"Katakomba rulet": Opasna zabava u NS, "panika i ludilo"

Novosadski tinejdžeri osmislili su opasnu igru - zove se katakomba rulet - uđu u Petrovaradinsku tvrđavu i pokušavaju da reše njene lavirinte.

Izvor: Prva

Utorak, 17.10.2017.

19:17

Foto: Tanjug, arhiva

Ta igra zna da potraje satima, ako izlaz uopšte i uspeju da nađu sami.

Misterije Petrovaradinske tvrđave više od pedeset godina pokreću mlade da testiraju svoje psihofizičke veštine upravo na tom mestu.

“Ovo je upravo ta tačka odakle je počinjao taj adrenalin da radi, čuvena igra Zid smrti, odakle se bajsevima i nabudženim apen četvorkama odavde upravo kretalo i išlo do kraja Tvrđave i bila igra klinaca sedamdetih godina koji su odavde ozbiljno mogli da padnu, ali ono što je interesantno, nikada niko od njih, nikada, nije pao”, kaže Leon Šurbanović, UGRIP Novi Sad

Mreža podzemnih hodnika od 16 kilometara u četiri nivoa nalazi se na Tvrđavi. Tu počinju i najspektakularnije legende o podzemlju Petrovaradinske tvrđave. Najpoznatija je ona o mističnoj aždaji. Alu u podzemlju sigurno nećete sresti, ali oprezni morate biti.

“Pazi, nemoj levom stranom da ideš. Dole ima rupa, rupčaga, zapravo radi se o varalici, kako su je stari istraživači zvali, inače je to kontraminska galerija, tzv. De-er”, navodi.

Kroz hodnike nas vode momci iz UGRIP-a, koji su istražili skoro 90 odsto podzemlja. Za razliku od nas, u istraživanje katakombi sve češće kreću najmlađi Novosađani, i to bez pratnje.

“Ukoliko bi se klinci gubili ovde u kontraminskom sistemu, ovaj ovde izlaz jedan je od alternativnih izlaza na koji bi oni izvukli živu glavu, doduše morali bi malo da se provuku, ali ipak bi uspevali i na ovaj prolaz da izađu”, objašnjava Šurbanović.

Uspevali su oni koji su imali sreće. Bilo je i dece koja, ni posle deset sati provedenih u podzemlju Tvrđave, a igrajući igru “rulet katakombe”, nisu uspeli da pronađu izlaz. Ali jesu svetlost dana. Kroz puškarnice.

“Lutali su i ovde su se zadržali, jer je ovde bilo svetla. Da je pao mrak, bilo bi mnogo teže i njima da se snađu, jer kad padne mrak ove puškarnice više nemaju smisla”, naglašava on.

Kada deca, bez pratnje, krenu u pohode istraživanja podzemnih tunela, nastupa panika, i kod njih, jer izlaz ne mogu da pronađu, i u njihovim porodicama.

“Njihova majka, to pričam za tu šestu ekipu, kada je zvala ona je bila u totalnom ludilu, zvala je policiju, zvala je hitnu pomoć, napravila se čitava halabuka oko toga”, navodi Šurbanović.

Tada, uglavnom, na scenu stupaju momci iz UGRIP-a, koji katakombe poznaju kao svoj džep.

“Dali smo joj logistiku kako da izađu, jer sam ja s njom pričao telefonom i ona je posle zvala njih kroz puškarnicu, jer su oni stavili telefon na spikerfon, i na taj način im objasnila kako treba da idu, pošto bukvalno, naša logistika je bila da hodnikom idu pravo, ovde skrenu levo, pa desno i na taj način su izašli, inače pre toga su lutali, bili su pet sati, koliko su imali zapravo baterija, a zapravo cela njihova avantura je otišla na devet sati”, priseća se on.

Leon kaže da do trećeg nivoa podzemlja vode čak i hodnici osnovne škole “Jovan Popović” i savetuje da ga deca izbegavaju, kako ne bi završili u lavirintu podzemnih katakombi.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

36 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: