Sudbina nestalih još nepoznata

Više od dve trećine su osobe iz Bosne i Hrecegovine čija se sudbina ni 12 godina posle rata ne zna. Povodom međunarodnog dana nestalih udruženja porodice nestalih, uputili su apel državi da se više angažuju kako bi se što pre saznala sudbina njihovih najbližih i rešilo pravno pitanje njihovih porodica.

O sudbini njihovih najbližih koji su nestali tokom ratova na prostorima Hrvatske, Bosne i Kosova, srpski mediji obično govore tek na Međunarodni dan nestalih.

Prema podacima Crvenog Krsta, osam godina posle rata na Kosovu ne zna se sudbina 2.047 ljudi koji su sa te teritorije nestali. Takođe još uvek se ne zna sudbina 2.386 ljudi nestalih u Hrvatskoj.

Olgica Božanić, iz udruženja porodica nestalih, traži oda od institucija Republike Srbije snažan angažman u konstruktivnom dijalogu sa nadležnima u Hrvatskoj, BIH i sa UNMIK administracijom na Kosovu i Metohiji.

"U celom regionu se problem nestalih ispolitizovao, a to je jako pogrešno jer je i po međunarodnom zakonu pitanje nestalih humanitarno, a ne političko pitanje”, rekla je Božanićeva.

Veljko Odalović, predsednik vladine komisije za nestale osobe veruje da će u ovoj godini najzad nešto biti urađeno. "Neki dokument koji će i status i položaj porodica nestalih lica poboljšati u odnosu na ono što je do sada bilo”, rekao je on.

Najviše nestalih je u Bosni 13.449, od toga najviše u regionu Srebrenice, kaže direktor Istraživačko-dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača.

“Kad kažemo Srebrenica govorimo o Srebrenici kao mestu događanja jer se tu radi i o građanima Zvornika, Bratunca, Vlasenice, i nekih drugih gravitirajućih opština", kazao je Tokača.

On kaže da postoji i veliki broj nestalih je iz Gornjeg Podrinja, sa prostora Foče, Višegrada i Rogatice, kao i Bosankse Krajine, Prijedora, Sanskog mosta, i Kotor Varoši.

Utvrđivanje sudbine nestalih u Bosni ide dosta sporo. Više je razloga za to - traganje počelo tek dve, tri godine posle rata, a međunarodna zajednica se kasno uključila.

Tokača kaže da je u BIH sprovođen potpuno neprihvatljiv pristup traganju za nestalima koji je bio obeležen "etno-nacionalnim pristupom".

"Dakle nije se tragalo za svim građanima, nego se tragalo za tri ključne etničke grupe Srbima, Hrvatima i Bošnjacima i to su radile tri etno-nacionalne komisije", kazao je Tokača i dodao da je to dosta usporilo proces jer se tražio reciprocitet.

Srpska udruženja porodica nestalih pored većeg angažmana države traže i donošenje Zakona o nestalim licima koja regulišu pravna, statusna i administrativna pitanja njihovih porodica.