Cijanidi su korišćeni u procesu proizvodnje za potrebe termičke obrade metala, a sada se nalaze u napuklim plastičnim i metalnim buradima. Prema rečima zamenika gradonačelnika Loznice Petra Ekmeščića, reč je o praškastim materijama koje se ne mogu samozapaliti ili ispariti, ali najveću pretnju predstavljaju za podzemne vode.
Ekmeščić ističe da je lokalna samouprava upoznata sa problemom otpada u „fabrici koja se godinama raspada i posluje na ivici kriminala“, ali da opština nema nadležnost u njegovom rešavanju.
“Bezuspešno smo pokušavali da stupimo u kontakt sa vlasnicima fabrike koja je privatizovana, a potom je ugovor o kupoprodaji raskinut, dok otpad i dalje stoji, deo ispod, a deo izvan nadstrešnice”, ističe zamenik gradonačelnika.
Iako Mihailo Gajić, direktor FAK-a, kaže da opasnost za građane ne postoji jer nema nikakvih isparavanja, načelnik Eko-oksikološke službe Gradskog zavoda za javno zdravlje Beograda dr Milan Milutinović smatra da opasnost postoji jer je reč o izuzetno otrovnim materijama.
Međutim, Loznica u ovom trenutku ipak ima mnogo veći problem, a to su, prema rečima Petra Ekmeščića, opasne materije u Viskozi. U toj fabrici je pod vodom uskladišteno 550 tona ugljen-disulfida (CS2), otrovne i lako zapaljive materije, ostale nakon prekida proizvodnje februara 2005. godine.
Problem izmeštanja ugljen-disulfida privukao je pažnju javnosti posle velikog požara koji je 8. decembra prošle godine izbio u Viskozi, u kojoj je jedan radnik poginuo. Prema Ekmeščićevim rečima, ugljen-disulfid nije jedina opasna materija u toj fabrici, već se tamo nalaze i velike količine natrijum-hidroksida, natrijum-hipohlorida, sumporne i hlorovodonične kiseline, fosfora.
Ovo je arhivirana verzija originalne stranice. Izvinjavamo se ukoliko, usled tehničkih ograničenja,
stranica i njen sadržaj ne odgovaraju originalnoj verziji.
Komentari 1
Pogledaj komentare