Povodom 10 godina od ubistva Zorana Đinđića, podsećamo na njegovu Vladu kroz koju je prošlo skoro 30 ljudi, od kojih se danas samo dvoje aktivno bavi politikom.
Đinđićeva vlada nasledila je praktično razorenu državu. Gotovo celog mandata pratile su je koalicione tenzije i jak otpor pristalica bivšeg režima. Vlada Zorana Đinđića formirana je 25. januara 2001. godine. Za novu Vladu glasalo je 168 poslanika od 233 prisutnih na sednici Skupštine Srbije tog dana.
Izboru Đinđićeve vlade prethodio je tromesečni mandat prelazne vlade koja je formirana nakon petooktobarskih promena.
Vladu na čijem čelu je bio Đinđić formirala je koalicija Demokratska opozicija Srbije (DOS), a bila je sastavljena od 18 stranaka i imala je sedam potpredsednika, 17 ministarstava i 16 ministara.
Zoran Đinđić je pre glasanja izneo ekspoze o radu buduće vlade. Jednočasovnim izlaganjem, bez fraza i brojki, koristeći jednostavne izraze, Đinđić je u Skupštini predstavio program buduće vlade.
On je ocenio da je Srbija posle 5. oktobra "ponovo uzela sudbinu u svoje ruke" i da je njegova vlada "dobila mandat za promene od naroda na ulicama Srbije".
Ovo što mi danas radimo - konstituisanje demokratske vlade – možemo u smiboličnom smislu da smatramo 6. oktobrom. Ova vlada danas dobija mandat koji nam je dao narod na ulicama Srbije - mandat za promene. Zbog toga, u svakom danu ove Vlade mi ćemo zapamtiti - izabrani smo da sprovedemo reforme", rekao je on.
"Onog dana kada zaboravimo to i pomislimo da smo dobili mandat da vladamo i upravljamo, toga dana smo izgubili", poručio je tada Đinđić poslanicima republičkog parlamenta.
Reforme je Đinđić podelio u pet grupa – opšta stabilnost u regionu, stabilne demokratske institucije, dobro zakonodavstvo, kvalitetna saobraćajna infrastruktura i kvalitetna radna snaga.
Prvi demokratski premijer tada je postavio cilj vlade - za najkasnije 10 godina Srbija će postati član EU, a njegova vlada, posle četvorogodišnjeg mandata ostaviće zemlju, koja je tada na dnu evropske lestvice, u napredovanju i prosperitetu.
Realizacija ciljeva, koje je Đinđić tada zadao svojim kolegama u Vladi Srbije, zaustavljena je njegovim ubistvom 12. marta 2003. godine.
Rezultati Đinđićeve vlade
Prva sednica nove Vlade Srbije iste večeri kada je i izabrana. Prvi potez bilo je razrešenje pomoćnika ministra unutrašnjih poslova Radomira Markovića, a za novog šefa DB-a postavljen je Goran Petrović.
Đinđićeva vlada imala je nezahvalan zadatak. Može se reći da je nasledila razorenu državu. Prema istraživanju iz 2000. godine, više od trećine stanovništva je živelo na granici ili ispod granice siromaštva, a 18 odsto populacije je živelo u krajnjoj oskudici i potpunom siromaštvu.
Pod Miloševićevom vladavinom, prosečna mesečna plata je iznosila 107 nemackih maraka (53 evra), a prosečna penzija 75 maraka (37 evra). Tokom Đinđićevog mandata prosečna plata je porasla na 130 evra, dok su prosečne penzije iznosile 100 evra i za razliku od prethodnog perioda, isplaćivane su redovno.
Nova vlada uspela je da zauzda inflaciju koja je dostizala razorne razmere za vreme Miloševića. Ipak, značajan udeo u uspostavljanju kontrole porasta cena imao je tadašnji guverner Narodne banke Mlađan Dinkić, koji je reformisao sistem, zatvorio neuspešne banke, uspostavio konvertibilnost dinara i postarao se da kurs nacionalne valute ostane nepromenjen čitave dve godine.
Pored toga, Đinđićeva vlada donela je i značajne zakone koji su predviđali reformu poreskog sistema i tržišta rada. Donet je i kontroverzni Zakon o ekstraprofitu koji se odnosio na one koji su se na račun države bogatili za vreme Miloševicevog režima. Iako se tvrdilo da će se tim zakonom u državnu kasu povratiti najmanje milijardu evra, krajnji rezultati su bili i više nego skromni.
Đinđićeva vlada je zaslužna i za početak privatizacije u Srbiji. Taj proces, međutim, nije dao željene rezultate. Tako Evropska komisija danas od Srbije zahteva da se preispitaju 24 sporne privatizacije. Doduše, najveći deo njih je obavljen u periodu posle ubistva Zorana Đinđića.
Istina je da je i veliki broj ljudi u tom periodu ostao bez posla, no ekonomisti su tada procenjivali da čak trećina od 1,5 milion zaposlenih u zemlji predstavlja "tehnološki višak" jer su njihova radna mesta bila nepotrebna i suvišna.
Đinđićeva vlada uspela je da privuče i značajnu međunarodnu finansijsku pomoć u Srbiju. Od oktobra 2000. do kraja juna 2002. godine, zemlja je dobila i potrosila oko 1,2 milijarde dolara pomoći.
Đinđić je 2002. godinu proglasio godinom borbe protiv organizovanog kriminala. U julu 2002. Vlada Srbije usvojila je Zakon o borbi protiv organizovanog kriminala. Da bi postao važeći bilo je potrebno da postane sastavni deo saveznog Zakona o krivičnom postupku. Za tako nešto bilo je neophodno da ga izglasa i Savezna skupština.
Međutim, DSS i crnogorska Socijalistička narodna partija opstruiraju donošenje zakona sve do decembra 2002. godine. Opširnije o tome možete čitati u Hronologiji događaja uoči atentata na premijera.
Đinđić i Kosovo
Zoran Đinđić u decembru 2002. godine pravi strategiju za Kosovo i Metohiju, koju kasnije prezentuje članovima svoje vlade. Strategija je bila sledeća: najpre, nametanje teme – “Nezavisna država KiM najlakše će nastati u mraku i u tišini. Čim se upali svetlo i čim počne otvorena rasprava, naše šanse rastu”, oslikao je Đinđić u dokumentu koji u januaru i februaru 2003. godine jednoglasno usvajaju i Predsedništvo DOS i Kolegijum Vlade Srbije.
Prvi konkretan zahtev, prema ovom planu, bilo bi vraćanje kontingenata vojske i policije, što je predviđeno Rezolucijom 1244 i insistiranje na tačnom datumu povratka. Potom, izmene Ustavnog okvira za KiM, unošenjem neke vrste njegovog federalizovanja, po uzoru na odnose unutar federacije BiH, a Srbija bi ga prihvatila u nekoj vrsti asimetrične veze - više od pokrajine, manje od republike.
“Ako KiM ide u pravcu nezavisnosti, i ako mi to ne možemo da sprečimo, treba da tražimo: a) teritorijalnu podelu, b) efikasne međunarodne garancije za Srbe koji ostaju u albanskom delu, c) posebni status verskih objekata”, navodi Đinđić.
U intervju “Večernjim novostima”, samo nedelju dana uoči atentata, Đinđić poručuje da Srbija ne može da prihvati nezavisnost pokrajine, kao i da rešenje statusa Kosova vidi u kompromisu.
“Rešenje može i mora da bude jedino kompromisno. Ne sme da počiva na nerealnim pretpostavkama. Lično, teško mogu da zamislim lojalne kosovske Albance u državi Srbiji. A teško da može normalno funkcionisati država sa ogromnim brojem nelojalnog stanovništva. Takva država ne bi bila naš dugoročni nacionalni interes. Ali, s druge strane, Srbija ima svoje državno pravo i na Kosovu i Metohiji. Srbija nije pod protektoratom da bi iko mogao da joj nameće bilo koje rešenje za neki deo njene teritorije”, naveo je tada Đinđić.
Đinđićeva vlada imala je sedam potpredsednika, 17 ministarstava i 16 ministara. Danas se politikom aktivno bave još samo Božidar Đelić i Žarko Korać, Vladan Batić i Vuk Obradović nisu više među živima, dok se ostali bave biznisom, sportom, predaju na fakultetima ili su članovi međunarodnih udruženja.
- od 2005. godine bio je angažovan na mestu direktora francuske banke "Kredi Agrikol" za Istočnu Evropu, ali napušta tu funkciju nakon povratka u Vladu Srbije 2008, kada je izabran za potpredsednika Vlade i ministra za nauku i tehnološki razvoj
- na parlamentarnim izborima 6. maja 2012. godine izabran je za poslanika u Skupštini Srbije
- jedno vreme bila je pomoćnica generalnog sekretara UN i pomoćnica administratora Programa UN za razvoj (UNDP). Danas je direktorka Centra za Visoke ekonomske studije
Goran Pitić, ministar za ekonomske veze sa inostranstvom
- više se ne bavi politikom
- predsednik je Upravnog odbora "Sosijete ženeral" banke i član je Upravnog odbora "Metalca" iz Gornjeg Milanovca
- član je predsedništva Saveza ekonomista Srbije, Udruženja korporativnih direktora, Upravnog odbora Udruženja banaka Srbije i Nacionalnog saveta za konkurentnost
- potpredsednik je Odbojkaškog saveza Srbije
- redovnan je profesor i predsednik Saveta Fakulteta za ekonomiju, finansije i administraciju (FEFA)
Aleksandar Vlahović, ministar za privredu i privatizaciju
- od 2003. do 2008. godine bio je poslanik demokrata u Skupštini Srbije
- od 2004. partner i suvlasnik kompanije “EKI − Investment”
- predsednik je Saveza ekonomista Srbije
- bio je predsednik Sportskog društva Crvena Zvezda od 2006 do 2010. Član je predsedništva KK Crvena Zvezda i potpredsednik je Odbojkaškog saveza Srbije
- nedavno je Radnoj grupi Uprave kriminalističke policije MUP-a, u svojstvu građanina dao iskaz i doneo deo dokumentacije o spornoj privatizaciji "Sartida"
- bio je kandidat DHSS-a na predsedničkim izborima u Srbiji 13. juna 2004.
- na parlamentarnim izborima 2007. izabran je za poslanika na listi LDP-a. Poslanik je bio i narednom sazivu Skupštine Srbije konstituisanom nakon izbora u maju 2008. godine
Dragan Veselinov, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede
- na funkciji ministra bio je do maja 2003, kada je usled pritiska javnosti podneo ostavku zato što je njegov vozač izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj je stradala Katarina Marić
- redovna je profesorka na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Ukrajinske vlasti saopštile su večeras da su obustavile svoje konzularne usluge u inostranstvu za muškarce starosti od 18 do 60 godina, pošto je ukrajinska diplomatija najavila mere za vraćanje u zemlju onih koji mogu da idu na front.
Prosečna februarska bruto plata je iznosila 129.934, dok je prosečna neto plata, dakle bez poreza i doprinosa, iznosila 94.125 dinara, objavio je danas Republički zavod za statistiku (RZS).
Poboljšanje demografske situacije i obezbeđenje pristojnog kvaliteta života za ruske porodice je prioritetan nacionalni zadatak, istakao je predsednik Rusije Vladimir Putin.
Poboljšanje demografske situacije i obezbeđenje pristojnog kvaliteta života za ruske porodice je prioritetan nacionalni zadatak, istakao je predsednik Rusije Vladimir Putin.
Portparolka ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marija Zaharova podsetila na brifingu za novinare na godišnjicu bombardovanja RTS-a, kada je poginulo 16 zaposlenih.
Republički fond za zdravstveno osiguranje organizovao je dolazak u Beograd tima lekara iz Londona koji će u petak i subotu, 26. i 27. aprila, obaviti transplantaciju bubrega kod dvoje dece u Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj.
Sa globalno poznatim hitovima poput „Bamboleo“ „Djobi djoba“, „Volare“ i mnogim drugim, slavni muzičari jedva čekaju da zagreju atmosferu i oduševe publiku na beogradskom koncertu, koji je zakazan za 19. maj u Beogradu na vodi.
Nearly 282 million people in 59 countries faced acute hunger in 2023, with the Gaza Strip the territory where the largest number of people suffered from hunger last year, according to a UN report.
After receiving the autopsy report of the Belgrade Institute of Forensic Medicine, the Higher Public Prosecutor's Office in Zaječar submitted a proposal for the substitution of jurisdiction in the proceedings regarding the death of the now deceased D. D.
President of the National Assembly of the Republic of Serbia, Ana Brnabić, will announce the elections for councilors of city assemblies and municipal assemblies in the Republic of Serbia, on Friday, April 26, 2024, at 10:00 a.m.
Otkako je Ilon Mask preuzeo Twitter (sada X), video-snimci postali su veoma važna stavka kada je u pitanju ova društvena mreža. Sada, X pokreće aplikaciju koja će da radi na svim uređajima.
Iz štaba predizborne kampanje Džozefa Bajdena danas je saopšteno da će aplikacija TikTok i dalje biti korišćena, iako je potpisao zakon kojim TikToku preti zabrana ako je kineski vlasnici ne prodaju.
Ako nemate nameru da se oslanjate samo na džinovski ekran osetljiv na dodir, klaster fizičkih komandi i točkić za jačinu zvuka mogu da se prikače na dno ekrana.
Veruje se da je na slici, za koju se mislilo da je izgubljena poslednjih 100 godina, jedna od ćerki Adolfa ili Justusa Lizera, braće iz bogate porodice jevrejskih industrijalaca.
Komentari 35
Pogledaj komentare