"Perišić nije kontrolisao Mladića"

Odbrana generala Momčila Perišića je u završnoj reči rekla da Perišić tokom rata u BiH nije kontrolisao komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića.

Izvor: Beta

Sreda, 30.03.2011.

15:30

Default images

Prema navodima odbrane, Mladić i drugi oficiri VRS nisu bili pripadnici Vojske Jugoslavije.

Bivši načelnik Generalštaba VJ optužen je za pomaganje i podržavanje ubistava, nehumanih dela, napada na nesrpske civile, progona i istrebljenja, u Sarajevu, Zagrebu i Srebrenici 1993-95.

Te zločine, po optužnici, neposredno su počinile Vojska Republike Srpske (VRS) i Srpska vojska Krajine (SVK).

Branioci Gregor Gaj-Smit i Novak Lukić pozvali su sudije da kao nedokazan odbace temeljni navod optužnice da su komandanti i najvažniji oficiri armija RS i Republike Srpske Krajine bili pripadnici VJ i da je general Perišić nad njima imao komandu i kontrolu.

"Niko nije kontrolisao Mladića. On je kontrolisao samog sebe – radio je šta je hteo, kada je i kako hteo, ne obazirući se na to šta drugi misle", kazao je američki advokat Smit.

Drugi branilac Lukić podsetio je da se Mladić u leto 1994. među prvima usprotivio mirovnom planu međunarodne Kontakt-grupe za čije su se prihvatanje zalagale političke i vojne vlasti SR Jugoslavije, iako je samo mesec i po dana pre toga bio vanredno unapređen u čin general-pukovnika ukazom predsednika SRJ Zorana Lilića.

"To pokazuje koliku je kontrolu imao general Perišić nad Mladićem... On nije pokazao nimalo poštovanja, a još je manje priznao autoritet vrha SRJ koji ga je unapredio", kazao je Lukić.

Po odbrani "nema dokaza" da je general Perišić "bio uključen" u Mladićevo unapređenje u SRJ, koje je bilo "verifikacija" unapređenja u VRS, iako se potonje dogodilo dve nedelje kasnije.

"General Ratko Mladić nikada nije bio stavljen na raspolaganje, niti je ikada bio raspoređen na dužnost u VJ", naglasio je advokat Lukić.

Ne osporavajući da su oficiri iz sastava VJ bili upućivani na službu u vojske RS i RSK i da su plate dobijali i statusna prava ostvarivali preko Generalštaba VJ, Perišićevi branioci su tvrdili da to ne znači da su oni bili u komandnom lancu VJ.

Ti oficiri, poreklom iz BiH i Hrvatske, bili su "svojom slobodnom voljom prevedeni u aktivna vojna lica" VRS i Srpske vojske Krajine (SVK) i time su "postali deo komandnog lanca" tih armija, rekao je branilac Lukić.

U vreme dolaska generala Perišića na čelo GŠ VJ, u avgustu 1993, na takvoj službi "van VJ" bilo je ukupno 4.080 oficira, a taj broj se, po odbrani, za vreme Perišićevog mandata smanjivao.

Na navod optužnice da je Perišić formiranjem posebnih kadrovskih centara u Beogradu pomogao zadržavanje "ključnih oficira" VRS, Lukić je uzvratio tvrdnjom da su svi ti oficiri bili na svojim dužnostima i pre nego što je Perišić postao načelnik GŠ VJ.

"Cela komandna struktura VRS bila je na dužnosti mnogo pre Perišića", kazao je advokat.

Nasuprot tvrdnjama optužbe da je Vrhovni vojni sud SRJ utvrdio da su oficiri VRS i SVK tokom rata bili pripadnici VJ, Lukić je naznačio da u presudama tog suda piše da su oficiri bili "na službi van VJ".

Perišićeve naredbe o postavljenju oficira u 30. i 40. kadrovski centar GŠ VJ, preko kojih su upućivani na službu u VRS i SVK, bile su "papirno pokriće za ostvarivanje statusnih prava" tih oficira, a ne dokaz da su oni bili pod komandom VJ, tvrdila je odbrana.

Kao oslobađajuću činjenicu, branilac Lukić je citirao Perišićeve reči o kadrovskim centrima sa zasedanja Vrhovnog saveta odbrane SRJ, 14. oktobra 1993:

"Da ne bi niko mogao da nam prigovori, izmislili smo te privremene formacije u VJ. Tu ih postavljamo, a oni tu nisu - nego tamo gde su... U naredbama, mi njima pišemo da su raspoređeni u korpus koji je kao ovde, a u stvari je tamo".

Lukić je objasnio da je pod "ovde" Perišić podrazumevao VJ, a pod "tamo" VRS.

Isti Perišićev citat, tužioci su označili kao dokaz da su vlasti i vojska SRJ prikriveno slale svoje oficire u srpske snage u BiH i Hrvatskoj koje su odgovorne za zločine nad nesrbima.

Odlukom sudija, zapisnici sa sednica VSO 1993-95, koji su do sada bili poverljivi dokazi uvedeni u spis, biće objavljeni po završetku završnih reči.

Opovrgavajući tvrdnju tužilaca da su ti zločini bili "predvidljiva posledica državne politike SRJ" da pomaže Srbima van Srbije, branilac Gaj-Smit podsetio je da se vrh u Beogradu tokom skoro celog rata zalagao za mir.

Gaj-Smit je sugerisao da je SRJ pružala pomoć VRS i SVK "za vođenje rata", a ne za činjenje zločina.

Branilac je ukazao i da je general Perišić krajem 1995. dao značajan doprinos u stvaranju uslova za oslobađanje dvojice francuskih pilota koje su oborile i zarobile snage generala Mladića.

Odbrana nastavlja završnu reč. Tužioci su juče zatražili da on bude proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor.

General Perišić optužen je za podržavanje i pomaganje artiljerijskih i snajperskih napada na civile u Sarajevu sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) 1993-95; ubistva oko 7.000 Muslimana i premeštanja stanovništva Srebrenice u julu 1995. godine, kao i raketnih napada na Zagreb sa položaja snaga Republike Srpske Krajine (RSK) u maju 1995.

Suđenje generalu Perišiću počelo je pred Tribunalom 2. oktobra 2008. a tužioci su izvođenje svojih dokaza završili u decembru 2009. Dokazni postupak odbrane okončan je 11. januara ove godine.

General Perišić dobrovoljno se predao Tribunalu 7. marta 2005. godine, na dan kada je optužnica protiv njega obelodanjena, a dva dana kasnije je u prvom pojavljivanju pred sudijom izjavio da nije kriv ni po jednoj tački optužnice.

Od jula te godine bio je na privremenoj slobodi u Srbiji, a u pritvor Haškog tribunala vratio se 18. septembra 2008. Perišić je više puta na privremenu slobodu bio puštan i tokom procesa.

Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja, stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.

13 Komentari

Možda vas zanima

Podeli: