"Nikada nije bilo Velike Srbije"

Svedok optužbe Tomić je, dok su ga ispitivale sudije, sugerisao da ostvarivanje tog cilja, uoči početka rata u SFRJ, nije bilo moguće demokratskim sredstvima, niti pregovorima, zato što je Šeselj negirao postojanje nesrpskih naroda i zagovarao da u Veliku Srbiju uđu i teritorije na kojima su Srbi bili manjina.

Po njegovim rečima, Šešelj se zalagao za razmenu stanovništva - Srba iz hrvatskih gradova za Hrvate iz Srbije - koja bi se teško mogla sprovesti dobrovoljno.

Citirajući program Srpskog četničkog pokreta, koji je Šešelj formirao 1990. a iz koga je proizašla Srpska radikalna stranka, Tomić je posvedočio da je njihov glavni cilj bila "obnova Srbije u etničkim granicama".

Kako je naveo, ona bi obuhvatala "srpsku Makedoniju, srpsku BiH, srpski Dubrovnik, srpsku Dalmaciju, srpsku Liku, srpsku Baniju, srpski Kordun, srpsku Baranju i srpsku Slavoniju".

"Programi govore o 'obnovi' takve srpske države, ali ona u tim granicama nije postojala ni u 19. veku, niti ikada u istoriji", rekao je Tomić, francuski magistar slavistike i naučni istraživač o Balkanu.

On je, na poziv Tužilaštva, sačinio ekspertski izveštaj o istorijatu ideje Velike Srbije pod naslovom "Ideologija Velike Srbije u 19. i 20. veku".

Tomić je primetio i da u Šešeljevoj Velikoj Srbiji sami Srbi "ne bi bili većina ili bi jedva bili u većini" i da bi "to bio problem" za njih.

Šešeljevo stalno pozivanje na Londonski ugovor iz 1915. kao na pravni temelj za tvrdnju da su granice Srbije na liniji Karlovac- Ogulin-Karlobag-Virovitica, Tomić je nazvao "istorijski netačnim".

Dok ga je ispitivala tužiteljka Kristina Dal, svedok je izjavio i da je Šešelj, tokom predizborne kampanje 1990, upozoravao nove hrvatske vlasti da se Hrvatska može otcepiti od Jugoslavije, ali da "bez reka krvi neće moći da od nas oduzmu teritorije na kojima su srpska sela, srpska stratišta, srpske jame i Jasenovac".

U intevjuu Tanjugu, Šešelj je tada Hrvate nazvao "narodom zlikovaca", a u mnogim javnim nastupima osporavao je i postojanje hrvatske nacije i države, napomenuo je Tomić.

Na pitanje predsedavajućeg sudije Žana-Kloda Antonetija da li je Šešeljev cilj - stvaranje Velike Srbije - mogao biti postignut demokratskim sredstvima, pregovorima, on je odgovorio da je Šešelj još 1989. u intervjuu "Mladini" isključio mogućnost pregovora sa Hrvatima i Makedoncima.

Tomić je dodao da se Šešlje u isto vreme zalagao za "amputaciju" dela hrvatske teritorije, na koju je ubrzo počeo da šalje četničke dobrovoljce.

"Ako neko želi da u Veliku Srbiju uključi teritorije na kojima su Srbi manjima, jasno je da ne može biti opšteg pristanka", naznačio je svedok.

Iz Šešeljevog razgovora sa novinarima "Mladine" u leto 1989. svedok je pročitao reči optuženog da su "Makedonci izmišljen narod" i da "mogu da se presele", ako ne pristaju da njihova država bude deo Velike Srbije.

Tomić je naveo i deo iz programa Srpskog četničkog pokreta iz 1990. o proterivanju 360.000 Albanaca koji su se na Kosovo navodno doselili tokom Drugog svetskog rata.

On je precizirao da se, prema zvaničnim jugoslovenskim podacima, za vreme rata na Kosovo doselilo samo 3.000 Albanaca rođenih u Albaniji i još 500 albanskih civila koji su bili rođeni na Kosovu, a privremeno boravili u Albaniji.

Od 1941. do 1948. na Kosovo se, prema istim izvorima, doselilo 15.000 Albanaca iz Albanije, dodao je Tomić, koji nastavlja svedočenje.

Šešelj je optužen za progon, ubistva, mučenje, deportacije, prisilno premeštanje, okrutan tretman, pljačku i bezobzirno uništavanje naselja u Hrvatskoj i BiH, kao i za proterivanja Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci, 1991-93.