sa Kosova nisu dobile sudsku satisfakciju ni u Hagu, ni u Beogradu, ni u Prištini.

Kada govore o ratnim zločinima, porodice srpskih žrtava, uglavnom govore o vrhu OVK, danas liderima političkih partija na Kosovu, podeća Vesti. Koliko je teško dokazati komandnu odgovornost pred međunarodnim sudom, pokazuju, kaže Bekim Bljakaj, direktor Fonda za humanitarno pravo u Prištini, i presude hrvatskim generalima.

"Tribunal u Hagu nije uspeo da u drugostepenim presudama hrvatskim generalima dokaže njihovu komandnu odgovornost. I u slučaju Lapušnik, Fatmir Ljimaj je oslobođen zbog nedostatka dokaza za komandnu odgovornost. Tu je posebna situacija sa pripadnicima OVK, jer ni Hagu, ni u Srbiji, tužilaštva nisu dokazala zvaničnu strukturu OVK. Čak ne postoje ni pisani tragovi naredbi, nema ni zapisnika sa sastanka štaba. Kada nema dokumentacije priča se svodi na izjave očevidaca, a kao što ste primetili, neki su menjali iskaze, neki odbili da svedoče, a međunarodni sud traži dokaz "van svake sumnje"", navodi Bljakaj.

On ističe da Fond za humnitarno pravo pažljivo pratio sve procese i da su "u više navrata primetili da su predmeti propali zbog loše istrage".

"Istražitelji su pogrešili jer nisu znali standarde prepoznavanja. Slika počinoca koja je data žrtvama na identifikaciju je bila naznačena, vidno novija ili starija od drugih. To je onda odbačeno kao dokaz na sudu, jer su istražitelji napravili grešku. Jedan od tih slučajeva je silovanje u regionu Vučitrna. Žrtva je smogla snage da svedoči, ali to nije vredelo, jer kada je prepoznavala nasilnika na slikama, to nije urađeno po standardima", podvlači Bljakaj.

Odgovornost međunarodnih istražitelja da na Kosovu donesu pravdu za žrtve, posebna je priča, a gotovo je izvesno da niko od njih neće snositi posledice.

"Nažalost, 20 godina nakon rata i dalje je ogromna magla kada je reč o zločinima. Priča o Žutoj kući, recimo, je totalni haos. Da su međunarodne misije, prvenstveno Unmik, te zločine na vreme istražile, znali bi i šta se dogodilo i ko je odgovoran. Kada pravda ovoliko kasni, sve su manje izgledi za presude. Zato nisam siguran da će i pred Specijalnim sudom većina žrtava, pre svega srpskih, dobiti pravdu. Očekivanja su previsoka, a plašim se da će na kraju biti tek nekoliko predmeta i šačica osuđenih", kaže Bljakaj.

Specijalni sud za ratne zločine na Kosovu, nudi mogućnost reparacije ili odštete za žrtve, ali Gordana Đikanović, član Udruženja kosmetskih stradalnika, ističe da se to opet odnosi samo na predmete okončane kaznom.

"Prvo, to je novčana nadoknada. Gubitak najrođenijeg ne može u novcu da se izrazi, ali može da znači za porodicu jer najveći broj porodica ubijenih i kidnapovanih živi ispod granice siromaštva. Ali, opet, na to će imati pravo samo porodice gde je zločinac osuđen. Za druge, sve će ostati na papiru", ističe ona.

Podseća da su "jun, jul i avgust, meseci kada su se dogodili najveći zločini nad Srbima" i da za njih niko nije odgovarao.

Stjepanović još podvlači da je "ovo sada prilika da makar jedan broj od 1.200 civilnih žrtava čija imena je Fond popisao, dobiju zadovoljenje, da se utvrde okolnosti pod kojima su stradali i vojna struktura koja je počinila zločine".

"Da dođemo i do počinilaca, ali i do organizatora i planera tih zlodela, koji su i danas u strukturama vlasti na Kosovu. Ne mislim samo na ta imena u koja u Beogradu upire prstom, na Haradinaja i Hašima Tačija, nego i na one koji su deo lokalnih političkih i policijskih struktura", kazao je on.

"Ako iste se greške i problemi ponove i pred Specijalnim sudom za ratne zločine na Kosovu, epilog će biti sličan - žrtve neće dobiti nikakvu satisfakciju", smatra Stjepanović.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

20 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: